Kzz 84/2013

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 84/2013
12.09.2013. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević- Tomić i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene Slavice Miljković i dr., zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 1. u vezi člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti punomoćnika oštećene kao tužioca S.K., advokata Ž.P., od 28.06.2013. godine, podignutom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu KžI 2561/10 od 27.09.2012. godine, u sednici veća održanoj dana 12.09.2013. godine, doneo je

 

 

REŠENJE

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti punomoćnika oštećene kao tužioca S.K., podignut protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Novom Sadu KžI 2561/10 od 27.09.2012.godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Opštinskog suda u Rumi XVII K 181/07 od 16.09.2008. godine, okrivljeni: S.M., N.B., R.Ć., D.Đ., D.H., N.O., J.J., P.Đ. i S.A., oslobođeni su optužbe na osnovu člana 355. tačka 3. ZKP, da su izvršili krivično delo zloupotrebe službenog položaja iz člana 359. stava 1. KZ RS u vezi člana 33. KZ RS i određeno je da na osnovu člana 197. stav 1. ZKP troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžeta Republike Srbije.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu KžI 2561/10 od 27.09.2012.godine, odbijena je kao neosnovana žalba punomoćnika oštećene kao tužilje S.K., a presuda Opštinskog suda u Rumi K 181/07 od 16.09.2008.godine, potvrđena.

Protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu KžI 2561/10 od 27.09.2012. godine punomoćnik oštećene kao tužilje S.K., advokat Ž.P. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se pobijana presuda ukine.

 

Ispitujući dozvoljenost podnetog zahteva, Vrhovni kasacioni sud je našao da je isti nedozvoljen.

Prema sada važećoj odredbi člana 419. Zakonika o krivičnom postupku, protiv pravnosnažnih sudskih odluka i protiv sudskog postupka koji je prethodio tim pravnosnažnim odlukama, nadležni javni tužilac može podići zahtev za zaštitu zakonitosti ako je povređen zakon, a odredba člana 421. Zakonika o krivičnom postupku predviđa, da zahtev za zaštitu zakonitosti podiže javni tužilac određen zakonom, a to je Republički javni tužilac.

Iz citiranih zakonskih odredbi jasno proizlazi da ovlašćenje za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti pripada isključivo nadležnom javnom tužiocu kao državnom organu, a ne i oštećenom kao tužiocu. Dakle, oštećeni kao tužilac ima mogućnost da samo nadležnom javnom tužiocu podnesu inicijativu za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, na osnovu koje nadležni javni tužilac odlučuje da li ima mesta podizanju zahteva za zaštitu zakonitosti, ili ne.

 

Imajući u vidu da oštećeni kao tužilac shodno članu 419. i 421. ZKP, nije ovlašćeno lice za podizanje zahteva za zaštitu zakonitosti, isti je odbačen kao nedozvoljen.

 

Iz iznetih razloga, na osnovu odredbi člana 419. i 421. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

 

Zapisničar - savetnik                                                                                            Predsednik veća - sudija
Tatjana Milenković,s.r.                                                                                           Dragiša Đorđević,s.r.