Kzz 73/2019 pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 73/2019
13.03.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića, Miroljuba Tomića i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Olgicom Kozlov, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Rada Ilića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 437/2017 od 16.05.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 276/18 od 15.11.2018. godine, u sednici veća održanoj 13.03.2019. godine, jednoglasno je, doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 437/2017 od 16.05.2018. godine i Višeg suda u Leskovcu Kž 276/18 od 15.11.2018. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u odnosu na preostale povrede zakona ODBACUJE, kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Leskovcu K 437/2017 od 16.05.2018. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog produženog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 61. Krivičnog zakonika, za koje mu je sud izrekao uslovnu osudu tako što mu je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od šest meseci koja se neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provere od dve godine, po pravnosnažnosti presude, ne izvrši novo krivično delo, te je obavezan da sudu naknadi troškove paušala, kao u izreci presude.

Presudom Višeg suda u Leskovcu Kž 276/18 od 15.11.2018. godine, odbijena je, kao neosnovana, žalba branioca okrivljenog AA i potvrđena presuda Osnovnog suda u Leskovcu K 437/2017 od 16.05.2018. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, branilac okrivljenog AA, advokat Rade Ilić, na osnovu člana 482. i člana 483. stav 1. i 2. ZKP, podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 1) u vezi sa odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP, uz predlog Vrhovnom kasacionom sudu da utvrdi da je podneti zahtev osnovan jer je povređen zakon na štetu okrivljenog, te da donese presudu kojom se pobijane presude preinačuju tako što će okrivljeni biti oslobođen od optužbe jer nije dokazano da je učinio delo koje mu je stavljeno na teret.

Vrhovni kasacioni sud je, u smislu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, nakon čega je održao sednicu veća, u smislu člana 490. ZKP, o kojoj nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, nalazeći da njihovo prisustvo sednici veća nije neophodno i da nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) na kojoj sednici je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda i predloga u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti nije osnovan.

Podnetim zahtevom branioca okrivljenog se ukazuje na povredu krivičnog zakona, odredbe člana 439. tačka 1) ZKP, navodima da se u radnjama okrivljenog AA ne stiču bitna obeležja krivičnog dela za koje je osuđen - zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ, „već bi eventualni propusti kod procedure nabavke male vrednosti, bili do 01.01.2013. godine sankcionisani kao prekršaj iz člana 121. stav 2. u vezi stava 1. tačka 6. Zakona o javnim nabavkama, a od 01.01.2013. godine kao krivično delo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 234a KZ“.

Iz spisa predmeta proizlazi da su radnje izvršenja krivičnog dela koje su okrivljenom AA stavljene na teret, optužnim aktom i za koje je pravnosnažno osuđen opredeljene na dan 14.04.2009. godine i 25.01.2010. godine.

Odredbom člana 359. stav 1. Krivičnog zakonika koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela propisano je da će se službeno lice koje iskorišćavanjem svog službenog položaja ili ovlašćenja, prekoračenjem granice svog službenog ovlašćenja ili nevršenjem svoje službene dužnosti pribavi sebi ili drugom fizičkom ili pravnom licu kakvu korist, drugom nanese kakvu štetu ili teže povredi prava drugog kazniti zatvorom od šest meseci do pet godina.

Radnja ovog, osnovnog, oblika krivičnog dela iz člana 359. stav 1. KZ propisana je alternativno i javlja se u tri vida. Iskorišćavanje svog službenog položaja - kao jedan od oblika izvršenja krivičnog dela, kako je to prema činjeničnim navodima u izreci prvostepene presude upravo učinio okrivljeni AA, postoji kada izvršilac ostaje u okviru svog službenog položaja ali isti ne koristi zbog interesa i ciljeva službe već radi ostvarivanja nekog sopstvenog ili interesa trećeg lica ili na štetu interesa nekog lica. Okrivljeni AA je „iskoršćavanjem svog službenog položaja drugom fizičkom licu - advokatu BB pribavio kakvu korist zaključivanjem dva ugovora o pružanju advokatskih usluga ... a da pri tome nije sproveo postupak javne nabavke male vrednosti, na osnovu kojih ugovora je advokatu BB iz budžeta Grada Leskovca isplaćena naknada na ime pružanja advokatskih usluga ...“.

Članom 121. stav 2. u vezi stava 1. tačka 6. Zakona o javnim nabavkama („Službeni glasnik RS“, broj 116/2018) je propisano da će se za prekršaj iz stava 1. ovog člana kazniti i odgovorno lice naručioca novčanom kaznom (od 20.000,00 do 50.000,00 dinara) ako zaključi ugovor o javnoj nabavci (male vrednosti) bez prethodno sprovedenog postupka propisanog ovim zakonom.

Imajući u vidu napred navedeno, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, u radnjama okrivljenog AA se stiču sva bitna obeležja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. KZ, s`obzirom da se u radnjama okrivljenog pored već navedenih bitnih obeležja krivičnog dela stiče i namera da se drugom pribavi kakva korist, što ovu radnju razlikuje od radnje prekršaja i što nije bitan element navedenog prekršaja iz člana 121. stav 2. u vezi stava 1. tačka 6. Zakona o javnim nabavkama.

Pored toga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani navodi u zahtevu da se na okrivljenog AA od 01.01.2013. godine mogao primeniti samo član 234a Krivičnog zakonika odnosno krivično delo zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom, jer se u smislu člana 5. stav 1. KZ na učinioca dela primenjuje zakon koji je važio u vreme izvršenja krivičnog dela. Kako je radnja izvršenja dela opredeljena na 14.04.2009. godine i 25.01.2010. godine, a zakon na koji se odbrana poziva - krivično delo iz člana 234a KZ (propisano Službenim glasnikom Republike Srbije 121/12) nije u to vreme važio već se primenjivao od 01.01.2013. do 28.02.2018. godine, suprotni navodi u zahtevu branioca su ocenjeni kao neosnovani, pogotovu i zbog činjenice da je okrivljeni oglašen krivim što je navedenom radnjom pribavio korist drugom licu što predstavlja obeležje krivičnog dela za koje je oglašen krivim a ne krivičnog dela zloupotreba u vezi sa javnom nabavkom iz člana 234a KZ.

Iz navedenih razloga Vrhovni kasacioni sud napred iznete navode u zahtevu branioca okrivljenog, kojima se suštinski pobija krivični zakon - odredba člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, ocenjuje kao neosnovane.

Navodima u zahtevu branioca da: sud nije dao valjane razloge zašto nije prihvatio odbranu okrivljenog; da su razlozi presude protivurečni izreci ... se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a navodima da sud nije cenio nalaz budžetske inspekcije niti je cenio činjenice da je okrivljeni vršeći svoju dužnost sprovodio odluke Gradskog veća Grada Leskovca, čemu je prethodila aktivnost stručnih službi; da sud nije cenio činjenicu da se radi o hitnom i iznuđenom postupku javne nabavke ... se ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje - odredbu člana 440. ZKP.

Kako povrede odredaba člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 440. ZKP ne predstavljaju zakonski razlog, iz člana 485. stav 4. u vezi stava 1. ZKP, za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog preko branioca, to je zahtev u ovom delu odbačen kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredaba člana 30. stav 1. Zakona o uređenju sudova, primenom člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                       Predsednik veća-sudija, 

Olgica Kozlov, s.r.                                                                                                                           Bata Cvetković, s,r, 

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić