Kzz 869/2025 2.4.1.21.1.2.1.1

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 869/2025
09.07.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Slobodana Velisavljevića i Svetlane Tomić Jokić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA i dr, zbog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. tačka 1) u vezi člana 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Slavice Ćirović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 09. jula 2025. godine, jednoglasno doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Slavice Ćirović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine i Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine okrivljeni AA je, pored okrivljenog BB, oglašen krivim zbog izvršenja jednog krivičnog dela krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ i jednog krivičnog dela krađa iz člana 203. stav 1. KZ, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne u trajanju od po šest meseci za svako do izvršenih krivičnih dela, okrivljenom je na osnovu odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda, tako što mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od devet meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od jedne godine i šest meseci od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo.

Istom presudom, okrivljeni AA je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, a na ime troškova postupka solidarno sa okrivljenim BB, iznos od 3.126,00 dinara, te da solidarno sa okrivljenim BB Osnovnom javnom tužilaštvu u Valjevu na ime troškova postupka plati iznos od 16.658,82 dinara, sve u roku od mesec dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Okrivljeni AA je obavezan i da oštećenoj Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo na ime imovinskopravnog zahteva za naknadu štete isplati iznos od 306.341,85 dinara, kao i da zajedno sa okrivljenim BB oštećenoj Elektrodistribuciji Srbije solidarno isplati iznos od 144.765,94 dinara, sve u roku od tri meseca od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom izvršenja.

Oštećena Elektrodistribucija Srbije – Ogranak Elektrodistribucije Valjevo je upućena na parnični postupak za razliku između visine postavljenih i visine dosuđenih iznosa na ime imovinskopravnog zahteva za naknadu štete.

Presudom Višeg suda u Valjevu Kž1 br.8/2025 od 16.04.2025. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenih AA i BB – advokata Zorana Dujakovića, a presuda Osnovnog suda u Valjevu K br.275/24 od 25.11.2024. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Slavica Ćirović, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, s tim što iz obrazloženja proizilazi da ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, te na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu člana 440. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude, a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, ili da pobijane presude „preinači u celini u korist okrivljenog“.

Vrhovni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažnih presuda protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te po oceni navoda izloženih u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u delu u kojem se odnosi na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu navodi da su i prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno zaključili da je radnja izvršenja predmetnog krivičnog dela trajnog karaktera, kao i da u konkretnom slučaju nije nastupila aspolutna zastarelost krivičnog gonjenja.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovni sud nije mogao prihvatiti kao osnovane, iz sledećih razloga:

Prema stanju u spisima, okrivljeni AA oglašen je krivim da je krivično delo krađa u saizvršilaštvu iz člana 203. stav 1. u vezi člana 33. KZ, izvršio u vremenskom periodu od 17.07.2003. godine do 06.05.2022. godine, te da je krivično delo krađa iz člana 203. stav 1. KZ izvršio u vremenskom periodu od 31.12.2005. godine do 06.05.2022. godine, na štetu oštećene Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo, na način bliže opisan u izreci prvostepene presude.

Imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o kontinuiranoj radnji krađe struje, odnosno krivičnom delu kod koga se radnjom izvršenja smatra sve vreme dok traje protivpravno stanje, to i rok zastarelosti počinje teći od momenta kada prestane takvo stanje, pa je kako je protivpravno stanje u odnosu na oba krivična dela prestalo dana 06.05.2022. godine, kada je obavljena kontrola mernih mesta od strane ovlašćenih lica oštećenog preduzeća Elektrodistribuciji Srbije – Ogranak Elektrodistribucija Valjevo, to u smislu odredbe člana 103. stav 1. tačka 5. i člana 104. stav 6. KZ apsolutna zastarelost krivičnog gonjenja u konkretnom slučaju nastupa 06.05.2028. godine, imajući u vidu da je za krivično delo iz člana 203. stav 1. KZ, propisana novčana kazna ili kazna zatvora do tri godine.

Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u delu u kojem se pravnosnažne presude pobijaju zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP, odbijen je kao neosnovan.

U ostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen, obzirom da u ostalom delu zahteva branilac ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, isticanjem da je izreka pravnosnažne presude nejasna i nerazumljiva jer je izostalo obrazloženje o eventualnom postojanju međusobnog dogovora između okrivljenih, te da je nejasno i koji poslovni prostor je u pitanju, kao i u pogledu toga kome je navodno pribavljena protivpravna imovinska korist.

Branilac u obrazloženju ukazuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno povredu člana 440. ZKP isticanjem da javni tužilac u toku postupka nije dokazao vreme, mesto i način izvršenja predmetnih krivičnih dela, niti subjektivni element bića krivičnih dela u pitanju, i polemiše sa ocenom verodostojnosti iskaza svedoka od strane nižestepenih sudova.

Kako bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP i pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povreda člana 440. ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP ne predstavljaju zakonom dozvoljene razloge za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud podneti zahtev u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Predsednik veća-sudija

Snežana Medenica, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Milena Rašić, s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković