Kzz 776/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 776/2015
09.09.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Bate Cvetkovića i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.M., zbog krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. i 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata S.I., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.701/13 od 24.03.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 2Kž1 br.263/15 od 28.05.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 09. septembra 2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.M. – advokata S.I., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.701/13 od 24.03.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu 2Kž1 br.263/15 od 28.05.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.701/13 od 24.03.2015. godine, okrivljeni S.M. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. i 2. KZ za koje delo mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2 godine ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 3.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 85.750,00 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 2Kž1 br.263/15 od 28.05.2015. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Vladičinom Hanu i presuda Osnovnog suda u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K br.701/13 od 24.03.3015. godine preinačena u pogledu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je okrivljenom S.M. zbog krivičnog dela zbog kojeg je prvostepenom presudom oglašen krivim izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 6 meseci, sa rokom provere od 2 godine, dok je žalba branioca okrivljenog istom presudom odbijena kao neosnovana.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac po službenoj dužnosti okrivljenog S.M. – advokat S.I., iz razloga predviđenih članom 485. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i pobijane presude ukine i spise predmeta vrati Osnovnom sudu u Surdulici, Sudska jedinica u Vladičinom Hanu na ponovno suđenje, ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe za krivično delo napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. i 2. KZ i odluči da troškovi postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta, sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog S.M. – advokata S.I., pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Odredbom člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP pak određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, postavlja javni tužilac ili predsednik suda.

Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, jasno je opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, nego i branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnom slučaju – u postupku okrivljenog S.M., imajući u vidu odredbu člana 74. stav 1. tačka 4. ZKP „od donošenja rešenja o suđenju u odsustvu pa dok suđenje u odsustvu traje“.

Kako je suđenje u odsustvu okrivljenog S.M. okončano donošenjem pravnosnažne presude, a zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac koji je po službenoj dužnosti branio okrivljenog dok je suđenje u odsustvu trajalo, to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP) iz iznetih razloga, imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP, ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je njegov zahtev u smislu navedenih odredbi nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP, odlučio kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                          Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                     Nevenka Važić, s.r.