Kzz 976/2020 odbačaj; neovlašćeno lice

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 976/2020
30.09.2020. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Veska Krstajića, predsednika veća, Milunke Cvetković, Bate Cvetkovića, Dragana Aćimovića i Miroljuba Tomića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA, advokata Nemanje Milenkovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 1449/16 od 29.03.2019. godine i Trećeg osnovnog suda u Beogradu KV 598/19 od 14.04.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 30.09.2020. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, advokata Nemanje Milenkovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 1449/16 od 29.03.2019. godine i Trećeg osnovnog suda u Beogradu KV 598/19 od 14.04.2020. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 1449/16 od 29.03.2019. godine u prvom stavu određena je isplata troškova advokatu Nemanji Milenkoviću, braniocu po službenoj dužnosti osumnjičenog AA, u ukupnom iznosu od 22.875,00 dinara.

Drugim stavom istog rešenja odbijena je isplata troškova advokatu Nemanji Milenkoviću, u delu koji se odnosi na ime poverljivog razgovora sa osumnjičenim od 25.04.2016. godine, u iznosu od 9.750,00 dinara, kao i na ime predloga za zaključivanje sporazuma o priznanju krivičnog dela od dana 13.04.2016. godine, u iznosu od 16.500,00 dinara.

Rešenjem Trećeg osnovnog suda u Beogradu KV 598/19 od 14.04.2020. godine, u prvom stavu, delimično je uvažena žalba branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, pa je preinačeno rešenje Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu Kt 1449/16 od 29.03.2019. godine, i određeno da se braniocu isplati iznos od 36.000,00 dinara, na teret budžetskih sredstava Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, u roku od petnaest dana od dana pravnosnažnosti rešenja.

Istim rešenjem, drugim stavom određeno je da troškovi žalbenog postupka branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA koji iznose 4.125,00 dinara, budu isplaćeni na teret budžetskih srestava Trećeg osnovnog javnog tužilaštva u Beogradu, u roku od petnaest dana od dana pravnosnažnosti rešenja.

Protiv navedenih pravnosnažnih rešenja zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je advokat Nemanja Milenković u svojstvu branioca po službenoj dužnosti okrivljenog AA, zbog povrede iz člana 441. stav 4. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud uvaži zahtev, preinači rešenje Trećeg osnovnog suda u Beogradu KV 598/19 od 14.04.2020. godine i prizna naknadu za sastav troškovnika koja mu pripada po važećoj Advokatskoj tarifi.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća, održanoj u smislu odredaba člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Odredbom člana 71. tačka 5) ZKP propisano je da branilac ima pravo da u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni. To znači da su prava branioca ograničena pravima koja u postupku ima okrivljeni, iz čega sledi da je branilac ovlašćen da procesne radnje, dakle i podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti kao vanrednog pravnog leka, preduzima isključivo u korist okrivljenog.

Iz navoda zahteva proizilazi da je branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti podneo u svoje ime i u svoju korist, a ne u ime i u korist okrivljenog, na što po zakonu nije ovlašćen u smislu napred citiranih zakonskih odredaba, pa po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda branilac okrivljenog, nije ovlašćeno lice za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka koji može podneti branilac isključivo u korist okrivljenog, zbog čega je predmetni zahtev za zaštitu zakonitosti nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2. ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja

Zapisničar-savetnik                                                                               Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                          Vesko Krstajić,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić