Kzz 93/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 93/2015
24.02.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Draganom Vuksanović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okr. Ž.M., zbog krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 2. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene adv. R.F., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. 526/13 od 11.04.2014. godine i Višeg suda u Vranju Kž 354/14 od 05.11.2014. godine, u sednici veća održanoj 24.02.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. Ž.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K. 526/13 od 11.04.2014. godine i Višeg suda u Vranju Kž 354/14 od 05.11.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Vranju K. 526/13 od 11.04.2014. godine okr. Ž.M., oglašena je krivom zbog krivičnog dela oduzimanje maloletnog lica iz člana 191. stav 2. KZ, za koje delo joj je izrečena uslovna osuda tako što joj je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se kazna neće izvršiti ukoliko okrivljena u roku od jedne godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.

Odlučujući o žalbi okrivljene i njenog branioca, Viši sud u Vranju je presudom Kž 354/14 od 05.11.2014. godine, odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljene adv. R.F., podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 485. stv 1. tačka 1. i stav 4. ZKP i povrede ustavnog prava na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo iz člana 36. stav 1. Ustava Republike Srbije, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud zahtev usvoji i okrivljenu oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća ramotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okr. Ž.M., pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a stavom 4. navedenog člana predviđeni su uslovi pod kojima okrivljeni, preko svog branioca, može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, a to je učinjeno pre svega taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje mogu biti učinjene u postupku pred prvostepenim i žalbenim sudom – član 74, član 438. stav 1. tačka 1. i 4. i tačka 7. do 10. i stav 2. tačka 1, član 439. tačka 1. do 3. i član 441. stav 3. i 4. ZKP.

Branilac okr. Ž.M., ne opredeljuje konkretno ni jednu povredu zakona u smislu člana 485. stav 4. ZKP a iz obrazloženja zahteva i navoda da je sud utvrdio činjenično stanje na osnovu iskaza oštećenog i svedoka, njegovih kućnih prijatelja koji su pristrasno svedočili, da je oštećeni montirao proces protiv okrivljene i zloupotrebljavao svoja procesna prava, da sud u cilju utvrđivanja istine nije izveo sve predložene dokaze, čije izvođenje branilac predlaže i u podnetom zahtevu kao i navoda kojima branilac opisuje način na koji je oštećeni doprinosio odugovlačenju sudskog postupka i način viđanja zajedničkog deteta, kao i da sud nije cenio raniji život okrivljene i ponašanje oštećenog, proizilazi da se zahtevom osporava utvrđeno činjenično stanje. Osim toga, branilac u zahtevu ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka koja se sastoji u tome što su izreke prvostepene i drugostepene presude nerazumljive, protivrečne same sebi i razlozima presuda, a osim toga sud nije dao razloge iz kojih je odbio predlog okrivljene za saslušanjem svedoka u cilju utvrđivanja istine. Ovim navodima branilac ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP.

Međutim, pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, kao i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, ne mogu biti razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, pa je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljene Ž.M. ocenio nedozvoljenim.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu navoda iznetog u zahtevu da je u postupku pred nižestepenim sudovima povređeno pravo okrivljene na pravično suđenje, s obzirom na to da takva povreda nije utvrđena odlukom Ustavnog suda niti je uz zahtev dostavljena odluka Ustavnog suda kojom bi eventualno bila utvrđena navedena povreda, a što je uslov propisan odredbom člana 484. ZKP, kada se zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi i zbog povrede ljudskog prava.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar - savetnik                                                                                    Predsednik veća- sudija

Dragana Vuksanović,s.r.                                                                                Dragiša Đorđević,s.r.