Kzz 772/2021 nepostojanje elemenata kriivčnog dela

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 772/2021
14.09.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dragomira Milojevića i Dubravke Damjanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog advokata Gorana Mandića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 727/20 od 23.02.2021. godine i Višeg suda u Subotici Kž1 40/21 od 26.04.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 14.09.2021. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici K 727/20 od 23.02.2021. godine i Višeg suda u Subotici Kž1 40/21 od 26.04.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici K 727/20 od 23.02.2021. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, pa mu je izrečena uslovna osuda tako što je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci, te je istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom okrivljeni je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 50.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude te je određeno da će sud, ukoliko okrivljeni ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, istu zameniti kaznom zatvora, tako što će za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne računati jedan dan zatvora. Na osnovu člana 87. KZ, u vezi člana 176a stav 4. ZPPPA, prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta – mobilnih telefona označenih na strani 2, u stavu 6. izreke prvostepene presude koji predmeti će po pravnosnažnosti presude biti dostavljeni Direkciji za upravljanje oduzetom imovinom. Na osnovu člana 261. i člana 264. ZKP, okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka i da u korist budžeta Osnovnog javnog tužilaštva u Subotici plati 6.811,00 dinara, kao i da u korist budžeta suda plati paušal u iznosu od 5.000,00 dinara, sve u roku od 60 dana po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Presudom Višeg suda u Subotici Kž1 40/21 od 26.04.2021. godine, uvaženjem žalbe branioca okrivljenog, prvostepena presuda je preinačena u pogledu odluke o kazni, tako što je drugostepeni sud okrivljenom AA, zbog krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, izrekao uslovnu osudu, tako što je utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri meseca i odredio da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od godinu dana po pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Okrivljeni je na osnovu člana 261. i člana 264. ZKP, obavezan da snosi troškove krivičnog postupka u korist budžeta suda, u vidu paušala u iznosu od 5.000,00 dinara, a sve u roku od 60 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom izvršenja, dok je prvostepena presuda u preostalom delu ostala neizmenjena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog AA, advokat Goran Mandić, blagovremeno je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da iste preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.

Branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da, polazeći od odredbe člana 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji ZPPPA kojom je propisano da se tim zakonom uređuje postupak utvrđivanja naplate i kontrole javnih prihoda na koje se ovaj zakon primenjuje, prava i obaveze poreskih obveznika, registracija poreskih obveznika i poreska krivična dela i prekršaji, što, prema stavu odbrane, podrazumeva da bi se taj zakon mogao primenjivati samo na registrovane poreske obveznike, a to su pravna lica i preduzetnici, tako da fizičko lice koje nema status odgovornog lica u pravnom licu ili preduzetnika, ne ulazi u krug lica koja mogu kaznenoprekršajno ili krivično odgovarati zbog nepridržavanja normi ZPPPA. Sledstveno iznetom, prema navodima zahteva, odrednica u članu 176a ZPPPA „Ko skladišti...“ ne odnosi se na fizičko lice, već samo na odgovorno lice u pravnom licu ili na preduzetnika, koji kao takav mora biti registrovan u skladu sa zakonom o delatnosti kojom se bavi. Nadalje, prema navodima zahteva, činjenica da se okrivljeni nedozvoljeno bavio trgovinom telefonima, dakle nije bio registrovan kao trgovac istima i da samim tim nije bio poreski obveznik, nesumnjivo ukazuje da nije mogao učiniti krivično delo iz člana 176a ZPPPA. Osim toga, prema navodima zahteva, skladištenje robe kao delatnost, vezana za registrovanu delatnost, podrazumeva postojanje prostora za skladištenje i određene količine robe koja se skladišti, koji elementi u konkretnom slučaju nisu postojali.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Članom 1. stav 1. Zakona o poreskom postupku i poreskoj administraciji, propisano je da se tim zakonom uređuje postupak utvrđivanja, naplate i kontrole javnih prihoda na koje se taj zakon primenjuje, prava i obaveze poreskih obveznika, registracija poreskih obveznika i poreska krivična dela i prekršaji.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, neosnovani su navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ističe da okrivljeni AA, nije mogao biti izvršilac krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a ZPPPA s pozivom na član 1. stav 1. istog zakona, imajući u vidu da iz člana 3. Sporazuma o zajedničkom plaćanju zakupa tezgi na „Buvljaku“ u ... koji su 02.11.2018. godine potpisali BB, VV i AA, proizlazi da su se ova lica sporazumela da BB, u Agenciji za privredne registre registruje na svoje ime preduzetničku radnju pod imenom „BB PR Trgovinska radnja GG“, sa sedištem u ...ulica ..., čiji su članovi BB, VV i AA, da će troškove osnivanja i druge troškove snositi osnivači zajednički, svako sa po 1/3 udela i da će svako od osnivača svoju delatnost obavljati na svojoj tezgi.

Iz iznetog proizlazi da je okrivljeni AA, imao svojstvo preduzetnika, odnosno poreskog obveznika, na koga se odnose odredbe ZPPPA, u smislu člana 1. stav 1. tog zakonika i da je sledstveno tome isti mogao biti izvršilac krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a ZPPPA za koje je oglašen krivim pobijanom pravnosnažnom presudom.

Kako je okrivljeni skladištio robu – 59 mobilnih telefona, za koje nije posedovao propisanu dokumentaciju o poreklu i to u svom stanu koji nije bio registrovan za tu namenu, kako je to i označeno u činjeničnom opisu dela u izreci prvostepene presude, to se zahtevom branioca okrivljenog neosnovano ukazuje da se u konkretnom slučaju ne može raditi o nedozvoljenom skladištenju robe.

Imajući u vidu napred izneto, Vrhovni kasacioni sud nalazi da iz činjenica i okolnosti označenih u činjeničnom opisu dela datom u izreci prvostepene presude, proizlaze sva zakonska obeležja krivičnog dela nedozvoljeno skladištenje robe iz člana 176a ZPPPA i to kako objektivna koja se odnose na radnju izvršenja, tako i subjektivna koja se tiču umišljaja i uračunljivosti okrivljenog.

Iz iznetih razloga, ocenjeni su kao neosnovani navodi zahteva da delo okrivljenog nije krivično delo i da je pravnosnažnom presudom povređen zakon iz člana 439. tačka 1) ZKP-a, odnosno da je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se nije mogao primeniti i da je time na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                 Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                               Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić