
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 81/2016
09.02.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Z.Š., zbog krivičnog dela razbojništvo u pomaganju iz člana 206. stav 1. u vezi člana 35. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.Š., advokata S.B., podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 595/15 od 08.09.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 09.02.2016. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.Š., advokata S.B., podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 595/15 od 08.09.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 595/15 od 08.09.2015. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenih A.S. i Z.Š. i presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 3518/12 od 18.03.2015. godine kojom je, između ostalog, okrivljeni Z.Š. oglašen krivim zbog krivičnog dela razbojništvo u pomaganju iz člana 206. stav 1. u vezi člana 35. KZ za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam meseci uz uračunavanje vremena provedenog u pritvoru, od 01.09.2009. do 02.03.2010. godine, je potvrđena.
Protiv navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Z.Š., advokat S.B. zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pravnosnažnu presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 595/15 od 08.09.2015. godine.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu odredbe člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća shodno odredbi člana 490. ZKP, o kojoj, u smislu odredbe člana 488. stav 2. ZKP nije obavestio Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke.
Na sednici veća, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.Š., advokata S.B. je neosnovan.
Branilac okrivljenog Z.Š. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijana pravnosnažna presuda doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP navodima da se na specifikaciji telefonskih poziva za broj ... i broj ... od 24.08.2008. godine presuda ne može zasnivati kako zbog toga što je nejasno da li je ovlašćeni državni organ naredio pribavljanje ovog dokaza, tako i zbog toga što se u predmetnoj specifikaciji ne navodi ko je izdavalac iste, te se sa iznetih razloga označena specifikacija telefonskih poziva ne može smatrati ispravom u smislu odredbe člana 112. tačka 26. KZ.
Iznete navode zahteva Vrhovni kasacioni sud je u smislu odredbe člana 604. stav 1. ZKP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) ispitao shodno odredbama ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 76/10) koji je važio u vreme pribavljanja dokaza navedenih u zahtevu, pa je našao da se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.Š. ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1. ZKP (''Službeni glasnik RS'' 72/11... 55/14) koji je važio u vreme preduzete predmetne radnje.
Naime, istu povredu zakona branilac okrivljenog je neosnovano isticao u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i na str. 4 pasus drugi, str. 6 pasus četvrti i peti i str. 7 pasus prvi obrazloženja presude je dao dovoljne i jasne razloge koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
S tim u vezi, Vrhovni kasacioni sud neosnovanim ocenjuje navode zahteva branioca okrivljenog da je predmetna specifikacija pribavljena nezakonito, budući da je odredbom člana 77. i odredbom člana 78. stav 1. ZKP (''Službeni list SRJ'' 70/01 i 68/02 i ''Službeni glasnik RS'' 58/04... 115/05), koji je važio u vreme radnje pribavljanja označene specifikacije telefonskih poziva bila propisana obaveza suda da izda naredbu za pretresanje stana, advokatske kancelarije i pod određenim uslovima i lica, dakle, iz ovih zakonskih odredbi jasno proizilazi da nije bila propisana obaveza suda da pismeno obrazloženom naredbom naredi pribavljanje specifikacije telefonskih poziva, već su i o oceni Vrhovnog kasacionog suda ovlašćena službena lica organa unutrašnjih poslova kritičnom prilikom pribavila predmetnu specifikaciju telefonskih razgovora shodno ovlašćenjima iz člana 225. stav 1. i 2. ZKP, važećeg u vreme preduzimanja predmetne radnje, kojim odredbama je, između ostalog, propisano da su ovlašćena službena lica, ukoliko postoje osnovi sumnje da je izvršeno krivično delo za koje se goni po službenoj dužnosti dužni da otkriju i obezbede tragove krivičnog dela i predmete koji mogu poslužiti kao dokaz i da su u tom cilju ovlašćeni da preduzmu potrebne radnje, dakle, u konkretnom slučaju i radnju pribavljanja označene specifikacije telefonskih razgovora, koju su, a nasuprot navodu iz zahteva branioca okrivljenog i sačinili, što nesumnjivo proizilazi iz činjenice da su istu javnom tužiocu dostavili kao sastavni deo podnete krivične prijave protiv okrivljenog.
Navodima zahteva branioca okrivljenog da izvedeni dokazi ne pružaju osnov za zaključak da je okrivljeni izvršio krivično delo u pitanju isticanjem da priznanje okrivljenog nije potpuno, da je protivrečno, nejasno i da nije potkrepljeno drugim dokazima, te da je u suprotnosti sa izvedenim pismenim dokazom – nalazom i mišljenjem veštaka Z.B., proizilazi da se zahtevom osporava činjenično stanje utvrđeno pravnosnažnom presudom u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju krivičnog dela u pitanju.
Kako pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, ne predstavlja zakonske razloge u okviru povreda taksativno nabrojanih u članu 485. stav 4. ZKP, zbog kojih okrivljeni, preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, Vrhovni kasacioni sud se u ove navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Z.Š. nije upuštao.
Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Jelena Petković-Milojković,s.r. Dragiša Đorđević,s.r.