
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 777/2020
10.09.2020. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Dragomira Milojevića, Dragana Aćimovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Andreom Jakovljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih Marinka Miličevića i AA, zbog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Marinka Miličevića i AA, advokata Miloša Stokića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1011/19 od 06.12.2019. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 70/20 od 03.03.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 10.09.2020. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Marinka Miličevića i AA, advokata Miloša Stokića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1011/19 od 06.12.2019. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 70/20 od 03.03.2020. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 1011/19 od 06.12.2019. godine okrivljeni AA i Marinko Miličević oglašeni su krivim zbog krivičnog dela teška krađa u saizvršilaštvu iz člana 204. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika pa je okrivljeni AA osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 6 meseci, a okrivljenom Marinku Miličeviću je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 2 godine i opozvana mu je uslovna osuda izrečena presudom Osnovnog suda u Staroj Pazovi K 775/12 od 12.02.2016. godine kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 11 meseci i ista je okrivljenom Marinku Miličeviću uzeta kao utvrđena, pa je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci, u koju se okrivljenom Marinku Miličeviću uračunava i vreme provedeno u pritvoru.
Istom presudom okrivljeni su obavezani da plate troškove krivičnog postupka, čiji će iznos biti utvrđen posebnim rešenjem, dok je oštećenom dosuđen imovinsko pravni zahtev u iznosu od 6.517.715,00 dinara i okrivljeni su solidarno obavezani da oštećenom navedeni novčani iznos plate u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, a za iznos preko dosuđenog do traženog iznosa od 7.200.000,00 dinara, oštećeni je upućen na parnični postupak.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 70/20 od 03.03.2020. godine odbijene su kao neosnovane žalbe javnog tužioca OJT u Staroj Pazovi i branioca okrivljenih i prvostepena presuda potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno je podneo branilac okrivljenih Marinka Miličevića i AA, advokat Miloš Stokić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da pobijane presude preinači i okrivljenog Marinka Miličevića oslobodi od optužbe, a okrivljenom AA izrekne blažu kaznu, kao i da okrivljenima početak izdržavanja kazne odloži.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Marinka Miličevića i AA, je neosnovan.
Branilac okrivljenih u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja zahteva označava bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, uz obrazloženje da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazu na kome se po zakonu ne mogu zasnivati. U tom smislu, kao nezakoniti dokaz, branilac označava zapisnik o ispitivanju svedoka BB sastavljen dana 04.03.2014. godine pred OJT u Staroj Pazovi, budući da je ispitivanje navedenog svedoka, prema navodima zahteva obavljeno suprotno članu 300. stav 1. i 6. ZKP, s obzirom na to da javni tužilac prethodno nije uputio poziv braniocu okrivljenog radi prisustvovanja dokaznim radnjama - ispitivanju navedenog svedoka. Takođe, kao nezakonit dokaz branilac ističe i prepoznavanje lica izvršeno u PS Stara Pazova dana 04.10.2013. godine od strane svedoka BB, koje prepoznavanje je po stavu odbrane, obavljeno suprotno članu 90. i 100. ZKP.
Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih se po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:
Naime, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, shodno odredbi člana 300. stav 6. ZKP, ukoliko okrivljeni i branilac nisu uredno obavešteni o preduzimanju dokazne radnje ispitivanje svedoka od strane javnog tužioca, bez obzira na to da li im je poziv upućen, ispitivanje svedoka se u njihovom odsustvu može preduzeti samo po odobrenju sudije za prethodni postupak. Imajući u vidu navedeno, te da iz spisa predmeta proizilazi da je svedok BB pred OJT u Staroj Pazovi, u svojstvu svedoka ispitan dana 04.03.2014. godine, po prethodnom odobrenju sudije za prethodni postupak Osnovnog suda u Staroj Pazovi Kppr 47/14 od 24.02.2014. godine, dobijenom na osnovu obrazloženog zahteva za ispitivanje imenovanog svedoka OJT u Staroj Pazovi Kti 1/13 od 18.02.2014. godine, u skladu sa odredbom člana 300. stav 6. ZKP, to iskaz navedenog svedoka dat na zapisniku sastavljenom pred OJT u Staroj Pazovi dana 04.03.2014. godine pod brojem Kti 1/13, predstavlja zakonito pribavljen dokaz na kome se može zasnivati sudska odluka.
Ovo pogotovo, imajući u vidu da iz spisa predmeta proizilazi da je svedok BB, nakon ispitivanja obavljenog pred OJT u Staroj Pazovi dana 04.03.2014. godine po prethodnom odobrenju sudije za prethodni postupak, ispitan i na glavnom pretresu dana 27.09.2016. godine i van glavnog pretresa dana 16.05.2019. godine pred Osnovnim sudom u Staroj Pazovi, kada je izjavio da ostaje pri iskazu datom dana 04.03.2014.godine pred OJT u Staroj Pazovi, kao i da je prilikom ispitivanja ovog svedoka na glavnom pretresu i van glavnog pretresa, prisustvovao i branilac okrivljenih, advokat Miloš Stokić, čime je obezbeđena kontradiktornost, odnosno mogućnost okrivljenom i braniocu da postavljaju pitanja svedoku.
Pored toga, Vrhovni kasacioni sud kao neosnovane ocenjuje i navode zahteva kojima se osporava zakonitost radnje prepoznavanja izvršene u prostorijama PS Stara Pazova od strane svedoka BB dana 04.10.2013. godine, a kako je ova povreda postupka, na identičan način, isticana i u postupku po redovnom pravnom leku, Vrhovni kasacioni sud prihvatajući razloge žalbenog suda, date na strani 5. stav 2. drugostepene presude, kao dovoljne, argumentovane i jasne, na iste upućuje u smislu člana 491. stav 2. ZKP.
S toga, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda neosnovano branilac okrivljenih, ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.
Ostalim navodima podnetog zahteva branilac okrivljenog ukazuje da u obrazloženju pobijanih presuda „...nisu dati valjani razlozi o odlučnim činjenicama ...“, što predstavlja bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, u smislu člana 485. stav 4. ZKP, ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, to se Vrhovni kasacioni sud u razmatranje ovih navoda, nije upuštao.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti branilac okrivljenih numeriše i povredu zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, koja predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti. Međutim, navedenu povredu branilac obrazlaže paušalnim navodima „da je na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primenjen zakon“, ne ističući u čemu se ista određeno sastoji, zbog čega se Vrhovni kasacioni sud, ni u razmatranje ove povrede, shodno članu 484. ZKP, nije upuštao.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Andrea Jakovljević,s.r. Radmila Dragičević Dičić,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić