Kzz 753/2017 odbačen zahtev-povrede zakona koje nisu predviđene članom 485. stav 4 ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 753/2017
05.09.2017. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Jovanovića, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovanovića, advokata Miroslava Ristića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju 2K 54/16 od 03.10.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine, u sednici veća održanoj 05.09.2017. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Jovanovića, advokata Miroslava Ristića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju 2K 54/16 od 03.10.2016. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju 2K 54/16 od 03.10.2016. godine, okrivljeni Milan Jovanović, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka isplati Višem javnom tužilaštvu u Vranju iznos od 66.408,00 dinara, a Višem sudu u Vranju iznos od 15.100,00 dinara, kao i sudski paušal u iznosu od 20.000,00 dinara sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Od okrivljenog je oduzeta opojna droga marihuana u neto težini od 414 grama i 0,22 grama, za koju je određeno da će po pravnosnažnosti presude biti uništena.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Milana Jovanovića, a presuda Višeg suda u Vranju 2K 54/16 od 03.10.2016. godine je potvrđena.

Protiv navedene pravnosnažne presude Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenog Milana Jovanovića, advokat Miroslav Ristić, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži podneti zahtev, ukine presudu Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje. Međutim, iz obrazloženja zahteva, očigledno proizilazi da je isti podnet i protiv presude Višeg suda u Vranju 2K 54/16 od 03.10.2016. godine.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke u smislu člana 488. stav 2. ZKP, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti najpre ističe da je izreka pobijane presude Apelacionog suda u Nišu Kž1 1339/16 od 10.02.2017. godine nerazumljiva, a kojim navodima po oceni ovog suda branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP.

Pored toga, u zahtevu se ističe i da je izreka pobijane drugostepene presude protivrečna sama sebi, kao i razlozima presude, zatim da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su dati da su potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, te da o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava i samih tih isprava, kojim navodima po oceni ovog suda branilac okrivljenog ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Pored toga branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje i na to da su nižestepeni sudovi pobijane presude doneli na osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, selektivne ocene dokaza i izdvajanjem iz konteksta delova odbrane okrivljenog kao i citiranjem samo dela dokaza, pri čemu branilac iznosi sopstvenu analizu i ocenu odbrane okrivljenog kao i nalaza i mišljenja sudskog veštaka, izvodeći pri tom drugačiji pravni zaključak od onog koji su dali nižestepeni sudovi u pobijanim presudama, a naime da je okrivljeni opojnu drogu marihuanu koja je kod njega pronađena i oduzeta, nabavio isključivo za sopstvene potrebe.

Iznetim navodima po oceni ovog suda branilac okrivljenog osporava ocenu izvedenih dokaza i utvrđeno činjenično stanje u pobijanim presudama i na sopstvenoj verziji utvrđenog činjeničnog stanja, izvodi zaključak u pogledu pravne kvalifikacije.

Kako članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni odnosno njegov branilac shodno pravima koje u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 11) i stav 2. tačka 2) ZKP kao i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP.

Zapisničar-savetnik                                                                                                              Predsednik veća-sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                                   Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić