Kzz OK 28/2021 odbijen zzz; izuzeće; čl. 37 st. 1. tač. 4

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 28/2021
14.10.2021. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragomira Milojevića, predsednika veća, Biljane Sinanović, Radmile Dragičević Dičić, Radoslava Petrovića i Nevenke Važić, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Radovana Štrbca i dr., zbog krivičnog dela udruživanje radi vršenja krivičnih dela iz člana 346. stav 5. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Radovana Štrbca i Dubravke Štrbac - advokata Ilije Popovića, podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Poi-Po1 16/10 od 21.05.2021. godine i Poi-Po1 16/10, Kv-Po1 265/21 od 08.07.2021. godine, u sednici veća održanoj dana 14.10.2021. godine, većinom glasova, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenih Radovana Štrbca i Dubravke Štrbac - advokata Ilije Popovića, podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Poi-Po1 16/10 od 21.05.2021. godine i Poi-Po1 16/10, Kv-Po1 265/21 od 08.07.2021. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Poi-Po1 16/10 od 21.05.2021. godine prema vlasniku - okrivljenoj Štrbac Dubravki, vlasniku - okrivljenom Štrbac Radovanu i vlasniku - trećem licu AA ostavljeno je na snazi privremeno oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela određeno rešenjem Višeg suda u Beogradu – Posebno odeljenje Poi-Po1 16/10 od 15.03.2010. godine, poslednji put kontrolisano i ostavljeno na snazi rešenjem istog suda od 21.05.2020. godine.

Istim rešenjem je određeno da oduzimanje imovine može trajati najduže do donošenja odluke o zahtevu za trajno oduzimanje imovine i da će privremeno oduzetom imovinom upravljati Direkcija za upravljanje oduzetom imovinom.

Rešenjem Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal Poi-Po1 16/10, Kv-Po1 265/21 od 08.07.2021. godine odbijene su žalbe okrivljenih i punomoćnika trećeg lica izjavljene protiv rešenja Višeg suda u Beogradu, Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Poi-Po1 16/20 od 21.05.2021. godine, kao neosnovane.

Branilac okrivljenih Radovana Štrbca i Dubravke Štrbac - advokat Ilija Popović podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 441. stav 3. ZKP u vezi sa članom 23. stav 2. i 3. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) i 10) ZKP u vezi sa članom 4. stav 1. i 2. ZKP i člana 5. KZ i člana 439. tačka 2) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev i preinači pobijana rešenja u smislu nepostojanja uslova za njihovo donošenje.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažna rešenja protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

Branilac okrivljenih Radovana Štrbca i Dubravke Štrbac podnosi zahtev zbog povrede zakona iz člana 441. stav 3. ZKP u vezi sa članom 23. stav 2. i 3. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, navodeći da je sudija Siniša Petrović morao biti izuzet od odlučivanja po zahtevu za privremeno oduzimanje imovine, s´ obzirom da je u krivičnom postupku koji je u toku pred istim sudom pod brojem K 273/10, koji traje već deset godina, postupao kao predsednik veća, pa je stepen njegove nepristranosti morao biti cenjen u skladu sa obimom i prirodom ranije donetih odluka saglasno članu 37. ZKP, a ne prema članu 23. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela. Branilac dodaje da u situaciji kada krivični postupak traje već deset godina protiv okrivljenih, produžavanje mere privremenog oduzimanja od strane istog sudije kao predsednika veća utiče na to da je postupajući sudija pristrasan i ta se pristrasnost odražava na štetu okrivljenih i u krivičnom postupku i u postupku u kome se odlučuje o privremenom oduzimanju imovine. Na ovaj način branilac okrivljenih suštinski ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 4) ZKP.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Odredbom člana 4. stav 4. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela je propisano da ako odredbama ovog zakona nije drugačije propisano, shodno se primenjuje Zakonik o krivičnom postupku.

Odredbom člana 23. stav 1. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela je propisano da kada postoji verovatnoća da bi kasnije oduzimanje imovine proistekle iz krivičnog dela bilo otežano ili onemogućeno, javni tužilac podnosi zahtev za privremeno oduzimanje imovine, a stavom 4. isto člana da o zahtevu iz stava 1. ovog člana u zavisnosti od faze postupka odlučuje sudija za prethodni postupak, odnosno predsednik veća pred kojim se održava glavni pretres.

Imajući u vidu da se u postupku oduzimanja imovine proistekle iz krivičnog dela primenjuju odredbe Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela, osim ako neko pitanje nije regulisano pomenutim zakonom primenjuju se odredbe Zakonika o krivičnom postuku, a da je članom 24. stav 4. Zakona o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela jasno propisano ko odlučuje o podnetom zahtevu u zavisnosti od faze u kojoj se postupak nalazi, te da u fazi glavnog pretresa odlučuje predsednik veća pred kojim se održava glavni pretres i da je pitanje ko odlučuje o podnetom zahtevu za privremeno oduzimanje imovine rešeno ovim zakonom, pa se samim tim ne primenjuju odredbe člana 37. Zakonika o krivičnom postupku, to su suprotni navodi branioca okrivljenih od strane ovoga suda ocenjeni kao neosnovani.

U zahtevu za zaštitu zakonitosti se navodi i da je inicijalno rešenje o oduzimanju imovine doneto pod brojem Poi Po1 16/10 od 15.03.2010. godine, nakon čijeg donošenja su usledile izmene zakona sa utvrđenom obavezom suda za obavljanje tzv.jednogodišnje kontrole postojanja uslova za održavanje na snazi iste mere, pa je tako pod istim brojem Viši sud u Beogradu dana 24.03.2017. godine doneo rešenje kojim je produžio trajanje mere privremenog oduzimanja imovine najduže do 24.03.2018. godine, da bi bez obzira na oročenost ove mere, sud nastavio postupanje po novom Zakonu o oduzimanju imovine proistekle iz krivičnog dela („Službeni glasnik RS“ br.32/2013, 94/2016 i 35/2019), iako je očigledno da se radi o pravnosnažno presuđenoj stvari. Prema navodima zahteva ove okolnosti treba dovesti u vezu sa odredbama člana 438. stav 1. tačka 1) i 10) ZKP u vezi sa članom 4. stav 1. i 2. ZKP te člana 5. stav 2. KZ i člana 439. tačka 2) ZKP.

Branilac okrivljenih ističe bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP u vezi sa članom 4. stav 1. i 2. ZKP, ali se u konkretnom slučaju vezuje za pravnosnažno presuđenu stvar i faktički, po nalaženju ovoga suda, suštinski ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP.

Označene povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP u vezi člana 5. stav 2. Krivičnog zakonika i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 1) ZKP već su isticane na identičan način, a Vrhovni kasacioni sud se o istima izjasnio u presudi Kzz OK 21/2018 od 04.09.2018. godine, koja odluka je doneta u istom predmetu u odnosu na koji je podnet predmetni zahtev za zaštitu zakonitosti i dostupna je licima koja imaju pravni interes, te o istim povredama Vrhovni kasacioni sud, u ovoj odluci, neće odlučivati, jer sa aspekta pravilnosti i ujednačenosti primene prava, u smislu člana 486. stav 2. ZKP, nije potrebno ponovo odlučivati o istim pitanjima u okviru povrede zakona, na koju se u zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje.

Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                    Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                               Dragomir Milojević,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić