Kzz 793/2019 usvojen zahtev Rjt ukinuto zbog povrede zakona - čl. 438 st.2 t.2 zkp

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 793/2019
24.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Jasmine Vasović i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr., zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) i 2) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 499/19 od 18.07.2019. godine i branilaca okrivljenih AA, BB i VV, advokata Dragiše Radovanovića, Ivana Maksimovića i Slobodana Stojanovića, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 154/18 od 02.10.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/2018 od 20.02.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 24.10.2019. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

I USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 499/19 od 18.07.2019. godine, pa se UKIDA pravnosnažna presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/2018 od 20.02.2019. godine, u delu kojim je preinačena presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 154/18 od 02.10.2018. godine u pogledu odluke o kazni u odnosu na okrivljene AA, BB i VV i spisi predmeta vraćaju Apelacionom sudu u Nišu na ponovno odlučivanje, dok presuda Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/2018 od 20.02.2019. godine, u preostalom delu ostaje neizmenjena.

II ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih AA, BB i VV, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kuršumliji K 154/18 od 02.10.2018. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/2018 od 20.02.2019. godine, u pogledu povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, člana 438. stav 1. tačka 9. ZKP i člana 439. tačka 1. ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u preostalom delu odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Kuršumliji K 154/18 od 02.10.2018. godine okrivljeni AA, BB i VV, oglašeni su krivim zbog krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) i 2) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika, i osuđeni i to: okrivljeni AA i BB na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine i tri meseca, a okrivljeni VV na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest meseci, u koje kazne se uračunava vreme provedeno u pritvoru po rešenju Osnovnog suda u Kuršumliji Ktp 8/18 od 03.03.2018. godine koji će trajati do upućivanja okrivljenih u Zavod za izvršenje krivičnih sanckija. Okrivljeni su obavezani da solidarno na ime imovinskopravnog zahteva oštećenom plate iznos od 756.653,70 dinara, u roku od tri meseca po pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Pored toga okrivljeni su obavezani da solidarno plate i to: oštećenom GG, na ime troškova krivičnog postupka iznos 90.750,00 dinara, Osnovnom javnom tužilaštvu u Kuršumliji na ime troškova postupka – veštačenja od strane DNK Centra za genetiku iz Beograda iznos od 16.200,00 dinara, veštačenja od strane veštaka ekonomske struke iznos od 8.000,00 dinara, veštačenja Zavoda za sudsku medicinu u Nišu za identifikacioni DNK profil iz bukalnog brisa iznos od 190.000,00 dinara, braniocu po službenoj dužnosti, advokatu Božidaru Filipoviću iznos od 121.825,00 dinara i prevodiocu Milanu Popoviću iznos od 24.679,00 dinara i sudu na ime paušala iznos od po 5.000,00 dinara, na ime troškova prevodioca Milana Popovića iznos od 42.813,00 dinara i na ime veštačenja od strane veštaka ekonomske struke Gorice Lakić, iznos od 8.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude. Istom presudom okrivljeni DD je na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP, oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1) i 2) u vezi člana 33. KZ, te je odlučeno da troškovi krivičnog postupka u odnosu na ovog okrivljenog padaju na teret budžetskih sredstava suda.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/2018 od 20.02.2019. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Kuršumliji, pa je prvostepena presuda preinačena u stavu prvom izreke, u delu odluke o kazni, tako što je apelacioni sud okrivljene AA, BB i VV za krivično delo teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tač.1. i 2. u vezi člana 33. KZ, za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim osudio i to: okrivljenog AA na kaznu zatvora u trajanju od dve godine i devet meseci, okrivljenog BB na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i okrivljenog VV na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine i šest meseci, u koje kazne im se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 03.03.2018. godine pa do upućivanja u Zavod za izvršenje krivičnih sankcija, dok su žalbe branilaca okrivljenih AA, BB i VV, odbijene kao neosnovane, a prvostepena presuda je u nepreinačenom delu potvrđena.

Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz broj 499/19 od 18.07.2019. godine protiv navedene drugostepene presude, zbog povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijanu presudu ukine u delu kojom je prvostepena presuda preinačena i predmet vrati drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Protiv obe navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenih AA, BB i VV, advokati Dragiša Radovanović, Ivan Maksimović i Slobodan Stojanović, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1), 438. stav 1. tačka 9) i člana 439. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da navedene presude preinači tako što će prema ovim okrivljenima odbiti optužbu ili da iste oslobodi od optužbe da su izvršili predmetno krivično delo.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu i braniocima okrivljenih, pa je na sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP, nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevima, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da je presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 968/18 od 20.02.2019. godine, povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, time što su razlozi drugostepene presude u delu kojim je usvojena žalba Osnovnog javnog tužioca u Kuršumliji i prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o kazni, u odnosu na okrivljene AA, BB i VV potpuno nejasni i u znatnoj meri protivrečni, zbog čega nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Naime, iz obrazloženja presude Apelacionog suda u Nišu Kž1 988/18 proizlazi da je drugostepeni sud ispitujući presudu Osnovnog suda u Kuršumliji K 154/18 od 02.10.2018. godine u delu odluke o kazni, povodom žalbe javnog tužioca našao, da prvostepeni sud nije dao odgovarajući značaj utvrđenim okolnostima od značaja za odmeravanje kazne. U vezi sa tim drugostepeni sud u razlozima presude navodi da je prvostepeni sud utvrdio okolnosti iz člana 54. KZ, i to od olakšavajućih okolnosti, između ostalog, da okrivljeni BB i AA do sada nisu osuđivani, kao i da je „kao otežavajuću okolnost na strani okrivljenog AA, prvostepeni sud cenio činjenicu da se radi o specijalnom povratniku, jer je isti do sada više puta osuđivan za ista i istovrsna krivična dela“, odnosno da je osnovano žalbom javnog tužioca ukazano da prvostepeni sud nije pravilno cenio okolnosti koje se tiču težine izvršenog krivičnog dela, stepena krivice okrivljenih i jačine ugrožavanja zaštićenog dobra, nalazeći takođe, da je „okrivljeni AA višestruki povratnik u vršenju istih ili istovrsnih krivičnih dela“ za koje su mu izricane kazne koje nisu ostvarile svoju svrhu.

Iz citiranog obrazloženja drugostepenog suda, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, proizlazi da je drugostepeni sud samo u odnosu na okrivljenog AA, posebno vrednovao okolnost da se radi o višestrukom povratniku, iako prethodno navodi da je prvostepeni sud kao olakšavajuću okolnost na strani ovog okrivljenog, kao i okrivljenog BB, cenio činjenicu da ranije nisu osuđivani, što i proizlazi iz prvostepene presude, koji razlozi su protivrečni kako u odnosu na okrivljenog AA, tako i u odnosu na okrivljenog VV, koji je prema izvodu iz kaznene evidencije više puta osuđivan zbog krivičnih dela protiv imovine, tako da je raniju osuđivanost kao okolnost od značaja za odmeravanje kazne, sud mogao ceniti samo u odnosu na ovog okrivljenog, što nije navedeno u razlozima presude. Pored toga, po oceni ovoga suda, drugostepena presuda ne sadrži razloge na osnovu kojih bi se mogla ceniti njena zakonitost i pravilnost ni u odnosu na okrivljenog BB imajući u vidu da je drugostepeni sud ovom okrivljenom, koji ranije nije osuđivan, za koga se ne navode druge okolnosti koje je sud cenio prilikom odmeravanja kazne, odmerio kaznu zatvora u dužem trajanju nego okrivljenom AA.

S obzirom na to da činjenice i okolnosti koje su od značaja za odmeravanje kazne predstavljaju odlučne činjenice a da su razlozi drugostepene presude o tim činjenicama i okolnostima u znatnoj meri protivrečni, to je drugostepenom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP na štetu okrivljenih AA, BB i VV, što se osnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca.

Imajući u vidu da je drugostepenom presudom povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, na štetu okrivljenih, Vrhovni kasacioni sud je usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca kao osnovan, ukinuo drugostepenu presudu u delu u kojem je prvostepena presuda preinačena u pogledu odluke o kazni u odnosu na okrivljene AA, BB i VV i spise predmeta vratio drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje prilikom koga će sud otkloniti povredu zakona na koju je ukazano ovom presudom, nakon čega će biti u mogućnosti da donese zakonitu odluku za koju će dati jasne i neprotivrečne razloge.

Ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih AA, BB i VV, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev neosnovan u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1), člana 438. stav 1. tačka 9) i člana 439. tačka 1) ZKP, dok je zahtev branilaca okrivljenih u preostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branioci okrivljenih AA, BB i VV, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na nezakonitim dokazima i to na zapisniku o uviđaju putničkih vozila okrivljenih PS Kuršumlija od 02.03.2018. godine sa izveštajem o forenzičkom pregledu lica mesta i na potvrdama o privremeno oduzetim predmetima od okrivljenih AA i VV od 02.03.2018. godine, sa obrazloženjem da su predmeti krivičnog dela izuzeti nezakonitim pretresom putničkih vozila okrivljenih koji je izvršen suprotno odredbama člana 155-160 ZKP, s obzirom na to da nije bilo naredbe suda za pretres, niti su bili ispunjeni drugi uslovi u smislu saglasnosti držaoca vozila odnosno prisustva dva svedoka. Pored toga, branioci u zahtevu navode i to da potvrde o privremeno oduzetim predmetima PS Kuršumlija nisu sastavljene saglasno odredbi člana 150. stav 1. ZKP, s obzirom da su iste sačinjene bez zapisnika u smislu člana 232. stav 1. ZKP, koji predviđa da se o svakoj radnji preduzetoj u toku postupka sastavlja zapisnik, pri čemu same potvrde ne sadrže precizno navođenje gde su oduzeti predmeti pronađeni i sa kog mesta su izuzeti.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Prema odredbi člana 286. stav 1. ZKP, kojim su određena ovlašćenja policije u predistražnom postupku, propisano je da ako postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti, policija je dužna da preduzme potrebne mere da se pronađe učinilac krivično dela, da se učinilac i saučesnik ne sakrije i ne pobegne, da se otkriju i obezbede tragovi krivičnog dela i predmeti koji mogu poslužiti kao dokaz, kao i da prikupi sva obaveštenja koja bi mogla biti od koristi za uspešno vođenje krivičnog postupka, dok je stavom 2. istog člana, između ostalog propisano da u cilju ispunjenja dužnosti iz stava 1. navedenog člana, policija može da izvrši potreban pregled prevoznih sredstava, što znači da su radnici policije kritičnom prilikom postupali u skladu sa citiranim ovlašćenjima.

Odredbom člana 147. stav 1. ZKP, određeno je da će organ postupka, predmete koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti ili koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, privremeno oduzeti i obezbediti njihovo čuvanje.

Iz potvrde PU Prokuplje, PS Kuršumlija od 02.03.2018. godine, proizlazi da su iste sačinjene na osnovu člana 147. ZKP, prilikom preduzimanja potrebnih mera iz člana 286. stav 1. i 2. ZKP, od strane ovlašćenih službenih lica policije, povodom pronalaska predmeta koji se po Krivičnom zakoniku moraju oduzeti odnosno predmeta koji mogu poslužiti kao dokaz u krivičnom postupku, te da je u skladu sa članom 150. stav 1. ZKP, okrivljenima VV i AA, izdat primerak ovih potvrda, koji su oni bez primedbi potpisali.

Kako su predmeti koji su od okrivljenih privremeno oduzeti na osnovu navedenih potvrda pronađeni prilikom vršenja uviđaja mesta događaja i pregleda putničkih vozila okrivljenih, to su neosnovani navodi zahteva da je pregled vozila okrivljenih vršen suprotno odredbama članova 150-160 ZKP, s obzirom na to da se navedene odredbe odnose na pretresanje stana i lica a ne na oduzimanje predmeta u smislu člana 286. stav 1. i člana 147. stav 1. ZKP. Sledstveno iznetom, u skladu sa citiranim odredbama ovlašćena službena lica policije su mogla da preduzimaju navedene mere (uviđaj mesta događaja, pregled vozila i oduzimanje predmeta) bez naredbe sudije za prethodni postupak odnosno bez prisustva dva svedoka.

Pored toga, nasuprot navodima zahteva, u zapisniku o uviđaju mesta događaja sačinjenom na osnovu člana 232. stav 1. u vezi člana 133. i člana 135. ZKP, konstatovano je koji predmeti su pronađeni prilikom pregleda putničkih vozila okrivljenih koji su nakon izvršenog uviđaja uz potvrdu privremeno oduzeti od okrivljenih, zbog čega su ocenjeni kao neosnovani navodi zahteva da potvrde o privremeno oduzetim predmetima predstavljaju nezakonite dokaze iz razloga što u vezi sa oduzimanjem predmeta nije sačinjen zapisnik u smislu člana 232. ZKP.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani navodi zahteva kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioci okrivljenih navode da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređena odredba člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, time što je sud u izreku presude dodao bitan element krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tač.1) i 2) u vezi člana 33. KZ i to reč: „tuđa“ pokretna stvar koja nije bila sadržana u inicijalnom optuženju tako da, prema stavu branioca, ne postoji ni navedeno krivično delo, čime je pobijanim pravnosnažnim presudama istovremeno povređen krivični zakon na štetu okrivljenih iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Iznete navode zahteva branilaca okrivljenih Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.

Po nalaženju ovoga suda stoji navod branilaca okrivljenih da u dispozitivu prvobitnog optužnog akta nije bila označena reč „tuđa“ ispred reči pokretna stvar koju su okrivljeni oduzeli izvršenjem predmetnog krivičnog dela, ali iz spisa predmeta proizlazi da je javni tužilac na glavnom pretresu održanom dana 28.09.2018. godine precizirao optužni predlog, tako što je u činjenični opis dela uneo reč „tuđu“ kao formalno svojstvo oduzete pokretne stvari, što je bio ovlašćen da učini, s obzirom na to da je u prvobitnom optužnom aktu bilo navedeno da je okrivljeni predmetnu pokretnu stvar oduzeo iz kuće u svojini oštećenog GG, iz kog opisa je očigledno da je u pitanju „tuđa stvar“. Imajući u vidu izneto, činjenični opis predmetnog krivičnog dela dat u izreci prvostepene presude sadrži samo one činjenice i okolnosti koje su naznačene u dispozitivu preciziranog optužnog predloga od 28.09.2018. godine, a koje predstavljaju zakonska obeležja krivičnog dela teška krađa iz člana 204. stav 2. u vezi stava 1. tačka 1. i 2. u vezi člana 33. KZ, tako da prvostepeni sud, nasuprot navodima zahteva, nije izmenio izreku presude u odnosu na optužbu, a time što je izreka presude izmenjena u odnosu na prvobitni optužni predlog nije povređen objektivni identitet između optužbe i presude.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani navodi zahteva kojima se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 9) ZKP, a samim tim zahtev je ocenjen kao neosnovan i u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP.

Prema navodima zahteva branilaca okrivljenih nezakoniti dokazi su i: nalaz i mišljenje Zavoda za sudsku medicinu u Nišu od 14.03.2018. godine iz razloga što su bukalni brisevi od okrivljenih uzeti od strane druge ustanove u odnosu na institut koji je veštačio u postupku i to od radnika hitne službe Doma zdravlja u Kuršumliji, što je u suprotnosti sa odredbom člana 140. stav 4. ZKP, kao i nalaz i mišljenje veštaka ekonomsko-finansijske struke Gorice Lakić, s obzirom na to da pre obavljenog veštačenja braniocima i okrivljenima nije dostavljena naredba o veštačenju.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branioci okrivljenih iznetim navodima zahteva, iako se formalno pozivaju na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, u suštini ukazuju na povrede zakona iz člana 140. stav 4. i člana 117. stav 5. ZKP.

Pored navedenog, prema stavu branioca nezakonite dokaze na kojima se pobijane presude zasnivaju predstavljaju svi zapisnici o saslušanju okrivljenih u postupku i to kako u policiji tako i pred tužilaštvom, jer je saslušanje okrivljenih obavljeno preko profesora srpskog jezika ĐĐ koji ne poseduje rešenje o postavljenju za prevodioca za albanski jezik od strane Ministarstva pravde, čime se ukazuje na povredu zakona iz člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP, kao i da je u zapisniku o glavnom pretresu održanom pred prvostepenim sudom dana 28.09.2018. godine i 02.10.2018. godine samo navedeno da je prevodiocu pročitana zakletva bez konstatacije suda da je isti položio zakletvu shodno odredbi člana 119. stav 1. ZKP, odnosno da je isti upozoren u smislu člana 120. stav 1. ZKP.

Branioci u zahtevu ističu da u izvorniku presude, suprotno odredbama člana 425. st.3. i 4. ZKP, nije naznačeno da je presuda „javno“ objavljena, već samo da je sud presudu objavio dok u pisanom otpravku presude nema naznačenja da je presuda objavljena što, prema navodima zahteva, ukazuje da otpravak presude po sadržini ne odgovara presudi koja je objavljena, što je suprotno odredbi člana 428. stav 1. i 2. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povreda zakona iz člana 119. stav 1. člana 120. stav 1. člana 140. stav 4. člana 425. st.3. i 4. člana 428. stav 1. i stav 2. i člana 438. stav 1. tačka 5) ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branilaca okrivljenih VV, AA i BB u ovom delu ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP, odlučio kao u stavu I, a na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, kao u stavu II izreke ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                   Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                  Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić