
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 963/2021
12.10.2021. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Dragana Aćimovića, Miroljuba Tomića, Dragomira Milojevića i Biljane Sinanović, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela prikrivanje iz člana 221. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, advokata Spomenke Miščević, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Čačku SPK 1/2021 od 20.05.2021. godine i Kv 81/2021 od 14.06.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 12.10.2021. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Čačku Spk 1/2021 od 20.05.2021. godine i Kv 81/2021 od 14.06.2021. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Čačku Spk 1/2021 od 20.05.2021. godine okrivljeni AA, obavezan je da plati troškove krivičnog postupka na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti, advokata Spomenke Miščević, u iznosu od 87.000,00 dinara, koje troškove je dužan da uplati na žiro račun ovog advokata u roku od 15 dana po pravnosnažnosti rešenja, pod pretnjom izvršenja.
Rešenjem Višeg suda u Čačku Kv 81/2021 od 14.06.2021. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, izjavljena protiv prvostepenog rešenja.
Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja branilac okrivljenog AA, advokat Spomenka Miščević, podnela je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona iz člana 441. stav 4. u vezi člana 261. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijana rešenja ukine i spise predmeta vrati Višem sudu u Čačku na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud dostavio je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, pa je na sednici veća, koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev podnet, te je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA je neosnovan.
Ukazujući na povredu zakona iz člana 441. stav 4. ZKP, branilac okrivljenog AA u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je sud time što je okrivljenog obavezao da plati troškove krivičnog postupka na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti povredio odredbu člana 261. stav 4. ZKP, prema kojoj se troškovi postupka u koje spadaju i troškovi postavljenog branioca po službenoj dužnosti isplaćuju iz sredstava organa postupka unapred, a regresiraju se kasnije od lica koja su dužna da ih naknade po odredbama tog zakonika, kao i odredbu člana 23. stav 3. Pravilnika o naknadni troškova sudskog postupka kojom je propisano da se braniocu po službenoj dužnosti nagrada isplaćuje po pravnosnažnosti rešenja o razrešenju iz sredstava organa postupka, koji ih posle naplaćuju od lica koje je dužno da ih naknadi u skladu sa odlukom o troškovima postupka.
Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Iz spisa predmeta proizlazi da je u krivičnom predmetu Višeg suda u Čačku Spk 1/21, između Višeg javnog tužioca u Čačku i okrivljenog AA, zaključen sporazum o priznanju krivičnog dela, kojim je, pored ostalog, postignuta saglasnost i o tome da okrivljeni snosi troškove krivičnog postupka na ime odbrane po službenoj dužnosti od strane advokata Spomenke Miščević, o čemu će Viši sud u Čačku odlučiti posebnim rešenjem kao i paušal po odluci suda. Viši sud u Čačku je ocenio da su ispunjeni svi zakonski uslovi za zaključenje sporazuma o priznanju krivičnog dela i navedeni sporazum prihvatio presudom Spk 1/2021 od 18.01.2021. godine, kojom presudom je okrivljeni obavezan da plati troškove krivičnog postupka nastale pred Višim javnim tužiocem u Čačku, tokom postupka istrage i to na ime odbrane od strane postavljenog branioca po službenoj dužnosti, o čemu će biti odlučeno posebnim rešenjem u smislu člana 262. ZKP.
Odlučujući o zahtevu branioca po službenoj dužnosti okrivljenog, advokata Spomenke Miščević, za naknadu troškova krivičnog postupka, Viši sud u Čačku je pobijanim prvostepenim rešenjem okrivljenog obavezao da plati troškove krivičnog postupka na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti, u iznosu od 87.000,00 dinara, uplatom na žiro račun navedenog advokata, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti tog rešenja pod pretnjom izvršenja. Krivično veće Višeg suda u Čačku je odlučujući o žalbi branioca po službenoj dužnosti okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepenog rešenja istu odbilo kao neosnovanu.
Odredbom člana 262. stav 1. ZKP, propisano je da će se u svakoj presudi i rešenju koje odgovara presudi odlučiti ko će snositi troškove postupka i koliko oni iznose, dok je stavom 2. istog člana određeno da će predsednik veća i sudija pojedinac, ako nedostaju podaci o visini troškova, doneti posebno rešenje kada se ti podaci pribave.
Prema odredbi člana 314. stav 1. tačka 4) ZKP, obavezni deo sporazuma o priznanju krivičnog dela predstavlja i sporazum javnog tužioca i okrivljenog o troškovima krivičnog postupka.
U konkretnom slučaju nadležni javni tužilac i okrivljeni su se sporazumeli da okrivljeni snosi troškove krivičnog postupka na ime odbrane pred Višim javnim tužiocem u toku istrage od strane branioca po službenoj dužnosti, koji sporazum je prihvaćen od strane suda, pa je okrivljeni presudom Višeg suda u Čačku Spk 1/2021 od 18.01.2021. godine obavezan da naknadi navedene troškove krivičnog postupka, s tim što je određeno da će sud o visini ovih troškova odlučiti naknadno posebnim rešenjem u smislu člana 262. ZKP.
Iz iznetog proizlazi da je sud navedenom pravnosnažnom presudom odlučio ko će snositi troškove, ali ne i koliko oni iznose.
Odluka o visini troškova, ali ne i o tome ko troškove snosi, može biti sadržana u posebnom rešenju, samo izuzetno, saglasno stavu 2. člana 262. ZKP.
Po nalaženju ovog suda, u konkretnoj procesnoj situaciji kada su se javni tužilac i okrivljeni saglasili o troškovima krivičnog postupka i kada je takav sporazum prihvaćen presudom od strane suda, kojom je odlučeno o osnovu i vrsti troškova krivičnog postupka, tako što je okrivljeni obavezan da plati troškove na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti nastale u toku istrage, sud je mogao posebnim rešenjem primenom člana 262. stav 2. ZKP, da odluči samo o visini navedenih troškova, što je u konkretnom slučaju i učinjeno, a ne i o tome ko troškove snosi.
Stoga se neosnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog ukazuje da je Viši sud u Čačku obavezivanjem okrivljenog da naknadi troškove krivičnog postupka na ime odbrane od strane branioca po službenoj dužnosti, povredio zakon iz člana 441. stav 4. ZKP.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Veselinović,s.r. Bata Cvetković,s.r.
Za tačnost otpravka
Upravitelj pisarnice
Marina Antonić