Kzz 942/2019 2.4.1.8.1 nezakoniti dokazi

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 942/2019
16.10.2019. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Jasmine Vasović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela poreske utaje iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Branka Krstajića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6K br.45/2017 od 05.03.2019. godine i Višeg suda u Subotici 6Kž1 br. 58/19 od 17.05.2019. godine, u sednici veća održanoj dana 16. oktobra 2019. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE, kao neosnovan, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Branka Krstajića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Subotici 6K br.45/2017 od 05.03.2019. godine i Višeg suda u Subotici 6Kž1 br. 58/19 od 17.05.2019. godine, u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, dok se isti zahtev u ostalom delu ODBACUJE kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Subotici 6K br.45/2017 od 05.03.2019. godine, okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela poreske utaje iz člana 225. stav 1. Krivičnog zakonika za koje delo mu je primenom odredaba članova 64, 65. i 66. KZ izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od osam meseci i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku proveravanja od dve godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istovremeno, okrivljeni je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 150.000,00 dinara, te određeno da je ovu kaznu okrivljeni dužan da plati u roku od 90 dana od dana pravnosnažnosti presude i da, ukoliko je ne plati u navedenom roku, ista će biti zamenjena kaznom zatvora tako što će se svakih 1.000,00 dinara novčane kazne računati kao jedan dan zatvora.

Istom presudom, na osnovu člana 264. stav 1. u vezi člana 261. ZKP, okrivljeni je obavezan da na ime paušala plati iznos od 10.000,00 dinara, kao i da na ime troškova krivičnog postupka OJT-u u Subotici plati iznos od 39.000,00 dinara, a sudu iznos od 57.800,00 dinara, sve u roku od 60 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Na osnovu člana 422. tačka 1) ZKP, prema okrivljenom je odbijena optužba da je izvršio jedno krivično delo poreske utaje iz člana 225. stav 1. KZ.

Presudom Višeg suda u Subotici 6Kž1 br. 58/19 od 17.05.2019. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog, a presuda Osnovnog suda u Subotici 6K br.45/2017 od 05.03.2019. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Branko Krstajić, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP i zbog povrede zakona iz člana 439. tač. 1) i 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da preinači pobijane presude tako što će okrivljenog AA „osloboditi od odgovornosti za delo koje mu se stavlja na teret“.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev je neosnovan u odnosu na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, dok je u ostalom delu nedozvoljen.

Ukazujući na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je prvostepeni sud pobijanu presudu zasnovao na dokazu na kome se po odredbama ZKP ne može zasnivati – na nalazu i mišljenju sudskih veštaka ekonomsko-finansijske struke Bogdana Zagorca i Olivere Šapurić, koji su se prema mišljenju branioca upustili u ocenu pravnih pitanja, a što je suprotno odredbi člana 113. stav 2. ZKP.

Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenio je neosnovanim, obzirom da je istovetne navode branilac okrivljenog isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, pa kako je drugostepeni sud ove žalbene navode ocenio neosnovanim i u obrazloženju svoje odluke na strani dva stav 6. i 7. i strani tri stav prvi, izneo jasne i dovoljne razloge zbog čega nalazi da se navedeni sudski veštaci nisu izjašnjavali o pravnim pitanjima, već o pitanjima iz oblasti računovodstva. Ove razloge Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata kao pravilne i na njih u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP i upućuje.

Iz navedenih razloga, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA u delu u kojem se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, odbijen je kao neosnovan.

U preostalom delu, isti zahtev odbačen je kao nedozvoljen, iz sledećih razloga:

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u postupku pred prvostepenim i pred apelacionim sudom.

U preostalom delu, branilac okrivljenog pravnosnažne presude pobija zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tač. 1) i 2) ZKP, zbog kojih povreda je podnošenje zahteva dozvoljeno okrivljenom preko branioca.

Međutim, u obrazloženju zahteva, u vezi sa povredom krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog ističe da „radnja izvršenja koja je okrivljenom stavljena na teret nije protivna zakonu, niti drugim pozitivnopravnim propisima“ kao i da iz izvedenih dokaza u toku postupka ne proizilazi postojanje svesti okrivljenog niti namere da izbegne plaćanje poreza. Kako se izloženim navodima zahteva u suštini ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, uz sopstveni zaključak branioca da radnje koje je okrivljeni preduzimao nisu protivne zakonu, a iz kojih razloga u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom preko branioca, to je zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u ovom delu ocenjen nedozvoljenim.

Isti zahtev je, po oceni ovog suda, nedozvoljen i u delu kojim se ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP. Ovo stoga što branilac okrivljenog nijednom rečju ne navodi u čemu se sastoji navedena povreda zakona, odnosno na koji način je pravnosnažnom presudom u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti, već s tim u vezi ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP isticanjem da iako se radi o krivičnom delu sa blanketnom dispozicijom sud u obrazloženju presude nije naveo koji je zakon ili drugi opšti akt, odnosno koju je konkretno odredbu okrivljeni povredio, a iz kog razloga u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca.

Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 491. st. 1. i 2. ZKP u delu u kojem je zahtev odbijen kao neosnovan, te na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen, doneta je odluka kao u izreci.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                 Predsednika veća-sudija

Snežana Medenica,s.r.                                                                                                             Nevenka Važić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić