Kzz 97/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 97/2014
04.03.2014. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Nate Mesarović, Gorana Čavline i Predraga Gligorijevića članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu mal. sada punoletnog M. J., zbog krivičnog dela teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. u vezi sa članom 33. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca mal. sada punoletnog M.J., advokata S.S. iz L., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Leskovcu Km.br.39/12 od 20.12.2013. godine i Kvm. br.4/13 od 14.01.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 04.03.2014. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca mal. sada punoletnog M.J., advokata S.S., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Leskovcu Km.br.39/12 od 20.12.2013. godine i Kvm. br.4/13 od 14.01.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Km br.39/12 od 20.12.2013. godine, pod tačkom 1., advokatu S.S. na ime odbrane po službenoj dužnosti mal. sada punoletnog M.J. u predmetu tog suda Km.39/12, dosuđen je iznos od 63.750,00 dinara koji će se isplatiti iz budžetskih sredstava u roku od 15 dana po pravnosnažnosti rešenja, s tim da će u slučaju nenaplativosti, dosuđeni iznos biti naplaćen iz budžeta Republike Srbije – Visokog saveta sudstva, dok je pod tačkom 2., odbijen kao neosnovan višak zahteva preko dosuđenog iznosa, do traženog iznosa od 162.000,00 dinara.

Rešenjem Višeg suda u Leskovcu Kvm.br.4/13 od 14.01.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca mal. sada punoletnog M.J, izjavljena protiv rešenja Višeg suda u Leskovcu Km br.39/12 od 20.12.2013. godine (koje je potvrđeno).

Branilac mal. sada punoletnog M.J., advokat S.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, zbog povrede odredaba Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev kao osnovan, ukine rešenja Višeg suda u Leskovcu Km.br.39/12 od 20.12.2013. godine i Kvm. br.4/13 od 14.01.2014. godine i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku („Sl. glasnik RS“, br.72/11, 101/11, 121/12, 32/13 i 45/13) (u daljem tekstu: ZKP), pa je u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca mal. sada punoletnog M.J. smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio je spise predmeta sa pravnosnažnim rešenjima protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti i nakon ocene navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca mal. sada punoletnog M.J., advokata S.S., je neosnovan.

Branilac mal. sada punoletnog M.J. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je prvostepeni sud prilikom odlučivanja o nagradi i naknadi troškova za odbranu po službenoj dužnosti mal. sada punoletnog M.J. pogrešno primenio odredbe člana 193. i člana 198. ZKP, koji je prestao da važi 01.10.2013. godine, da su pobijanim rešenjima povređene odredbe člana 261. i 266. važećeg ZKP, zbog pogrešnog obračuna naknade po Advokatskoj tarifi, u pripremnom postupku za krivično delo laka telesna povreda, a na glavnom pretresu za krivično delo teška telesna povreda iako se radi o jedinstvenom krivičnom postupku i da nije bilo osnova za umanjenje (za 50%) naknade braniocu obračunate po važećoj Advokatskoj tarifi, primenom Pravilnika o visini nagrade za rad advokata po službenoj dužnosti („Sl. glasnik RS“, broj 2/04, 32/04, 8/05, 10/06, 53/06 i 104/06), pošto je isti kao podzakonski akt donošenjem Zakona o advokaturi („Sl. glasnik RS“, broj 31/11) prestao da važi, a novi Pravilnik nije donet.

Izloženi navodi zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani. Prvostepeni sud je, odlučujući o zahtevu branioca mal. sada punoletnog M.J. za naknadu troškova postupka, na ime nagrade i nužnih izdataka u smislu člana 261. stav 2. tačka 7. i člana 266. ZKP (mada uz pogrešno pozivanje na odredbe člana 193. i člana 198. ranije važećeg ZKP, što je konstatovano i otklonjeno u razlozima drugostepenog rešenja), pravilno u skladu sa Advokatskom tarifom važećom u vreme odlučivanja (Tarifni broj 1) za radnje branioca preduzete u pripremnom postupku po zahtevu Višeg javnog tužioca u Leskovcu Ktm.br.18/12 od 09.03.2012. godine za pokretanje pripremnog postupka prema mal. sada punoletnom M.J., zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZ; obračunao naknadu prema visini zaprećene kazne za to delo (za zatvor do tri godine), a za radnje preduzete nakon podnošenja predloga tužioca pod istim brojem od 20.07.2012. godine za izricanje krivične sankcije, za krivično delo teška telesna povreda iz člana 121. stav 1. KZ, prema visini kazne za to krivično delo (za zatvor od tri do pet godina), i potom tako utvrđeni iznos nagrade primenom Pravilnika o visini nagrade za rad advokata po službenoj dužnosti („Sl. glasnik RS“, broj 2/04, 32/04, 8/05, 10/06, 53/06 i 104/06), koji je bio na snazi u vreme donošenja pobijanih rešenje, odnosno sve dok nije stavljen van snage odredbom člana 2. Pravilnika o visini nagrade za rad advokata za odbrane po službenoj dužnosti („Sl. glasnik RS“, broj 23/14), umanjio za 50%, jer je članom 1. pomenutog Pravilnika propisano da advokat koji je postavljen za branioca po službenoj dužnosti u krivičnom postupku ima pravo na novčanu nagradu u iznosu od 50% od nagrade predviđene Tarifom Advokatske komore koja se primenjuje u sedištu suda koji je odredio odbranu po službenoj dužnosti.

Stoga je bez značaja ukazivanje branioca u zahtevu za zaštitu zakonitosti da se radi o jedinstvenom krivičnom postupku i neosnovana tvrdnja da nije bilo mesta primeni Pravilnika o visini nagrade za rad advokata po službenoj dužnosti.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 490. i člana 491. stav ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar,                                                                                                        Predsednik veća - sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                           Janko Lazarević,s.r.