Kzz 907/2023 odbija se zzz; 438 st. 2 tač. 1 zkp; drugostepeni razlozi

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 907/2023
16.11.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Svetlane Tomić Jokić, Bojane Paunović, Gordane Kojić i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Milana Vučkovića i dr., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Vučkovića, advokata Ane Marković, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K 4/21 od 20.02.2023.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 410/23 od 26.04.2023. godine, u sednici veća održanoj dana 16.11.2023.godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Vučkovića, advokata Ane Marković, podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Smederevu K 4/21 od 20.02.2023.godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž1 410/23 od 26.04.2023. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Smederevu K 4/21 od 20.02.2023.godine, okrivljeni Milan Vučković je oglašen krivim zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i devet meseci, u koju kaznu mu je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 11.01.2019. do 03.04.2019. godine i od 06.03.2020. do 19.03.2020. godine, kada mu je pritvor zamenjen merom zabrane napuštanja stana, koja mera je ukinuta rešenjem Kv 225/20 od 25.09.2020. godine, dok su okrivljeni AA i BB oglašeni krivim zbog izvršenja po jednog krivičnog dela iz člana 246a stav 1. KZ i osuđeni i to okr. AA na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci, a okr. BB je izrečena uslovna osuda kojom mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci sa rokom proveravanja u trajanju od dve godine.

Istom presudom okrivljenima AA i BB izrečene su mere bezbednosti oduzimanja predmeta, navedenih u izreci presude, dok će o troškovima krivičnog postupka sud odlučiti naknadno posebnim rešenjem.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu Kž1 410/23 od 26.04.2023. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog Milana Vučkovića, a prvostepena presuda je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti je podnela branilac okrivljenog Milana Vučkovića, advokat Ana Marković, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude ili ukine samo drugostepenu odluku i predmet vrati na ponovni postupak i odlučivanje, ili preinači pobijane odluke ili samo drugostepenu odluku.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Vrhovnom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Vrhovnog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Milana Vučkovića, je neosnovan.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti navodi kao nezakonit dokaz veštačenje NKTC od 23.01.2019. godine. Ovu povredu obrazlaže tako što ističe da su prethodno, tokom dokaznog postupka, iz spisa predmeta izdvojene tri potvrde o privremeno oduzetim predmetima od 11.01.2019. godine, jer su iste bile nezakonito pribavljene, a na osnovu tih potvrda je vršeno veštačenje oduzete biljne materije zelene boje, koja po stavu branioca nije mogla biti veštačena, jer veštačenje u tom smislu proističe iz nezakonitih dokaza,pa je iz spisa predmeta trebalo izdvojiti i navedeno veštačenje.

Iste navode, sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su takvi navodi neosnovani i u obrazloženju presude Kž1 410/23 od 26.04.2023. godine je dao jasne i dovoljne razloge za svoj stav (strana 2, sedmi stav i strana 3, prvi stav drugostepene presude), koje razloge Vrhovni sud u svemu prihvata i, u smislu člana 491. stav 2. ZKP, na njih upućuje.

I po oceni Vrhovnog suda, veštačenje se odnosi na materiju koja je veštacima dostavljena radi utvrđivanja njene vrste, pa su se oni u svom nalazu i mišljenju o tome izjasnili, te veštačenje nije vršeno na osnovu potvrda o oduzetim predmetima, kako se neosnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje, već samo analizom dostavljenog materijala. Poreklo materije koja je veštačena, utvrđeno je iz iskaza okrivljenog, pa i u tom smislu nemaju dokaznu vrednost dokazi koji su izdvojeni, niti imaju veze sa ostalim dokazima koje su nižestepeni sudovi cenili.

Stoga na zakonitost postupka veštačenja i nalaza i mišljenja veštaka nema uticaja činjenica što su potvrde o oduzetim predmetima izdvojene kao nezakoniti dokazi, zbog čega je zahtev za zaštitu zakonitosti u odnosu na povredu odredbe člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, ocenjen kao neosnovan.

Osim navedene povrede, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti analizira nalaz i mišljenje Biološkog fakulteta, kao i činjenice koje su iz nalaza i mišljenja utvrđene, te daje sopstveno tumačenje verodostojnosti ovog veštačenja i utvrđenih činjenica i izvodi činjenične zaključke suprotne zaključcima nižestepenih sudova, vezane za DNK tragove, te ističe da u konkretnom slučaju nema materijalnih dokaza da je okrivljeni izvršio navedeno krivično delo, na koji način osporava utvrđeno činjenično stanje u smislu člana 440. ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog koga je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu, te se Vrhovni sud u ocenu ovih navoda nije upuštao.

Iz iznetih razloga, Vrhovni sud je na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP, odlučio kao u izreci presude i zahtev odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                 Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                           Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić