Kzz 802/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 802/2014
20.11.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene B.S. i dr., zbog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije i dr., odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih B.S. i R.S., advokata M.B., branioca okrivljenog S.P., advokata D.V. i branioca okrivljenog M.B., advokata D.Ž., podnetim protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 201/10 od 02.04.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 68/14 od 29.05.2014. godine, u sednici veća održanoj u smislu člana 490. ZKP, dana 20.11.2014. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

I USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.P., pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 201/10 od 02.04.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 68/14 od 29.05.2014. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud,

prema okrivljenom S.P. iz S., ul. ..., rođenom .... godine u ..., od oca ... i majke ..., rođene ...,

na osnovu člana 422. tačka 3. ZKP, u vezi člana 103. tačka 5. u vezi člana 104. stav 6. Krivičnog zakonika,

ODBIJA OPTUŽBU

da je „dana 18.05.2004. godine na graničnom prelazu „Sremska Rača“ kao odgovorno lice – carinik Carinske ispostave Sremska Rača, službenim pečatom overio službenu ispravu sa neistinitom sadržinom u stanju da shvati značaj svoga dela i upravlja svojim postupcima, pri čemu je bio svestan svoga dela i hteo njegovo izvršenje i svestan zabranjenosti istog, tako što je svojim overavanjem u donjem levom uglu službene isprave – jedinstvene carinske isprave broj 42102/TD/5975 od 18.05.2004. godine, lažno potvrdio da je putničko motorno vozilo marke „...“ na šleperici registarskog broja ... ušlo u Srbiju i Crnu Goru iz Bosne i Hercegovine i prijavilo se carini na carinskoj ispostavi „Sremska Rača“, iako iz izveštaja uprave saobraćajne policije Beograd – 18 br.226-1-867/04 od 05.07.2004. godine proizlazi da registarski broj ... SUP u Somboru uopšte nije izdao, a prema evidenciji Uprave za indirektno-neizravno oporezivanje – Banja Luka, nije evidentiran – potvrđen izlaz iz Bosne i Hercegovine za teretno vozilo – šlepericu ..., već se vozilo „...“ nalazilo u preduzeću za međunarodnu špediciju J. – B. RJ J. u J.,

čime bi izvršio krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije.

Na osnovu člana 265. stav 1. ZKP, troškovi krivičnog postupka u odnosu na okrivljenog S.P., padaju na teret budžetskih sredstava.

II ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi branilaca okrivljenih B.S., R.S. i M.B., podneti protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 201/10 od 02.04.2014. godine i Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 68/14 od 29.05.2014. godine, u odnosu na povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP i člana 439. tačka 2. ZKP, dok se za zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u preostalom delu ODBACUJU kao nedozvoljeni.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici K 201/10 od 02.04.2014. godine, okrivljeni S.P., B.S., M.B. i R.S., su oglašeni krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije, pa im je izrečena uslovna osuda tako što im je utvrđena kazna zatvora u trajanju od po četiri meseca i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko svaki okrivljeni u roku od jedne godine od pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo. Na osnovu člana 264. i 261. ZKP, okrivljeni su obavezani da plate sudu paušal u iznosu od 5.000,00 dinara kao i troškove krivičnog postupka u iznosu od 5.066,00 dinara u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 68/14 od 29.05.2014. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe branilaca okrivljenih M.B., B.S., R.S. i S.P., kao i žalbe okrivljenih S.P. i M.B., a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv ovih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli:

- branilac okrivljenih B.S. i R.S., advokat M.B., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 2. u vezi člana 439. tačka 2. ZKP, člana 451. ZKP i člana 459. stav 1. u vezi člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i ukine prvostepenu i drugostepenu presudu, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili da ukine samo drugostepenu odluku i predmet vrati na ponovnu odluku drugostepenom sudu;

- branilac okrivljenog M.B., advokat D.Ž., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će ukinuti odluku donetu u postupku po redovnom pravnom leku i predmet vratiti na ponovnu odluku; i

- branilac okrivljenog S.P., advokat D.V., zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ i člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i preinači drugostepenu presudu tako što će prema okrivljenom S.P. odbiti optužbu da je izvršio krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije zbog nastupanja apsolutne zastarelosti krivičnog gonjenja. Okrivljeni i branilac su predložili da ih Vrhovni kasacioni sud obavesti o sednici veća, ukoliko sud zaključi da bi to bilo od značaja za donošenje sudske odluke.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio zahteve za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, smatrajući da prisustvo Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih ne bi bilo od značaja za donošenje odluke, zbog čega ih nije pozvao na sednicu veća u smislu člana 488. stav 2. ZKP.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 490. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih su zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti, pa je po oceni navoda u zahtevima našao:

Vrhovni kasacioni sud nalazi da se zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.P. osnovano ukazuje da je drugostepenom presudom povređen zakon na štetu okrivljenog S.P. i to odredba člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, u vezi člana 103. tačka 5. u vezi člana 104. tačka 6. KZ, jer je nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenog.

Naime, iz spisa predmeta, optužnica Osnovnog javnog tužioca u Sremskoj Mitrovici Kt 301/04 od 23.09.2005. godine, Kt br.469/04 od 23.09.2005. i Kt br.497/04 od 23.09.2005. godine, koje su izmenjene na glavnom pretresu održanom dana 30.03.2012. godine i izreke prvostepene presude proizlazi da je okrivljeni S.P. krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakona Republike Srbije izvršio dana 18.05.2004. godine.

Nadalje, odredbom člana 103. tačka 5. KZ, predviđeno je da se krivično gonjenje ne može preduzeti kad protekne pet godina od izvršenja krivičnog dela za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora preko tri godine (relativna zastarelost krivičnog gonjenja), a odredba člana 104. stav 6. KZ, propisuje da zastarelost krivičnog gonjenja nastaje u svakom slučaju kad protekne dvostruko vreme koje se po zakonu traži za zastarelost krivičnog gonjenja (apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja), to je, imajući u vidu navedene odredbe i kaznu propisanu za krivično delo iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS - od tri meseca do pet godina, zbog proteka vremena, dana 18.05.2014. godine, nastala apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja za navedeno krivično delo, a nakon donošenja prvostepene presude.

Budući da je drugostepena presuda doneta dana 29.05.2014. godine, kada je već bila nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenog S.P. za krivično delo iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS, to se osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da je drugostepeni sud na štetu okrivljenog povredio Zakon - iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, u vezi člana 103. tačka 5. KZ, i člana 104. stav 6. KZ, donoseći citiranu presudu, jer više nije bilo mesta daljem vođenju krivičnog postupka i donošenju presude kojom se odlučujući o izjavljenim žalbama prvostepena presuda potvrđuje u odnosu na ovog okrivljenog.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud preinačio obe pravnosnažne presude tako što je prema okrivljenom S.P. odbio optužbu da je izvršio krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS primenom člana 422. tačka 3. ZKP.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.P., ukazuje se i to da su nižestepene presude donete uz učinjenu bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, ukazivanjem da se iste zasnivaju na nedozvoljenom dokazu – zapisniku sa iskazom okrivljenog M.B., koji je on kao svedok dao na zapisniku kod istražnog sudije prvostepenog suda, a koji zapisnik prvostepeni sud nije u smislu člana 337. stav 6. u vezi člana 237. stav 1. i stav 3. ZKP, izdvojio iz spisa predmeta posebnim sudskim rešenjem.

Nalazeći da je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.P. osnovan u pogledu povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi člana 103. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ, Vrhovni kasacioni sud je sa iznetih razloga na osnovu člana 422. tačka 3. ZKP, odlučio kao u stavu 1. izreke ove presude, čime je odlučivanje o istaknutoj povredi krivičnog postupka u prvostepenoj i drugostepenoj presudi bilo bespredmetno.

Odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih B.S., R.S. i M.B., Vrhovni kasacioni sud je našao:

Vrhovni kasacioni sud nalazi da je neosnovan zahtev branioca okrivljenog R.S. da je prvostepenom i drugostepenom presudom na štetu ovog okrivljenog povređen Krivični zakon iz člana 439. tačka 2. ZKP, time što je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti sa obrazloženjem da predmetna isprava nema karakter službene isprave imajući u vidu da je evidencija koju je okrivljeni sačinjavao bila internog karaktera koju je on vodio u cilju lakšeg obavljanja posla, te da su sledstveno tome prvostepeni i drugostepeni sud krivično delo okrivljenog R.S. opisano u dispozitivu optužbe pogrešno pravno kvalifikovali kao krivično delo falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS ističući da bi se, evenutalno, u radnjama ovog okrivljenog sticala zakonska obeležja krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 233. stav 1. KZ RS a za koje krivično delo je znatno ranije nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenog.

Vrhovni kasacioni sud nalazi da su neosnovani navodi branioca okrivljenog R.S. da pomoćna evidencija – „Pregled prometa teretnih vozila preko graničnog prelaza Sremska Rača“, nije službena isprava, te da su prvostepeni i drugostepeni sud zauzimajući suprotno stanovište, na štetu okrivljenog R.S., povredili krivični zakon iz člana 439. tačka 2. ZKP. Ovo stoga, jer navedena isprava, i po oceni ovoga suda, ima karakter službene isprave s obzirom da ista predstavlja zvaničnu i obaveznu evidenciju koju je okrivljeni kao odgovorno lice – policajac MUP RS Uprave pogranične policije bio dužan da vodi, a koja obaveza je bila u okviru njegovih službenih ovlašćenja, pa se sledstveno tome u radnjama ovog okrivljenog opisanim u izreci prvostepene presude stiču zakonska obeležja krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda neosnovano se zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih B.S., R.S. i M.B. pobijaju pravnosnažne presude zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, ukazivanjem da je u konkretnom slučaju nastupila apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenih.

Naime, iz činjeničnog opisa krivičnog dela falsifikovanje službene isprave iz člana 248. stav 3. u vezi stava 1. KZ RS, datog u dispozitivu optužnog akta, proizlaze zakonska obeležja ovog krivičnog dela za koje su okrivljeni pravnosnažnom presudom i oglašeni krivim. S obzirom na to da su okrivljeni B.S. i R.S., predmetno krivično delo izvršili dana 03.06.2004. godine, a okrivljeni M.B. u periodu od 18.05.2004. do 08.06.2004. godine i da je za to delo propisana kazna zatvora od tri meseca do pet godina, to bi u smislu odredbi člana 103. tačka 5. KZ i odredbe člana 104. stav 6. KZ, apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja okrivljenih B.S. i R.S. za navedeno krivično delo nastupila dana 03.06.2014. godine, a okrivljenog M.B. dana 08.06.2014. godine, dakle, nakon donošenja presude Višeg suda u Sremskoj Mitrovici Kž1 68/14 od 29.05.2014. godine, pa su stoga neosnovani navodi branilaca okrivljenih da su nižestepene presude donete uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP.

Nadalje, branilac okrivljenih B.S. i R.S., u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da su nižestepeni sudovi pogrešno utvrdili da su ovi okrivljeni imali svojstvo odgovornih lica, jer nikom od njih, prema navodima zahteva, u okviru poslova koje su obavljali nisu bili povereni poslovi upravljanja niti nadzora, kojim navodima se, po nalaženju ovog suda pravnosnažna presuda pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, što u smislu člana 485. stav 4. ZKP, nije razlog zbog kojeg okrivljeni preko branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti.

U istom zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe se i to da je drugostepeni sud povredio odredbu člana 451. ZKP, time što svojom odlukom nije ispitao prvostepenu presudu u okviru osnova i pravca pobijanja koji su istaknuti u žalbi, dok se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Bogdanića navodi da su prvostepena i drugostepena presuda donete uz bitne povrede odredaba krivičnog postupka, jer je uskraćeno pravo okrivljenom na odbranu time što je prvostepeni sud odbio izvođenje predloženih dokaza od strane odbrane i uz protivljenje branioca pročitao izvedene dokaze.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da istaknute povrede zakona u zahtevima za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih B.S., R.S. i M.B. nisu dozvoljeni razlozi za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka od strane okrivljenog u smislu člana 485. stav 4. ZKP, pa su zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih B.S., R.S. i M.B. u ovom delu ocenjeni kao nedozvoljeni.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 2. ZKP, odlučio kao u stavu jedan, a na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP kao u stavu dva izreke ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                            Predsednik veća - sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                          Janko Lazarević,s.r.