Kzz 914/2017 usvojen zahtev - pov. zakona iz člana 441 stav 4 ZKP - troškovi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 914/2017
28.09.2017. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića, Radoslava Petrovića i Maje Kovačević Tomić, članova veća, sa savetnikom Marinom Radosavljević, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene AA, zbog krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 709/17 od 06.09.2017. godine, podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Vranju Kv 222/17 od 09.06.2017. godine, u sednici veća održanoj 28.09.2017. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ktz 709/17 od 06.09.2017. godine kao osnovan, pa se UKIDA pravnosnažno rešenje Osnovnog suda u Vranju Kv 222/17 od 09.06.2017. godine i predmet vraća tom sudu, na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Osnovnog suda u Vranju K 94/17 od 17.05.2017. godine, obustavljen je krivični postupak po privatnoj tužbi privatnog tužioca BB, protiv okrivljene AA, zbog krivičnog dela uništenje i oštećenje tuđe stvari iz člana 212. stav 1. Krivičnog zakonika, zbog odustanka privatnog tužioca od privatne tužbe. Istim rešenjem, obavezan je privatni tužilac BB, da okrivljenoj AA, na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 34.500,00 dinara, u roku od 30 dana od pravnosnažnosti navedenog rešenja, te da sudu na ime takse za tužbu, plati iznos od 980,00 dinara i na ime takse za odluku iznos od 390,00 dinara, u roku od osam dana od dana prijema navedenog rešenja.

Odlučujući o žalbi punomoćnika privatnog tužioca BB, advokata Vladimira Đorđevića, Osnovni sud u Vranju je rešenjem Kv 222/17 od 09.06.2017. godine, uvažio žalbu punomoćnika privatnog tužioca, pa je preinačio prvostepeno rešenje Osnovnog suda u Vranju K 94/17 od 17.05.2017. godine, tako što je obavezao privatnog tužioca BB, da okrivljenoj AA, na ime troškova krivičnog postupka isplati iznos od 18.000,00 dinara, u roku od 30 dana od dana pravnosnažnosti navedenog rešenja, kao i da sudu plati na ime takse za tužbu iznos od 980,00 dinara i na ime takse za odluku iznos od 390,00 dinara, u roku od osam dana od dana prijema navedenog rešenja.

Protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Vranju Kv 222/17 od 09.06.2017. godine, Republički javni tužilac je podneo zahtev za zaštitu zakonitosti Ktz 709/17 od 06.09.2017. godine, zbog povrede zakona iz člana 265. stav 3. i 261. stav 1. u vezi člana 441. stav 4. ZKP u vezi sa tarifnim brojem 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud, usvoji podneti zahtev, utvrdi da je rešenjem Osnovnog suda u Vranju Kv 222/17 od 09.06.2017. godine povređen zakon na štetu okrivljenog i navedeno rešenje ukine.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti braniocu okrivljene, pa je na sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljene, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjem protiv koga je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, te je nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Osnovano Republički javni tužilac u zahtevu navodi da je pobijanim drugostepenim rešenjem učinjena povreda zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Naime, drugostepeni sud je odlučujući o žalbi punomoćnika privatnog tužioca, preinačio prvostepeno rešenje i cenio neophodnost preduzetih radnji branioca, te shodno tome opredelio troškove koji pripadaju okrivljenoj, imajući u vidu odluku o optužbi. Međutim, odbijajući troškove nagrade branioca na ime sastavljanja obrazloženog podneska od 15.03.2017. godine – odgovora na privatnu tužbu, sa obrazloženjem da se isti ne mogu smatrati nužnim izdacima jer nijednom odredbom ZKP nije propisana obaveza okrivljenom za dostavljanje odgovora na privatnu tužbu, drugostepeni sud je učinio povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 261. stav 1. ZKP propisano je da su troškovi krivičnog postupka izdaci učinjeni povodom postupka od njegovog pokretanja do njegovog završetka.

Odredbom člana 265. stav 3. ZKP, između ostalog je propisano da je privatni tužilac dužan da naknadi troškove krivičnog postupka iz člana 261. stav 2. tač. 1) do 6) i tačka 9) tog zakonika, nužne izdatke okrivljenog, nužne izdatke i nagradu njegovog branioca i punomoćnika (član 103. stav 3.), kao i nagradu veštaka i stručnog savetnika, ako je postupak obustavljen ili je optužba odbijena ili je okrivljeni oslobođen od optužbe, osim ako je postupak obustavljen, odnosno ako je optužba odbijena zbog smrti okrivljenog ili zbog toga što je nastupila zastarelost krivičnog gonjenja usled odugovlačenja postupka koje se ne može prepisati u krivicu privatnog tužioca.

Tarifnim brojem 4. Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata u stavu 1. propisano je i označeno zbog kojih podnesaka advokatu pripada nagrada iz tarifnog broja 1, a naime između ostalog i za sastavljanje obrazloženih podnesaka kojima se ukazuje na činjenice koje govore u prilog odbrani. Dakle, nagrada za sastavljanje obrazloženog podneska – odgovora na privatnu krivičnu tužbu, kojim se prvi put osporavaju navodi privatne tužbe, ima se tretirati kao obrazloženi podnesak, kojim se ukazuje na činjenice koje govore u prilog odbrani (pismena odbrana), shodno stavu 1. tarifnog broja 4, za čije sastavljanje advokatu pripada nagrada iz tarifnog broja 1.

Imajući u vidu navedeno, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je pobijano drugostepeno rešenje doneto uz povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, jer sud suprotno citiranim odredbama Zakonika o krivičnom postupku i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata, nije dosudio troškove krivičnog postupka okrivljenoj na ime nagrade branioca za sastavljanje obrazloženog podneska kojim se ukazuje na činjenice koje govore u prilog odbrani –odgovora na privatnu krivičnu tužbu.

Stoga je Vrhovni kasacioni sud usvojio zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, ukinuo pobijano drugostepeno rešenje Osnovnog suda u Vranju i predmet vratio tom sudu kao drugostepenom na ponovno odlučivanje.

U ponovnom postupku, sud će otkloniti povredu zakona na koju mu je ukazano ovom presudom, i s tim u vezi utvrditi visinu nagrade i nužnih izdataka branioca, a u skladu sa odredbama Zakonika o krivičnom postupku i odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad advokata i doneti pravilnu i zakonitu odluku.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 1) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar - savetnik                                                                                                      Predsednik veća - sudija

Marina Radosavljević,sr.                                                                                             Janko Lazarević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić