Kzz OK 36/2022 nezakonit dokaz; nepostojanje elemenata kr.dela; pogrešna primena zakona

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz OK 36/2022
07.02.2023. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Bate Cvetkovića, predsednika veća, Miroljuba Tomića, Tatjane Vuković, Svetlane Tomić Jokić i Milene Rašić, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Mileta Brežančića i dr., zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 34. Krivičnog zakonika i dr., odlučujući o zahtevima za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Mileta Brežančića, advokata Dejana Dobrosavljevića i branilaca okrivljenog Nebojše Janjića, advokata Sonje Manojlović i advokata Dragice Brajušković, podnetim protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K Po1-208/19 od 08.06.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1-Po1 23/21 od 15.06.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 07.02.2023. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

ODBIJAJU SE kao neosnovani zahtevi za zaštitu zakonitosti podneti protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K Po1-208/19 od 08.06.2021. godine i Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1-Po1 23/21 od 15.06.2022. godine i to zahtev branioca okrivljenog Mileta Brežančića, advokata Dejana Dobrosavljevića, u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) Zakonika o krivičnom postupku, a zahtev branilaca okrivljenog Nebojše Janjića, advokata Sonje Manojlović i advokata Dragice Brajušković, u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u preostalom delu ODBACUJU.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Posebno odeljenje za organizovani kriminal K Po1-208/19 od 08.06.2021. godine, okrivljeni Mile Brežančić i okrivljeni Nebojša Janjić oglašeni su krivim i to: okrivljeni Mile Brežančić zbog krivičnog dela davanje mita iz člana 368. stav 1. KZ, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 meseci i zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1. u vezi člana 34. KZ, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri godine, a okrivljeni Nebojša Janjić zbog krivičnog dela primanje mita iz člana 367. stav 1. KZ za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine i zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 3. u vezi stava 1 KZ, za koje je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dve godine, pa su osuđeni i to: okrivljeni Mile Brežančić na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 02.10.2013. godine do 18.11.2013. godine, kao i vreme trajanja mere zabrana napuštanja stana iz člana 208. KZ i to od 18.11.2013. godine do 22.01.2014. godine, a okrivljeni Nebojša Janjić na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 02.10.2013. godine do 05.11.2013. godine. Na osnovu člana 91. i 92. KZ, od preduzeća „MB Gas Oil“ d.o.o. Beograd u stečaju, oduzeta je imovinska korist pribavljena izvršenjem krivičnog dela i to: rečno pretakalište i pristan na levoj obali reke Dunav, na stacionaži kilometara 1180 kod Padinske Skele, uzvodno od Beograda, koji čine dva dolfina dimenzionisana prema karakteristikama barže, tankera „Evropa“ kojim se doprema TNG i trasa gasovoda i skladište TNG locirano na kat. parceli broj … KO …, u okviru kompleksa postojeće Prve srpske fabrike šećera „Dimitrije Tucović 1898“, u Padinskoj Skeli, koje čine nadzemni rezervoari za TNG sa temeljima, pretakački most – pretakalište autocisterni sa neophodnom armaturom, pretakački most – pretakalište železničkih cisterni sa neophodnom armaturom, pumpni agregat za pretakanje TNG iz rezervoara u autocisterne, kompresorska stanica za pretakanje, spojni nadzmeni i podzemni gasovod, temeljne ploče pretakališta, pumpni agregat i kompresorska stanica, nadstrešnica kompresorske stanice, rovovi za polaganje gasovoda, vodovoda i hidrantske mreže i prošireni uređeni pristupni put, pa je Republičkom geodetskom zavodu, Službi za katastar nepokretnosti Beograd 1, naloženo da izbriše upisana prava svojine i korišćenja na zemljištu i objektima taksativno navedenim u rešenju o uknjižbi Republičkog geodetskog zavoda, Služba za katastar nepokretnosti Beograd1 od 29.06.2010. godine, sve u roku od 15 dana od dana dostavljanja pravnosnažne presude. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, oštećena Prva srpska fabrika šećera „Dimitrije Tucović 1898“ i Republika Srbija, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, upućene su na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva, a na osnovu člana 264. stav 1. i 3. u vezi člana 261. ZKP, okrivljeni su obavezani da nadoknade troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će sud naknadno odlučiti posebnim rešenjem, kao i da plate troškove sudskog paušala u iznosu od po 50.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Posebno odeljenje Kž1-Po1 23/21 od 15.06.2022. godine, usvajanjem žalbe punomoćnika „MB Gas Oil“ d.o.o. u stečaju, advokata Zorana Pavlovića, i delimičnim usvajanjem žalbi okrivljenog Nebojše Janjića i njegovih branilaca, advokata Dragice Brajušković i advokata Sonje Manojlović, i branioca okrivljenog Mileta Brežančića, advokata Dejana Dobrosavljevića, prvostepena presuda je preinačena tako što su okrivljeni oglašeni krivim i to: okrivljeni Mile Brežančić, zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja u podstrekavanju iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. u vezi člana 34 KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 02.10.2013. godine do 18.11.2013. godine kao i vreme trajanja mere zabrana napuštanja stana iz člana 208. KZ, u periodu od 18.11.2013. godine do 22.01.2014. godine, a okrivljeni Nebojša Janjić zbog krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dve godine u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru u periodu od 02.10.2013. godine do 05.11.2013. godine. Na osnovu člana 91. i 92. KZ, od preduzeća „MB Gas Oil“, d.o.o. Beograd u stečaju, oduzeta je imovinska korist u iznosu od 1.135.280,00 dinara. Na osnovu člana 258. stav 4. ZKP, Prva srpska fabrika šećera „Dimitrije Tucović 1898“ i Republika Srbija, koju zastupa Državno pravobranilaštvo, upućeni su na parnicu, radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva. Okrivljeni su na osnovu člana 264. stav 1. i 3. u vezi člana 262. stav 2. ZKP, obavezani da nadoknade troškove krivičnog postupka, o čijoj visini će biti odlučeno naknadno posebnim rešenjem, kao i da na ime paušala plate sudu iznos od po 50.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude. Istom presudom, žalbe okrivljenog Nebojše Janjića i njegovih branilaca, advokata Sonje Manojlović i advokata Dragice Brajušković, kao i branioca okrivljenog Mileta Brežančića, advokata Dejana Dobrosavljevića, u preostalom delu, su odbijene kao neosnovane.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahteve za zaštitu zakonitosti su podneli:

-branilac okrivljenog Mileta Brežančića, advokat Dejan Dobrosavljević, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1.tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači, tako što će okrivljenog osloboditi od optužbe ili da iste ukine i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje, kao i da okrivljenog i branioca obavesti o sednici veća; i

-branioci okrivljenog Nebojše Janjića, advokat Sonja Manojlović i advokat Dragica Brajušković, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 1), 2) i 3) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe da je izvršio predmetno krivično delo ili da ukine obe ili samo drugostepenu presudu i predmet vrati prvostepenom ili drugostepenom sudu na ponovno odlučivanje; da u smislu člana 488. stav 3. ZKP, odredi da se izvršenje pravnosnažne presude odloži do donošenja odluke po zahtevu, kao i da obavesti branioce o sednici veća.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 488. stav 1. ZKP, dostavio primerke zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih Republičkom javnom tužiocu, pa je u sednici veća koju je održao bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenih, smatrajući da njihovo prisustvo u smislu člana 488. stav 2. ZKP,nije od značaja za donošenje odluke, razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama, protiv kojih su podneti zahtevi za zaštitu zakonitosti, te je,nakon ocene navoda iznetih u zahtevima, našao:

Zahtevi za zaštitu zakonitosti su neosnovani i to zahtev branioca okrivljenog Mileta Brežančića u odnosu na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, a zahtev branilaca okrivljenog Nebojše Janjića u odnosu na povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, dok su zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u preostalom delu nedozvoljeni i nemaju propisan sadržaj.

Ukazujući na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, branilac okrivljenog Mileta Brežančića, u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da se pobijane pravnosnažne presude zasnivaju na dokazima na kojima se po odredbama ZKP, ne mogu zasnivati. Kao nezakonit dokaz, branilac, najpre, označava dopis Poreske uprave Ministarstva finansija i privrede – Filijala Palilula od 30.05.2013. godine, na osnovu koga je sud utvrdio visinu pribavljene imovinske koristi od preko 450.000,00 dinara za pravno lice PD „MB Gas Oil“, u vlasništvu okrivljenog. U vezi sa tim branilac navodi da se Poreska uprava u navedenom dopisu izjašnjavala o tržišnoj vrednosti nepokretnosti – katastarske parcele br.1335/1 KO Kovilovo (rukovodeći se parametrima u odnosu na drugu katastarsku opštinu - KO Besni Fok), a ne o naknadi za njeno korišćenje, pa kako davanje u zakup, odnosno korišćenje zemljišta, ne predstavlja promet nepokretnosti, to navedeni dokument ne može biti u korelaciji sa imovinskom korišću po osnovu naknade za korišćenje predmetne parcele u vremenskom periodu od 28.12.2008. godine do 02.06.2011. godine.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Mileta Brežančića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane, iz sledećih razloga:

Po nalaženju Vrovnog kasacionog suda, kako je dopis Ministarstva finansija i privrede, Poreske uprave, Filijala Palilula br. 464-08-00066/2013 od 30.05.2013. godine pribavljen od organa nadležnog za procenu vrednosti nepokretnosti , a na zahtev Ministarstva unutrašnjih poslova, Direkcije policije, Uprave kriminalističke policije, to, isti, sam po sebi i po načinu pribavljanja, predstavlja zakonit dokaz na kome se presuda mogla zasnivati.

Iz iznetih razloga, ocenjeni su kao neosnovani navodi zahteva, da navedeni dokaz nije mogao biti korišćen u krivičnom postupku i da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP.

Branilac okrivljenog Mileta Brežančića, ostalim navodima zahteva, kojima osporava sadržinu i dokaznu vrednost navedenog dokaza, po nalaženju ovog suda, u suštini osporava ocenu tog dokaza od strane nižestepenih sudova i ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi u pogledu visine imovinske koristi pribavljene privrednom društvu „MB Gas Oil“ d.o.o. izvršenjem krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359 stav 2. u vezi stava 1. od strane okrivljenog Nebojše Janjića, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP, zbog koje okrivljeni preko branioca ne može podneti ovaj vanredni pravni lek, u smislu člana 485. stav 4. ZKP.

Branioci okrivljenog Nebojše Janjića u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističu povrede zakona iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, sa obrazloženjem da okrivljeni, u konkretnom slučaju, nije postupao protivno nijednom zakonskom propisu, niti je propustio vršenje svoje službene dužnosti, već da je njegovo postupanje bilo u skladu sa odredbama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. Glasnik RS“ 72/09), koji je donet 2009. godine i bio na snazi u vreme preduzimanja konkretnih službenih radnji, te da, sledstveno tome, njegova delatnost nije protivpravna i ne predstavlja krivično delo. Prema navodima zahteva, sud je pogrešno primenio odredbe Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 47/03 i 34/06), i to odredbe člana 50, 89. i 91. tog zakona, jer je odredbom člana 185. Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 72/09), koja je važila u vreme kada je okrivljeni preduzimao službene radnje opisane u izreci pravnosnažne presude, bilo propisano da legalizacija jeste naknadno izdavanje građevinske i upotrebne dozvole za objekte onosno delove objekata izgrađene ili rekonstruisane bez građevinske dozvole; da će se građevinska dozvola izdati za sve objekte iz stava 1. tog člana koji su izgrađeni, odnosno rekonstruisani ili dograđeni bez građevinske dozvole, odnosno odobrenja za izgradnju do dana stupanja na snagu tog zakona, kao i da će se uz zahtev za naknadno izdavanje građevinske dozvole za objekte, podneti dokaz o pravu svojine, odnosno zakupa na građevinskom zemljištu, zbog čega je, prema navodima zahteva, pogrešno tumačenje Apelacionog suda u Beogradu da je u konkretnom slučaju protekao rok za legalizaciju bespravno izgrađenih objekata. Pored iznetog, okrivljeni prema stavu odbrane, nije bio u obavezi da inicira postupak rušenja bespravno izgrađenih objekata, već je u skladu sa Zakonom o planiranju i izgradnji bio ovlašćen da ostavi rok za njihovu legalizaciju, u vezi sa čim se ističe da je okrivljeni primerak rešenja o odobrenju za izgradnju dostavio nadležnom inspekcijskom organu u skladu sa obavezom propisanom Pravilnikom o sadržini i načinu izdavanja odobrenja za izgradnju i sadržini prijave početka izvođenja radova („Sl. glasnik RS“, br.60/03), dok prijava i rušenje izgrađenih objekata nije bila ni u njegovoj, niti u nadležnosti Ministarstva u kome je on bio službeno lice, tako da je zakon i u ovom delu osuđujuće presude pogrešno primenjen. Povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP, prema navodima zahteva, učinjena je i u delu pravnosnažne presude u kome je navedeno da je okrivljeni Nebojša Janjić, omogućio preduzeću „MB Gas Oil“ da dana 29.06.2010. godine uknjiži pravo svojine po osnovu građenja na predmetnim objektima, a sledom te uknjižbe i pravo korišćenja na zemljištu u površini od 14.191 m2, u vrednosti od 1.135.280,00 dinara i tako mu pribavi imovinsku korist u navedenom iznosu, budući da navedeno privredno društvo nikada nije bilo uknjiženo kao nosilac prava korišćenja na zemljištu na kome se nalaze predmetni objekti, već je kao korisnik istog, kako u vreme izdavanja građevinske i upotrebne dozvole, tako i u vreme uknjižbe prava svojine na objektima u korist PD „MB Gas Oil“, bila uknjižena Prva srpska fabrika šećera „Dimitrije Tucović 1898“. Sledstveno tome, navedenom privrednom društvu nije ni mogla biti pribavljena imovinska korist u označenom iznosu, pa se u radnjama okrivljenog ne stiču obeležja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. KZ.

Iznete navode zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Nebojše Janjića, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane iz sledećih razloga:

Radnja izvršenja osnovnog oblika (stav 1) krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. KZ, propisana je alternativno i javlja se u tri vida: kao iskorišćavanje službenog položaja i ovlašćenja, prekoračenje granica službenog položaja ili ovlašćenja ili nevršenje službene dužnosti. Posledica krivičnog dela može se javiti u jednom od tri oblika. Ona se sastoji u pribavljanju sebi ili drugome fizičkom ili pravnom licu kakve koristi ili u nanošenju kakve štete drugome, ili u težoj povredi prava drugog. Teži oblik iz stava 2. istog člana postoji onda kada je izvršenjem dela iz stava 1. pribavljena imovinska korist u iznosu preko 450.000,00 dinara.

Iz činjeničnog opisa dela u izreci drugostepene presude proizlazi da je okrivljeni Nebojša Janjić u periodu od 28.12.2008. godine do 02.06.2011. godine u Beogradu, u svojstvu pomoćnika ministra u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja Vlade Republike Srbije, iskorišćavanjem svog službenog položaja i nevršenjem svoje službene dužnosti, pribavio imovinsku korist privrednom društvu „MB Gas Oil“, iz Beograda, u iznosu od 1.135.280,00 dinara, tako što je 10. februara 2009. godine izdao, pod označenim poslovnim brojem Akt o urbanističkim uslovima za izgradnju rečnog pretakališta i pristana na levoj obali reke Dunav, trase gasovoda i skladišta TNG na teritoriji KO Kovilovo, investitoru „MB Gas Oil“, iz Beograda, te 27. jula 2009. godine, doneo pod označenim poslovnim brojem Rešenje o odobrenju za izgradnju rečnog pretakališta i pristana na levoj obali reke Dunav trase gasovoda i skladišta TNG na teritoriji KO Kovilovo, investiotoru „MB Gas Oil“ iz Beograda, iako je znao da su ovi objekti već izgrađeni bez dozvole i da podnosilac zahteva od 28. decembra 2008. godine i 02. jula 2009. godine, okrivljeni Mile Brežančić, u svojstvu odgovornog lica, direktora i suvlasnika „MB Gas Oil“ ne ispunjava uslove za dobijanje dozvole, jer nema rešene imovinskopravne odnose na građevinskom zemljištu na kome su objekti izgrađeni i da se zahtevi odnose na izdavanje Akta o urbanističkim uslovima i Rešenja o odobrenju za izgradnju, već izgrađenih objekata bez dozvole, za čiju legalizaciju je protekao propisani rok, kao i već otpočetog postupka izvršenja za predaju u posed zemljišta na kome su objekti izgrađeni zakonitom korisniku, pa je okrivljeni umesto da inicira da se pokrene postupak rušenja bespravno izgrađenih objekata, u skladu sa članom 50. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.47/03 i 34/06), s obzirom na to da su protekli rokovi za njihovu legalizaciju, doneo protivno članovima 89. i 91. istog zakona, navedene odluke, na šta ga je sa umišljajem podstrekao okrivljeni Brežančić, na način opisan u izreci presude, a potom po podnošenju predloga za ponavljanje postupka od strane zakonitog korisnika zemljišta na kojem su objekti izgrađeni – Prve srpske fabrike šećera „Dimitrije Tucović 1898“ od 23. marta 2010. godine, neodlučivanjem odugovlačio rešavanje o tom predmetu sve do 02. juna 2011. godine, kako je to od njega tražio okrivljeni Brežančić, iako je znao da je predlog za ponavljanje postupka u potpunosti osnovan, a sve u nameri da se omogući preduzeću okrivljenog Brežančića da, na osnovu nezakonitog rešenja o odobrenju za izgradnju od 27.07.2009. godine, dobije upotrebnu dozvolu dana 10.05.2010. godine za ove objekte, te lažno prikaže da se radi o objektima izgrađenim u skladu sa zakonom i omogući da se preduzeću „MB Gas Oil“ umesto rušenja, dana 29. juna 2010. godine uknjiži pravo svojine, po osnovu građenja, na tim objektima, a sledom te uknjižbe i pravo korišćenja na zemljištu u površini od 14.191 m2, u vrednosti od 1.135.280,00 dinara, i tako mu pribavi imovinsku korist u navedenom iznosu, a koje zemljište je bilo u državnoj svojini i na kome je pravo korišćenja imala Prva srpska fabrika šećera „Dimitrije Tucović 1898“, pri čemu je okrivljeni bio svestan svog dela, hteo njegovo izvršenje i znao da je isto zabranjeno.

Polazeći od navedenog i citirane zakonske odredbe, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, iz činjenica i okolnosti navednih u činjeničnom opisu dela u izreci drugostepene presude, proizlaze sva zakonska obeležja bića krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. KZ i to kako objektivna koja se tiču radnji izvršenja dela, koje se sastoje u iskorišćavanju svog službenog položaja i nevršenju službene dužnosti od strane okrivljenog Nebojše Janjića kao službenog lica (pomoćnika ministra u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja), na taj način što je izdao, odnosno doneo predmetne nezakonite odluke, dana 10.02.2009. godine (Akt o urbanističkim uslovima za izgradnju navedenih objekata) i dana 27.07.2009. godine (Rešenje o odobrenju za izgradnju ovih objekata), umesto da inicira pokretanje postupka rušenja bespravno izgrađenih objekata, a potom neodlučivanjem odugovlačio rešavanje o predlogu zakonitog korisnika zemljišta za ponavljanje postupka, čime je omogućio da PD „MB Gas Oil“ uknjiži pravo svojine na predmetnim objektima, a sledom te uknjižbe i pravo korišćenja na zemljištu i time mu pribavio imovinsku korist u iznosu od 1.135.280,00 dinara, tako i subjektivna obeležja, koja se odnose na uračunljivost i umišljaj okrivljenog za izvršenje dela koji obuhvata i svest o zabranjenosti dela.

U vreme kada je okrivljeni Nebojša Janjić preduzimao konkretne službene radnje u okviru svojih službenih ovlašćenja i to izdavanja Akta o urbanističkim uslovima za izgradnju predmetnih objekata dana 10.02.2009. godine i donošenja Rešenja o odobrenju za izgradnju ovih objekata dana 27.07.2009. godine, važio je Zakon o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 47/03 i 34/06), a ne Zakon o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 72/09 od 03.09.2009. godine, koji je počeo da se primenjuje od 11.09.2009. godine), na koji zakon se pozivaju branioci okrivljenog Nebojše Janjića u zahtevu za zaštitu zakonitosti. Sledstveno iznetom, ispunjenost zakonskih uslova za donošenje navedenih upravnih akata, a samim tim i zakonitost službenih radnji preduzetih od strane okrivljenog Nebojše Janjića, ceni se u skladu sa odredbama tada važećeg Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 47/093 i 34/06).

Kako je okrivljeni Nebojša Janjić navedene upravne akte izdao, odnosno doneo, iako je znao da podnosilac zahteva, okrivljeni Mile Brežančić, u svojstvu odgovornog lica, direktora i suvlasnika PD „MB Gas Oil“, nije ispunjavao zakonske uslove za dobijanje odobrenja za izgradnju i da se zahtev odnosi na već izgrađene objekte bez dozvole, za čiju legalizaciju je protekao rok, to je donošenjem navedenih akata postupio suprotno odredbi člana 50. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 43/07 i 34/06), shodno kojoj odredbi je, u konkretnoj situaciji, bio u obavezi da inicira pokretanje postupka rušenja bespravno izgrađenih objekata, kao i odredbi člana 91. istog zakona, koja je nalagala podnosiocu zahteva za izdavanje odobrenja za izgradnju da uz zahtev dostavi, pored ostalog, i dokaz o pravu svojine, ili pravu zakupa na zemljištu na kojem gradi, što privredno društvo „MB Gas Oil“, kao investitor, nije učinilo.

Pored iznetog, okrivljeni Mile Brežančić, iako je imao zakonsku mogućnost da izvrši legalizaciju spornih objekata na osnovu tada važećeg Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 47/03 i 34/06), postupak legalizacije nije pokrenuo, budući da je znao da nema dokaz o pravu svojine, odnosno zakupa ili pravu korišćenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu, koji dokaz je, u smislu člana 160 tog zakona, bio uslov za legalizaciju objekata izgrađenih bez građevinske dozvole, što je bilo poznato i okrivljenom Nebojši Janjiću, kao i činjenica da je propisani rok za legazaciju protekao, uprkos čemu je doneo navedene nezakonite odluke i potom neodlučivanjem odugovlačio rešavanje o predlogu za ponavljanje postupka zakonitog korisnika zemljišta, iako je znao da je navedeni predlog u potpunosti osnovan. Nepostojanje imovinskopravnog osnova za izdavanje odobrenja za izgradnju, propisanog članom 91. stav 1. tačka 3) Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“ 47/03 i 34/06), u vreme podnošenja zahteva investitora za izdavanje odobrenja za izgradnju, bilo je i razlog što je Ministarstvo životne sredine i prostornog planiranja, rešenjem od 02.06.2011. godine, po službenoj dužnosti, oglasilo ništavim pravnosnažno rešenje o odobrenju za izgradnju predmetnih objekata, koje je doneo okrivljeni Nebojša Janjić, dana 27.07.2009. godine.

Prema tome, okrivljeni Nebojša Janjić je u svojstvu službenog lica – pomoćnika ministra u Ministarstvu životne sredine i prostornog planiranja, iako je bio svestan da ne postoje zakonski uslovi za izdavanje odobrenja za izgradnju, propisani tada važećim Zakonom o planiranju i izgradnji, navedene nezakonite odluke doneo i tako iskoristio svoj službeni položaj preduzimajući službene radnje, koje su u okviru njegovog službenog ovlašćenja, ali ne u interesu službe, već u cilju ostvarenja nezakonite posledice - pribavljanja koristi drugome – PD „MB Gas Oil“ d.o.o. i to u vidu uknjižbe prava svojine na spornim objektima i imovinske koristi u iznosu od 1.135.280,00 dinara, po osnovu korišćenja zemljišta na kome su objekti bili izgrađeni, u kom cilju je bilo i nevršenje službene dužnosti od strane okrivljenog, koje se ogledalo u neodlučivanju odugovlačenjem rešavanja o predlogu zakonitog korisnika zemljišta za ponavljanje postupka.

Sledstveno iznetom, Vrhovni kasacioni sud nalazi da su krivičnopravne radnje okrivljenog Nebojše Janjića opisane u činjeničnom opisu dela u izreci drugostepene presude, protivpravne, pa su suprotni navodi zahteva branilaca okrivljenog s pozivanjem na odredbe Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.72/09), posebno na odredbu člana 185. tog zakona, koja se tiče legalizacije objekata izgrađenih bez građevinske dozvole do dana stupanja na snagu tog zakona, ocenjeni kao neosnovani (pri čemu Vrhovni kasacioni sud napominje da je odlukom Ustavnog suda I Uz – 295/2009 od 06.12.2012. godine, utvrđeno da odredbe člana 185 – 200 Zakona o planiranju izgradnji („Sl. glasnik RS“ 72/09, 81/09 i 24/11), nisu u saglasnosti sa Ustavom).

Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane i navode zahteva branilaca okrivljenog Nebojše Janjića, kojima se ističe da privredno društvo „MB Gas Oil“ nikada nije bilo uknjiženo kao korisnik predmetnog zemljišta, i da, sledstveno tome, istom nije ni mogla biti pribavljena imovinska korist po osnovu prava korišćenja na zemljištu na kome su izgrađeni sporni objekti, odnosno da radnjama okrivljenog nije prouzrokovana posledica krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. KZ, za koje je okrivljeni oglašen krivim pravnosnažnom presudom.

Prema činjeničnom opisu dela u izreci drugostepene presude, usled preduzimanja radnji od strane okrivljenog Nebojše Janjića, kojima je iskoristio svoj službeni položaj, odnosno usled nevršenja svoje službene dužnosti, nastupila je posledica krivičnog dela u vidu pribavljanja koristi preduzeću okrivljenog Mileta Brežančića, „MB Gas Oil-u“, koja se sastoji u omogućavanju navedenom privrednom društvu da uknjiži pravo svojine po osnovu građenja na predmetnim objektima dana 29.06.2010. godine, te u periodu od 28.12.2008. godine do 02.06.2011. godine, pravo korišćenja zemljišta u vrednosti od 1.135.280,00 dinara, koje je bilo u državnoj svojini i na kojem je pravo korišćenja imala Prva srpska fabrike šećera „Dimitrije Tucović 1898“, koji iznos predstavlja imovinsku korist i kvalifikatorno obeležje predmetnog krivičnog dela. Naime, navedena imovinska korist predstavlja od strane preduzeća „MB Gas Oil“ korišćenje zemljišta u površini od 14.191 m2, čiji je zakoniti korisnik bila Prva srpska fabrike šećera „Dimitrije Tucović 1898“, koja je sa preduzećem „MB Gas Oil“ do 31.10.2007. godine imala ugovor o zakupu, koji je navedenog dana otkazan, tako da je u periodu od 28.12.2008. godine, kada je ponovljen zahtev tog preduzeća za izdavanje Akta o urbanističkim uslovima do 02.06.2011. godine, kada je doneto rešenje o ništavosti rešenja o odobrenju za izgradnju, preduzeće okrivljenog Mileta Brežančića „MB Gas Oil“, predmetno zemljište koristilo bez pravnog osnova. Navedeni iznos na ime korišćenja predmetnog zemljišta utvrđen je iz dopisa Ministarstva finansija i privrede Filijala Palilula od 30.05.2013. godine, o proceni tržišne vrednosti katastarske parcele 1335/1 KO Kovilovo, u kojem je naveden iznos od 80 dinara po 1m2, što zapovršinu od 14.191 m2, iznosi ukupno 1.135.280,00 dinara.

Iz iznetih razloga, ocenjeni su kao neosnovani navodi zahteva branilaca okrivljenog Nebojše Janjića kojima se ukazuje da se u radnjama okrivljenog ne stiču zakonska obeležja krivičnog dela zloupotreba službenog položaja iz člana 359. stav 2. u vezi stava 1. KZ i da je pravnosnažnom presudom na štetu okrivljenog učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 1) ZKP. Sledsteveno iznetom, neosnovani su i navodi zahteva kojima se ukazuje da je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe pogrešno primenjen zakon i da je na taj način pravnosnažnom presudom učinjena povreda zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP.

Branilac okrivljenog Mileta Brežančića, povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, obrazlaže i navodima da su delovi iskaza okrivljenog Nebojše Janjića, dati u toku postupka, takođe, nezakoniti dokazi, pri postojanju zdravstvenih problema, koji su okrivljenog onemogućavali da iznosi odbranu bez prethodnog medicinskog pregleda, uzete terapije i ne duže od jednog časa, budući da iz nalaza i mišljenja komisije sudskih veštaka od 13.11.2018. godine, obavljenog u cilju utvrđivanja procesne sposobonosti okrivljenog, proizlazi da on boluje od Adisinove bolesti, u dužem periodu pre početka suđenja, te da je sposoban da prati sudski proces u trajanju do 60 minuta, zbog čega je jasno da su iskazi okrivljenog koji su trajali duže od 60 minuta pravno neupotrebljivi, pogotovo višesatni iskaz dat u istrazi prilikom iznošenja odbrane pred javnim tužiocem.

Međutim, Vrhovni kasacioni sud nalazi da branilac okrivljenog Mileta Brežančića, iako se formalno poziva na povredu zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, iznetim navodima zahteva ne ukazuje da je iskaz ovog okrivljenog sam po sebi ili po načinu pribavljanja nezakonit, već osporava okolnosti pod kojima je okrivljeni saslušavan u toku postupka, a koje se tiču njegovog zdravstvenog stanja i u vezi sa tim daje sopstvene činjenične zaključke, drugačije od onih iznetih u pravnosnažnoj presudi u pogledu procesne sposobnosti – nesposobnosti okrivljenog da iznese odbranu. Na navedeni način branilac osporava ocenu odbrane okrivljenog datu od strane nižestepenih sudova i time pobijane pravnosnažne presude osporava zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno ukazuje na povredu zakona iz člana 440. ZKP. Pri tome, iz spisa predmeta – zapisnika o saslušanju okrivljenog Nebojše Janjića od strane javnog tužioca dana 02.10.2013. godine proizlazi da je okrivljeni, pošto je u toku iznošenja odbrane izjavio da se ne oseća dobro, na pitanje javnog tužioca da li je bio sposoban da daje iskaz, odgovorio potvrdno, kao i da okrivljeni i branilac nisu imali primedbe na način sprovođenja ove dokazne radnje, niti na sam zapisnik o saslušanju okrivljenog.

Branioci okrivljenih Mileta Brežančića i Nebojše Janjića u podnetim zahtevima za zaštitu zakonitosti osporavaju činjenične zaključke suda vezano za imovinskopravni status zemljišta na kome su izgrađeni predmetni objekti u vlasništvu PD „MB Gas Oil“ i doneto sporno rešenje o odobrenju za izgradnju, odnosno ko je bio nosilac prava korišćenja na tom zemljištu i u vezi sa tim citiraju odredbe Zakona o državnom premeru i katastru, Zakona o prometu nepokretnosti, Zakona o osnovama svojinskopravnih odnosa i Zakona o planiranju i izgradnji („Sl. glasnik RS“, br.72/09), na koji način, po oceni ovog suda, ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Na povredu zakona iz člana 440. ZKP, po nalaženju ovoga suda, branioci okrivljenih ukazuju i navodima, kojima osporavaju visinu utvrđene imovinske koristi pribavljene privrednom društvu „MB Gas Oil“, u vezi sa čim se branilac okrivljenog Mileta Brežančića poziva na presudu Privrednog apelacionog suda donetu u postupku u kome su kao stranke učestvovali privredno društvo „MB Gas Oil“ i Prva srpska fabrike šećera „Dimitrije Tucović 1898“ i pri tom navodi da je okrivljeni Brežančić bio suvlasnik navedenog privrednog društva u udelu od 50%, te da samim tim njemu nije mogao pripasti celokupan iznos ostvarene imovinske koristi, a branioci okrivljenog Nebojše Janjića ističu da je sud prilikom utvrđivanja ove činjenice propustio da primeni odredbe Zakona o prometu nepokretnosti, Zakona o proceniteljima vrednosti nepokretnosti i Pravilnika o proceni vrednosti nepokretnosti.

Prema navodima zahteva branilaca okrivljenog Nebojše Janjića, ovaj okrivljeni nije propustio da preduzme bilo koju službenu radnju u smislu odugovlačenja odlučivanja o predlogu za ponavljanje postupka, što se vidi iz toka događaja koji su usledili nakon što je okrivljeni razrešen dužnosti pomoćnika ministra, kojim navodima branioci iznose svoje činjenične zaključke, drugačije od onih utvrđenih u pobijanim pravnosnažnim presudama, čime ukazuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnoj presudi, odnosno na povredu zakona iz člana 440. ZKP.

Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni i njegov branilac, shodno pravima koja ima u postupku u smislu člana 71. tačka 5) ZKP, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 440. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je zahteve branilaca okrivljenih Mileta Brežančića i Nebojše Janjića, u ovim delovima ocenio kao nedozvoljene.

U zahtevima za zaštitu zakonitosti branioci okrivljenih numerišu i povrede zakona i to: branilac okrivljenog Mileta Brežančića iz člana 439. tačka 1) i tačka 2) ZKP, a branioci okrivljenog Nebojše Janjića iz člana 439. tačka 3) ZKP, koje su zakonom dozvoljeni razlozi za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom preko branioca, ali navodi zahteva ne sadrže obrazloženje u čemu se te povrede sastoje.

Shodno iznetom, zahtevi za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenih u delovima koji se odnose na navedene povrede zakona, nemaju zakonom propisan sadržaj, u smislu odredbe člana 484. ZKP, koja nalaže obavezu navođenja razloga za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti, što u slučaju podnošenja zahteva zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, podrazumeva ne samo opredeljenje povrede zbog koje se zahtev podnosi, već i obrazloženje u čemu se ta povreda konkretno sastoji.

Vrhovni kasacioni sud, prema izričitoj odredbi člana 489. stav 1. ZKP, ispituje pravnosnažnu odluku i postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1. ZKP), dela i pravca pobijanja, koji su istaknuti u zahtevu, i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ocenjuje u čemu se konkretno ogleda istaknuta povreda zakona.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i člana 487. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, odlučio kao u izreci ove presude.

Zapisničar-savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                         Predsednik veća – sudija

Vesna Veselinović,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                  Bata Cvetković,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić