Kzz 885/2017 odbijen zahtev u odnosu na povredu zakona iz člana 439 tačka 3) ZKP; u ostalom odbačen kao nedozvoljen

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 885/2017
19.10.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Veska Krstajića, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom postupku protiv okrivljenog AA, zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 122. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Borivoja Borovića i advokata Marine Ivelje, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu 3K 408/15 (2010) od 09.11.2016. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1 6/17 od 08.05.2017. godine, u sednici veća održanoj 19.10.2017. godine, jednoglasno je doneo:

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog AA, advokata Borivoja Borovića i advokata Marine Ivelje, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Pirotu 3K 408/15 (2010) od 09.11.2016. godine i Višeg suda u Pirotu Kž1 6/17 od 08.05.2017. godine u odnosu na povredu zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, dok se zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog u preostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Pirotu 3K 408/15 (2010) od 09.11.2016. godine, okrivljeni AA, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 122. stav 1. KZ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 09.06.2010. godine do 17.06.2010. godine. Okrivljeni je obavezan da sudu na ime paušala plati iznos od 6.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 184.589,68 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti navedene presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja. Oštećeni BB, je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnični postupak. Istom presudom, okrivljeni AA je na osnovu člana 423. tačka 2) ZKP oslobođen od optužbe da je izvršio krivično delo nasilničko ponašanje iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ, a oštećeni VV, je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, upućen na parnični postupak.

Presudom Višeg suda u Pirotu Kž1 6/17 od 08.05.2017. godine, odbijene su kao neosnovane žalba Osnovnog javnog tužioca u Pirotu i žalba branioca okrivljenog AA, advokata Srđana Mitića, a presuda Osnovnog suda u Pirotu 3K 408/15 (2010) od 09.11.2016. godine, je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti blagovremeno su podneli branioci okrivljenog AA, advokat Borivoje Borović i advokat Marina Ivelja, zbog povrede zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje, ili ih preinači i okrivljenog AA blaže kazni.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Branioci okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP, i u vezi sa tim navode da je sud prilikom izricanja kazne, povredio odredbu člana 23. stav 3. KZ, jer okrivljenom nije ublažio kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, imajući u vidu da je isti, krivično delo za koje je pravnosnažno oglašen krivim, izvršio u stanju bitno smanjene uračunljivosti.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, nisu osnovani, a iz sledećih razloga:

Odredbom člana 23. stav 3. Krivičnog zakonika je propisano da se učiniocu krivičnog dela čija je sposobnost da shvati značaj svog dela ili sposobnost da upravlja svojim postupcima bila bitno smanjena, usled nekog stanja iz stava 2. tog člana (bitno smanjena učunljivost), može ublažiti kazna.

Član 121. stav 1. Krivičnog zakonika propisuje da ko drugog teško telesno povredi ili mu zdravlje teško naruši, kazniće se zatvorom od šest meseci do pet godina.

Polazeći od navedenog, a kako je okrivljeni AA, pobijanom prvostepenom presudom, zbog izvršenog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1(jedne) godine, dakle u granicama propisanim za predmetno delo, te kako je članom 23. stav 3. KZ predviđena samo mogućnost, ali ne i obaveza suda, da u slučaju kada je okrivljeni prilikom izvršenja krivičnog dela postupao u stanju bitno smanjene uračunljivosti, istom ublaži kaznu ispod zakonom propisanog minimuma, to su po oceni Vrhovnog kasacionog suda, neosnovani navodi zahteva, da je pobijanim presudama, odlukom o krivičnoj sankciji vezanoj za krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, povređen zakon.

Iz iznetih razloga, po nalaženju ovog suda, neosnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog ističe povreda krivičnog zakona iz člana 439. tačka 3) ZKP.

Pored navedenog, branioci u zahtevu ističu i da nižestepeni sudovi nisu pravilno odmerili kaznu okrivljenom, odnosno da nisu na adekvatan i svestran način cenili otežavajuće i olakšavajuće okolnosti, a kojim navodima se po nalaženju ovog suda, ukazuje na povredu člana 441. stav 1. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac shodno pravima koja u postupku ima u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka zbog povrede zakona iz člana 441. stav 1. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branilaca okrivljenog, u ovom delu odbacio kao nedozvoljen.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, u odnosu na odbijajući deo na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP u delu u kojem je zahtev odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar - savetnik                                                                                                            Predsednik veća - sudija

Marina Radosavljević,s.r.                                                                                                  Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić