Kzz 775/2025 2.4.1.13

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 775/2025
26.06.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Svetlane Tomić Jokić, predsednika veća, Bojane Paunović, Dijane Janković, Milene Rašić i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Nemanjom Simićevićem, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba poverenja u obavljanju privredne delatnosti iz člana 224a stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA– advokata Tatjane Vasović, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 od 14.03.2025. godine i Kv.br.72/25 od 15.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 26.06.2025. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA–advokata Tatjane Vasović, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 od 14.03.2025. godine i Kv.br.72/25 od 15.04.2025. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 od 14.03.2025. godine dosuđeni su troškovi krivičnog postupka u iznosu od 3.255.538,00 dinara okrivljenom AA, koji su nastali na ime odbrane od strane branioca advokata u krivičnom predmetu Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 i imaju se isplatiti iz budžetskih sredstava suda na račun okrivljenog AA, u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti rešenja, dok je u drugom stavu odbijen kao neosnovan zahtev branioca advokata Tatjane Vasović od dosuđenog iznosa od 3.255.538,00 dinara do traženog iznosa od 6.449.155,50 dinara.

Rešenjem Osnovnog suda u Velikoj Plani Kv.br.72/25 od 15.04.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Tatjane Vasović, izjavljena protiv rešenja Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 od 14.03.2025.godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog AA–advokat Tatjana Vasović zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. ZKP u vezi člana 261. stav 2. tačka 7) ZKP i člana 11. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata i Tarifnog broja 2. stav 1. i stav 5. navedene tarife, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinači drugi stav prvostepenog rešenja i dosudi troškove do traženog iznosa od 6.449.155,50 dinara, uvećanih za troškove žalbe i za sastav zahteva za zaštitu zakonitosti u iznosu od po 45.000,00 dinara ili da ukine prvostepeno rešenje u stavu prvom i drugostepeno rešenje i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužilaštvu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP i, u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP) razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, branilac okrivljenog AA, advokat Tatjana Vasović ističe da je stavom drugim prvostepenog rešenja povređena odredba člana 11. Tarife o nagradama i naknadama za rad advokata („Službeni glasnik RS“, broj 43/2023), koja se primenjuje od 03.06.2023.godine, a koja propisuje da sudovi primenjuju tarifu koja važi u vreme donošenje odluke o troškovima postupka, a kako je ožalbeno prvostepeno rešenje doneto u vreme važenja navedene tarife, samim tim je trebalo da bude primenjena važeća tarifa. Branilac je posebno istakla da je u Tarifnom broju 2. stav 1. važeće tarife jasno propisano da se pod pod procesnom radnjom u smislu odredbi Tarifnog broja 2., 7. i 8. ove tarife podrazumeva svaka radnja policije, javnog tužioca ili suda o čijem preduzimanju se sačinjava poseban zapisnik. Imajući navedeno u vidu, ostaje nejasno zašto nižestepeni sudovi nisu primenili Tarifni broj 2. stav 5. važeće tarife, već su pogrešno zaključili da saslušanje više svedoka u jednom danu predstavlja jednu procesnu radnju. Po oceni branioca, sudovi su trebali da okrivljenom pored dosuđene nagrade za prvu procesnu radnju, dosude i po 50% od osnovne nagrade za drugu i svaku narednu pojedinačnu procesnu radnju.

Iz spisa predmeta proizilazi da je rešenjem Osnovnog suda u Velikoj Plani K.br.366/20 od 24.04.2025. godine obustavljen krivični postupak protiv okrivljenog AA, zbog krivičnog dela zloupotreba poverenja u obavljanju privredne delatnosti iz člana 224a stav 2. u vezi stava 1. KZ, usled odustanka OJT Velika Plana od optužbe. Istim rešenjem je određeno da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda, o čijoj visini će biti odlučeno posebnim rešenjem.

Nakon toga je dana 31.05.2024. godine branilac okrivljenog AA, advokat Tatjana Vasović dostavila zahtev za naknadu troškova koje je imao okrivljeni na ime angažovanja branioca, u ukupnom iznosu od 6.449.155,50 dinara, o čemu je odlučeno pobijanim rešenjima.

Odredbom člana 262. stav 1. ZKP propisano je da će se u svakoj presudi ili rešenju koje odgovara presudi odlučiti ko snosi troškove postupka i koliko oni iznose, a stavom 2. istog člana propisano je da ako nedostaju podaci o visini troškova, posebno rešenje o visini troškova doneće predsednik veća ili sudija pojedinac kada se ti podaci pribave.

Odredbom člana 265. stav 1. ZKP propisano je da kada se obustavi krivični postupak ili se optužba odbije ili se okrivljeni oslobodi od optužbe, izreći će se u rešenju, odnosno presudi da troškovi krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tačka 1) do 6) ovog zakonika, nužni izdaci okrivljenog i nužni izdaci i nagrada branioca i punomoćnika ( član 103. stav 3. ), kao i nagrada veštaka i stručnog savetnika, padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Članom 11. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br.4/23 od 26.05.2023. godine je propisano da sudovi, javna tužilaštva, javni beležnici, javni izvršitelji, organi državne uprave i lokalne samouprave i drugi organi kad odluče o troškovima postupka primenjuju tarifu koja važi u vreme donošenja odluke o troškovima postupka.

Po oceni Vrhovnog suda, odluka o troškovima krivičnog postupka u smislu člana 11. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata podrazumeva odluku kojom se rešava o obavezi plaćanja troškova krivičnog postupka, a ne odluku kojom se posebnim rešenjem odlučuje samo o visini tih troškova.

U konkretnom slučaju, odluka kojom je rešeno o troškovima krivičnog postupka je doneta dana 31.05.2024. godine, dakle u vreme važenja Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Službeni glasnik RS“, br.4/23 od 26.05.2023. godnie, a koja se primenjuje od 03.06.2023. godine), zbog čega se prilikom donošenja odluke o troškovima postupka nakon 03.06.2023. godine, važeća advokatska tarifa primenjuje u pogledu obračuna visine nagrade za rad advokata na osnovu izmenjene vrednosti jednog poena, bez obzira na to da li su radnje zastupanja i odbrane od strane advokata preduzete pre ili nakon tog datuma (ukoliko ranije nije doneta odluka o troškovima krivičnog postupka).

Imajući navedeno u vidu, nižestepeni sudovi su pravilno primenili važeću tarifu dosuđujući okrivljenom za radnje preduzete pre 03.06.2023. godine i to na ime odbrane okrivljenog („Službeni glasnik RS“, br.4/23 od 26.05.2023. godine), a koja se primenjuje od 03.06.2023. godine.

Međutim, po oceni Vrhovnog suda, pogrešan je stav branioca okrivljenog da je u konkretnom slučaju u pogledu načina obračunavanja preduzetih procesnih radnji i prisustva branioca ispitivanju više svedoka tokom istog dana morala biti primenjena Tarifa o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koja se primenjuje od 03.06.2023. godine i važi u momentu donošenja pobijanih rešenja.

Naime, nižestepeni sudovi su u pogledu načina obračunavanja preduzetih procesnih radnji i prisustva branioca ispitivanju više svedoka tokom istog dana pred istražnim sudijom dana 19.08.2010. godine, 22.08.2010. godine, 01.09.2010. godine, 02.09.2010. godine, 03.09.2010. godine, 17.11.2010. godine, 18.11.2010. godine 23.11.2010. godine i 24.11.2010. godine, pravilno primenili Tarifu o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, ("Službeni glasnik SRJ” 54/98, 75/99, 8/2001, 11/2002, “Sl. list SCG” 32/2003, 58/2004, 5/2006, “Sl. glasnik RS” 129/2007, 53/2010 i 15/2012). Ovo iz razloga što obračunavanja nagrade koja pripada braniocu za prisustvovanje i pristup procesnim radnjama - ispitivanje više svedoka u toku istog dana je različito propisan Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koja je važila u vreme preduzimanja radnji u odnosu na Tarifu koja je bila na snazi u vreme donošenja odluke o troškovima.

Tako je, odredbom Tarifnog broja 14. stav 2. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Sl. Glasnik RS“ br. 53/2010, 15/2012), koja je bila na snazi u vreme preduzimanja predmetnih procesnih radnji, propisano da u slučaju kada policija, tužilac ili sud preduzimaju više procesnih radnji sukcesivno, advokatu pripada propisani iznos nagrade za svaku pojedinačnu procesnu radnju kojoj je prisustvovao ili pristupio, odnosno da se smatra jednom procesnom radnjom prema advokatskoj tarifi koja je važila u vreme preduzimanja radnje, te da advokatu pripada nagrada za svaki započeti sat, računajući od vremena kada je početak bio zakazan, u iznosu od 40 poena nezavisno od prava na nagradu za odbranu ili zastupanje, dok prema odredbi Tarifnog broja 2. stav 5. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Sl.glasnik RS“ br. 43/23 od 26.05.2023. godine), koja se primenjuje od 03.06.2023. godine, u slučaju kada policija, tužilac ili sud preduzimaju više procesnih radnji istog dana pred istim organom, advokatu pripada puna nagrada za prvu radnju, koja mu se uvećava za 50 % od te nagrade za drugu i svaku narednu pojedinačnu procesnu radnju.

Advokatska tarifa se zbog zabrane povratnog dejstva ne može primeniti na radnje odbrane i zastupanja obavljene pre njenog stupanja na snagu koje nisu bile tarifirane po ranijoj advokatskoj tarifi ili nisu tarifirane na isti način ili u istom procentu kao i na drugačiji obračun naknade troškova nastalih u vreme važenja ranije advokatske tarife, niti na ranije utvrđene osnovice za obračun nagrade za pojedine postupke.

Shodno navedenom, a kako je Tarifom o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, koja je se primenjuje od 03.06.2023. godine, precizno propisan način na koji se obračunava nagrada koja pripada braniocu za prisustvovanje preduzimanju više procesnih radnji i decidno opredeljeno da se taj način računanja odnosi na radnje koje su preduzete od strane istog organa i u toku istog dana, koji bi rezultirao većim iznosom od onog koji je predviđen Tarifom („Sl. Glasnik RS“ br. 53/2010,15/2012) koja je bila na snazi u vreme preduzimanja procesnih radnji ispitivanje svedoka, to Vrhovni sud, nalazi da odredba Tarifnog broja 2. stav 5. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata („Sl.glasnik RS“ br. 43/23 od 26.05.2023. godine), koja se primenjuje od 03.06.2023. godine, suprotno stavu branioca, nije mogla biti primenjena prilikom odlučivanja o načinu obračunavanja preduzetih procesnih radnji i prisustva branioca ispitivanju više svedoka tokom istog dana pred istražnim sudijom dana 19.08.2010. godine, 22.08.2010. godine, 01.09.2010. godine, 02.09.2010. godine, 03.09.2010. godine, 17.11.2010. godine, 18.11.2010. godine 23.11.2010. godine i 24.11.2010. godine.

Branilac okrivljenog se u prilog svojih navoda iz zahteva za zaštitu zakonitosti pozvao na odluke Vrhovnog suda Kzz 286/22 od 30.03.2022. godine i Kzz 1308/23 od 20.12.2023. godine. Međutim, u u odluci Kzz 286/22 od 30.03.2022. godine se radilo o situaciji kada je branilac zastupao okrivljenog u toku istog dana, ali pred dva različita organa, a što nije slučaj u ovom predmetu, jer je branilac zastupao okrivljenog pred istražnim sudijom. U odluci Kzz 1308/23 od 20.12.2023. godine se radilo o procesnim situacijama (ispitivanje više lica) koje su bile nakon 03.06.2023. godine, odnosno u vreme važenja nove AT.

Samim tim, Vrhovni sud nalazi da donošenjem pobijanih rešenja nije učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, na koju se neosnovano ukazuje podnetim zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog.

Sa svega izloženog, na osnovu odredaba člana 491. stav 1. ZKP, doneta je odluka kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Nemanja Simićević, s.r.                                                                                                                      Svetlana Tomić Jokić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković