Kzz 816/2020 nezakonit dokaz

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 816/2020
14.10.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Lazin, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Eljmaza Limani i dr, zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Eljmaza Limani - advokata Miroslava Nešića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K.br.23/2018 od 04.06.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 724/2019 od 25.09.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 14.10.2020. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Eljmaza Limani - advokata Miroslava Nešića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Vranju K.br.23/2018 od 04.06.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 724/2019 od 25.09.2019. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Vranju K.br.23/2018 od 04.06.2019. godine, između ostalih, okrivljeni Eljmaz Limani je oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ i osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 14.03.2015. godine do 24.04.2015. godine. Prema okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obavezno lečenje narkomana koja će se po pravnosnažnosti presude sprovesti u Specijalnoj zatvorskoj bolnici u Beogradu i trajaće dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od 3 godine, s tim što će se vreme provedeno u ustanovi za lečenje okrivljenom uračunati u izrečenu kaznu zatvora.

Istom presudom od okrivljenog je oduzeta imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i to novac u iznosu od 300 evra, a koji će se po pravnosnažnosti presude prihodovati budžetu Republike Srbije. Okrivljeni je obavezan da na ime troškova krivičnog postupka plati Višem javnom tužilaštvu u Vranju iznos od 123.500,00 dinara, te da na ime paušala plati sudu iznos od 18.000,00 dinara, a sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 724/2019 od 25.09.2019. godine odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Vranju i branilaca okrivljenih Eljmaza Limani i AA, pa je potvrđena presuda Višeg suda u Vranju K.br.23/2018 od 04.06.2019. godine.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog Eljmaza Limani - advokat Miroslav Nešić, zbog povreda zakona iz člana 438. stav 1. i 2. ZKP, s tim što u obrazloženju zahteva branilac konkretno ukazuje na povrede zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP, te zbog povreda zakona iz člana 445. stav 2, člana 458. stav 1. ZKP i člana 439. tačka 4) ZKP u vezi člana 63. stav 1. KZ, kao i zbog povrede odredbe člana 83. KZ, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači presude Višeg suda u Vranju K.br.23/2018 od 04.06.2019. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 724/2019 od 25.09.2019. godine tako što će okrivljenog Eljmaza Limani osloboditi od optužbe ili da mu u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine pored vremena provedenog u pritvoru od 14.03.2015. godine do 24.04.2015. godine uračuna i vreme provedeno na izdržavanju mere zabrana napuštanja stana u periodu od 24.04.2015. godine do 18.03.2016. godine.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan u delu koji se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Eljmaza Limani u podnetom zahtevu ističe da se pobijane presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama ZKP ne mogu zasnivati i to na transkriptima prisluškivanih telefonskih razgovora između okrivljenog Eljmaza Limani i drugih lica i na izveštaju MUP-a RS Policijske uprave u Vranju, Odeljenje kriminalističke policije Strog.pov.4/15 od 01.06.2015. godine, a koje nezakonite dokaze je sud trebalo da izdvoji iz spisa predmeta na osnovu člana 237. stav 1. ZKP. Kao razlog nezakonitosti navedenih transkripata branilac okrivljenog navodi da kako je naredbom o preduzimanju posebne dokazne radnje tajni nadzor komunikacije Kpp.pov.19/15 od 20.01.2015. godine obuhvaćen samo okrivljeni Eljmaz Limani, a ne i ostali okrivljeni, to se navedeni transkripti ne mogu koristiti kao dokaz u odnosu na ostale okrivljene, te se ističe da transkripti koji su na albanskom jeziku nisu prevedeni na srpski jezik, pri čemu na njima nema potpisa i pečata ovlašćenog prevodioca.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Pre svega, transkripti snimljenih telefonskih razgovora i „sms“ poruka okrivljenog Eljmaza Limani sa drugim licima i tonski zapisi istih od dana 05.03.2015. godine, 08.03.2015. godine, 13.03.2015. godine i 14.03.2015. godine, a koji su sačinjeni na osnovu obrazložene naredbe sudije za prethodni postupak Višeg suda u Vranju Kpp.pov.br.19/15 od 20.01.2015. godine za tajni nadzor i snimanje komunikacije Eljmaza Limani i trećih lica, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, predstavljaju zakonit dokaz i po načinu pribavljanja i po svojoj sadržini i na istima se može zasnivati presuda. Ovo sa razloga jer su navedeni transkripti, koje je sud izveo kao dokaz, nastali kao rezultat zakonito sprovedene posebne dokazne radnje tajni nadzor komunikacije okrivljenog Eljmaza Limani sa drugim licima, koja je izvršena na osnovu zakonite i obrazložene naredbe sudije za prethodni postupak o tajnom nadzoru komunikacije, donete na pismeni i obrazloženi predlog Višeg javnog tužioca u Vranju Str.pov.br.20/15 od 19.01.2015. godine, a određene u odnosu na okrivljenog Eljmaza Limani za koga u tom trenutku postoje osnovi sumnje da priprema izvršenje krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, pri čemu su nadzor i snimanje telefonskih i drugih razgovora ili komunikacije okrivljenog Eljmaza Limani sa drugim licima izvršeni u svemu u skladu sa odredbama članova 166. do 170. Zakonika o krivičnom postupku koji je bio na snazi u vreme donošenja navedene naredbe i u vreme sprovođenja prema okrivljenom mere određene tom naredbom, pa samim tim nije moralo biti doneto rešenje o izdvajanju navedenih transkripata iz spisa predmeta. Imajući u vidu da se naredba sudije za prethodni postupak Višeg suda u Vranju Kpp.pov.br.19/15 od 20.01.2015. godine za tajni nadzor i snimanje komunikacije Eljmaza Limani odnosi ne samo na telefone koje je koristio okrivljeni Eljmaz Limani, već i na telefone kojima treća lica stupaju u kontakt sa okrivljenim Eljmazom Limani, kao i da se prikupljeni materijal nastao primenom mere tajnog nadzora komunikacije prema jednom okrivljenom može koristiti kao dokaz i u odnosu na sve ostale okrivljene koji nisu obuhvaćeni naredbom za tajni nadzor komunikacije, ali su kao okrivljeni obuhvaćeni istom optužnicom i krivični postupak u odnosu na njih je jedinstven, kao i prikupljeni dokazi, to se dakle ovaj dokaz kao zakonit može koristiti i u odnosu na ostale okrivljene, a osim toga iz spisa predmeta proizilazi da se u istima nalazi prevod navedene komunikacije kako sa srpskog jezika na albanski jezik, tako i sa albanskog jezika na srpski jezik. Činjenica da na transkriptima snimljenih telefonskih razgovora nema potpisa ovlašćenog prevodioca, po oceni ovoga suda, nije od uticaja na zakonitost ovog dokaza.

Pored toga, po oceni ovoga suda, neosnovani su i navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem ističe da je sud zasnovao pobijanu presudu na nezakonitom dokazu i to na izveštaju MUP-a RS Policijske uprave u Vranju, Odeljenje kriminalističke policije Strog.pov.4/15 od 01.06.2015. godine, a iz razloga jer to nije izveštaj koji je sačinjen u skladu sa članom 170. ZKP o preduzetoj posebnoj dokaznoj radnji tajni nadzor komunikacije iz člana 168. stav 1. ZKP, već isti sadrži analizu dela komunikacije između okrivljenih koja je bila predmet tajnog nadzora i to izvučenu iz konteksta, kao i sugerišuće zaključke i objašnjenja od strane policijskog službenika vezano za značenje reči koje su okrivljeni izgovarali u šiframa.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog su neosnovani iz razloga jer je izveštaj o izvođenju mera iz člana 166. i 167. ZKP MUP-a RS Policijska uprava u Vranju, Odeljenje kriminalističke policije O.str.pov.br.4/15 od 01.06.2015. godine, a uz koji su sudiji za prethodni postupak dostavljeni i transkripti snimljenih telefonskih razgovora i DVD disk sa audio materijalom, rezultat zakonito sprovedene posebne dokazne radnje tajni nadzor komunikacije koja je izvršena u svemu u skladu sa odredbama članova 166. do 170. ZKP, pri čemu iz pobijanih presuda, kao i iz spisa predmeta, proizilazi da, iako je prvostepeni sud u konkretnom slučaju u toku dokaznog postupka izveo kao dokaz navedeni izveštaj i to vršenjem uvida u isti, sud pobijanu pravnosnažnu presudu nije zasnovao na delovima navedenog izveštaja koji sadrže komentare i zaključke policijskog službenika koji je isti sačinio, već je na osnovu navedenog izveštaja sud samo utvrdio činjenicu da su vođeni razgovori između okrivljenih, a osim toga iz spisa predmeta proizilazi da su se okrivljeni i branilac na glavnom pretresu saglasili sa izvođenjem ovog dokaza. Imajući u vidu navedeno, to se, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, kao neosnovani ocenjuju navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog kojima se ukazuje da su nižestepeni sudovi učinili bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Eljmaza Limani u ostalom delu odbačen je kao nedozvoljen.

Naime, branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva navodi da je odlukom o meri bezbednosti obaveznog lečenja narkomana koja je izrečena okrivljenom povređena odredba člana 83. KZ, a što bi po nalaženju ovoga suda predstavljalo povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP u vezi člana 83. KZ, zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom. Međutim, branilac ovu povredu zakona suštinski obrazlaže tako što osporava činjenično utvrđenje suda da je okrivljeni u vreme presuđenja 2019. godine i dalje zavisnik od upotrebe opojnih droga i da kod njega postoji ozbiljna opasnost da će usled ove zavisnosti i dalje da vrši krivična dela, ističući da sud nije obavio novo veštačenje okrivljenog koje je predlagano od strane odbrane, već je svoju odluku zasnovao na veštačenju okrivljenog od 01.04.2015. godine.

Kako, dakle, iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog pobijanja pravnosnažnih presuda, samo formalno označava povredu zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom, dok suštinski osporava činjenična utvrđenja suda, a što ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog u ovom delu ocenio nedozvoljenim.

Pored toga, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti navodi i povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 4) ZKP u vezi člana 63. stav 1. KZ, isticanjem da sud nije okrivljenom u izrečenu kaznu zatvora uračunao vreme koje je on proveo na izdržavanju mere zabrana napuštanja stana u periodu od 24.04.2015. godine do 18.03.2016. godine. Osim toga, branilac okrivljenog ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da u drugostepenoj presudi o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini zapisnika o iskazu svedoka BB i samog tog zapisnika, a posebno u vezi predaje novca okrivljenom Eljmazu Limani. Branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva navodi i povredu odredbe člana 445. stav 2. ZKP, isticanjem da drugostepeni sud, iako je utvrdio da se u spisima predmeta nalaze zapisnici i obaveštenja iz člana 237. stav 1. i 3. ZKP, nije doneo rešenje o njihovom izdvajanju iz spisa. Branilac okrivljenog ukazuje i na povredu odredbe člana 458. stav 1. ZKP od strane drugostepenog suda. Takođe, branilac okrivljenog u obrazloženju zahteva osporava i polemiše sa činjeničnim utvrđenjima suda i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza od strane nižestepenih sudova i to posebno iskaza svedoka policijskih službenika, davanjem sopstvene ocene izvedenih dokaza koja je potpuno drugačija od one date u pobijanim pravnosnažnim presudama i iznošenjem sopstvenog činjeničnog zaključka da nema nijednog pouzdanog dokaza da je okrivljeni Eljmaz Limani izvršio krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga u saizvršilaštvu iz člana 246. stav 1. u vezi člana 33. KZ kako mu je to stavljeno na teret i kako je oglašen krivim, već samo da je kritičnog dana iz Bujanovca dovezao do Vranja okrivljenog VV.

Imajući u vidu da iz iznetih navoda proizilazi da branilac okrivljenog u ostalom delu zahteva za zaštitu zakonitosti nižestepene presude pobija zbog povreda odredaba člana 438. stav 2. tačka 2), člana 439. tačka 4), člana 445. stav 2. i člana 458. stav 1. ZKP, te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne ocene dokaza od strane nižestepenih sudova, a što ne predstavlja zakonske razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni kasacioni sud i u ovom delu zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP na koju se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Eljmaza Limani - advokata Miroslava Nešića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP zahtev u odnosu na navedenu povredu zakona odbio kao neosnovan, dok je u ostalom delu na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP i člana 485. stav 4. ZKP zahtev odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                Predsednik veća-sudija

Snežana Lazin, s.r.                                                                                    Nevenka Važić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić