Kzz 94/2016

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 94/2016
09.02.2016. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Jelenom Petković-Milojković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenih P.V.K. i dr, zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. i člana 33. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokata S.N., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 41/15 od 28.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 697/15 od 20.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 09.02.2016. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokata S.N., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 41/15 od 28.04.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 697/15 od 20.10.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 41/15 od 28.04.2015. godine, okrivljeni P.V.K. i G.K.G. oglašeni su krivim zbog krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 2. u vezi člana 33. KZ za koje su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po 131 dan u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 20.12.2014. do 29.04.2015. godine. Tom presudom okrivljeni su obavezani da u korist budžetskih sredstava suda na ime paušala plate iznos od po 2.000,00 dinara, a na ime troškova krivičnog postupka iznose i to: okrivljeni P.V.K. 2.411,00 dinara, a okrivljeni G.K.G. 1.400,00 dinara sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude. Istom presudom na osnovu odredbe člana 350. stav 5. u vezi člana 87. KZ od okrivljenih se oduzima i to: od okrivljenog P.V.K. PMV marke ''...'' reg. oznake ..., jedan ključ za startovanje vozila, saobraćajna dozvola broj ... za PMV marke ''...'' reg. oznake ..., mobilni telefon marke ''...'' sa dve SIM kartice, ... bugarskog operatera imei broja ... i imei broja ..., mobilni telefon marke '''...'' bez SIM kartice imei broja ..., jedna novčanica u apoenu od po 10 evra serijskog broja H36589803824, jedna novčanica u apoenu od 10 leva serijskog broja A8880104 i tri novčanice u apoenima od po 2 leva serijskog broja BC9566636, BM 6282385 i BČ4382689, a od okrivljenog G.K.G. mobilni telefon marke ''...'' sa SIM karticom ... bugarskog operatera imei broja ... i dve novčanice u apoenima od po 5 leva, serijskog broja BZ1779103 i BB2544605 u korist budžeta, a takođe ovom presudom prema ovim okrivljenima izrečena je mera bezbednosti proterivanja stranaca iz zemlje iz člana 88. KZ u trajanju od po dve godine od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere.

Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 697/15 od 20.10.2015. godine, usvajanjem žalbe Osnovnog javnog tužioca u Vladičinom Hanu preinačena je presuda Osnovnog suda u Surdulici – Sudska jedinica u Vladičinom Hanu K 41/15 od 28.04.2015. godine u pogledu pravne ocene dela i odluke o krivičnoj sankciji, tako što je Apelacioni sud u Nišu protivpravne radnje okrivljenih za koje su prvostepenom presudom oglašeni krivim pravno kvalifikovao kao krivično delo nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. i člana 33. KZ za koje ih je osudio na kaznu zatvora u trajanju od po jedne godine, u koje im se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 20.12.2014. do 29.04.2015. godine i izrekao im je meru bezbednosti oduzimanja predmeta na osnovu odredbe člana 87. i odredbe člana 350. stav 5. KZ i to prema okrivljenom P.V.K. PMV marke ''...'' reg. oznake ..., jedan ključ za startovanje vozila, saobraćajna dozvola broj ... za PMV marke ''...'' reg. oznake ..., mobilni telefon marke ''...'' sa dve SIM kartice, ... bugarskog operatera imei broja ... i imei broja ..., mobilni telefon marke '''...'' bez SIM kartice imei broja ..., jedna novčanica u apoenu od po 10 evra serijskog broja H36589803824, jedna novčanica u apoenu od 10 leva serijskog broja A8880104 i tri novčanice u apoenima od po 2 leva serijskog broja BC9566636, BM 6282385 i BČ4382689, a od okrivljenog G.K.G. mobilni telefon marke ''...'' sa SIM karticom ... bugarskog operatera imei broja ... i dve novčanice u apoenima od po 5 leva, serijskog broja BZ1779103 i BB2544605 u korist budžeta i prema istima je na osnovu odredbe člana 88. KZ izrečena mera bezbednosti proterivanja stranaca iz zemlje u trajanju od po dve godine od dana pravnosnažnosti presude, s tim da se vreme provedeno u zatvoru ne uračunava u vreme trajanja ove mere, dok je žalba branioca okrivljenih kao neosnovana odbijena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je zajednički branilac okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokat S.N., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi člana 438. stav 1. tačka 11. i člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će okrivljene osloboditi od optužbe, odnosno da iste ukine i predmet vrati na ponovno suđenje i da istovremeno odredi da se shodno odredbi člana 488. stav 3. ZKP izvršenje pravnosnažne presude odloži.

Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokata S.N., shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP dostavio Republičkom javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu odredbe člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP, na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokata S.N., je nedozvoljen.

Odredbom člana 485. ZKP propisani su razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane ovlašćenih lica za podnošenje zahteva (član 483. stav 1. ZKP), pa je između ostalih, u članu 485. stav 1. tačka 1. ZKP kao razlog predviđena povreda zakona.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP propisano je da okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog taksativno nabrojanih povreda tog zakonika, učinjenih u prvostepenom postupku i postupku pred apelacionim sudom.

Shodno navedenoj odredbi člana 485. stav 4. ZKP pravo okrivljenog na podnošenje zahteva, preko svog branioca, zbog povrede zakona je, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, ograničeno na povrede koje su taksativno navedene u stavu 4. člana 485. ZKP. Dakle, okrivljeni preko svog branioca može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povreda tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tač. 1) i 4) i tač. 7) do 10) i stav 2. tačka 1), članu 439. tač. 1) do 3) i članu 441. st. 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljenih pobijajući pravnosnažnu presudu zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. ZKP istakao je da je ista nerazumljiva u pogledu zakonskih obeležja predmetnog krivičnog dela za koje su okrivljeni oglašeni krivim i to kako u pogledu jasnog opisa radnji izvršenja krivičnog dela u pitanju tako i u pogledu namera okrivljenih da sebi ili drugom pribave kakvu korist.

Potom, branilac okrivljenog kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti istakao je da je pobijanim pravnosnažnim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP u vezi sa kojom je naveo da pravnosnažna presuda uopšte ne sadrži razloge u pogledu krivice okrivljenih u odnosu na krivično delo u pitanju za koje su oglašeni krivim, a takođe da ne sadrži razloge vezane za odluku suda da okrivljenima izrekne meru bezbednosti oduzimanja predmeta, a takođe da ista ne sadrži razloge o izrečenoj meri bezbednosti proterivanja stranaca iz zemlje iz člana 88. KZ.

Dalje je naveo da je pravnosnažnom presudom učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP na taj način što je izreka iste protivrečna sama sebi i razlozima presude u pogledu zakonskih obeležja predmetnog krivičnog dela i to kvalifikatornog elementa krivičnog dela nedozvoljen prelaz državne granice i krijumčarenje ljudi iz člana 350. stav 3. u vezi stava 2. KZ koja se ogleda u omogućavanju nedozvoljenog tranzita kroz Republiku Srbiju u većem broju lica – stranih državljana, ilegalnih migranata posebno imajući u vidu da je prvostepeni sud na strani 13 pasus treći obrazloženja presude naveo da je iz izreke iste izostavio kao nedokazanu radnju krijumčarenja migranata, ali ovu radnju tehničkom greškom nije izostavio iz izreke presude.

Po oceni Vrhovnog kasacionog suda iz izloženih navoda zahteva proizilazi da se istim osporava činjenično stanje utvrđeno pravnosnažnom presudom u pogledu učešća ovih okrivljenih u izvršenju krivičnog dela u pitanju.

Međutim, kako citiranom odredbom člana 485. stav 4. ZKP koja propisuje razloge zbog kojih okrivljeni preko svog branioca shodno ograničenju njegovih prava pravima koji u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka po osnovu bitnih povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 11. i iz člana 438. stav 2. tačka 2. ZKP, ni po osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnim presudama, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev za zaštitu zakonitosti zajedničkog branioca okrivljenih P.V.K. i G.K.G., advokata S.N., ocenio nedozvoljenim.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi člana 485. stav 4. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja.

Zapisničar-savetnik                                                                                        Predsednik veća-sudija

Jelena Petković-Milojković,s.r.                                                              Dragiša Đorđević,s.r.