Kzz Pr 14/2020

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 14/2020
10.09.2020. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Radmile Dragičević Dičić, predsednika veća, Radoslava Petrovića, Dragomira Milojevića, Dragana Aćimovića i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u prekršajnom predmetu okrivljenog AA, zbog prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ broj 325/20 od 25.06.2020. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 11 Prž br 27117/19 od 21.02.2020. godine, u sednici veća održanoj dana 10.09.2020. godine doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ broj 325/20 od 25.06.2020. godine, pa SE UKIDA pravnosnažna presuda Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 11 Prž br 27117/19 od 21.02.2020. godine i predmet vraća Prekršajnom apelacionom sudu u Beogradu, na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 11-Prž br 27117/19 od 21.02.2020. godine, usvojena je žalba Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srbije, Direkcije policije, Policijske uprave u Šapcu, PS Loznica i preinačena presuda Prekršajnog suda u Loznici 6-Pr. br. 1412/19 od 29.11.2019. godine kojom je okrivljeni AA oslobođen od odgovornosti, tako što je ovaj okrivljeni oglašen odgovornim zbog izvršenja prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, pa je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana prijema presude i određeno da će u protivnom prvostepeni sud na osnovu člana 315. Zakona o prekršajima posebnim rešenjem odlučiti o načinu izvršenja nenaplaćene novčane kazne.

Istom presudom, na osnovu člana 140, 141. i 142. Zakona o prekršajima i člana 27. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima obavezan je okrivljeni AA, da na ime troškova prekršajnog postupka plati iznos od 1.000,00 dinara u roku od 15 dana po prijemu presude, pod pretnjom prinudne naplate.

Protiv navedene pravnosnažne presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je Republički javni tužilac zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima i povrede materijalnog prava iz člana 265. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pravnosnažnu presudu ukine i spise predmeta vrati drugostepenom sudu na ponovnu odluku.

Na sednici veća, o kojoj je u smislu člana 286. stav 2. ZPR („Službeni glasnik RS“, broj 65/13), obavestio Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudom protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje je da je pobijana presuda doneta uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima, jer su navedeni razlozi o odlučnoj činjenici da okrivljeni nije primio poziv od strane SPI Loznica radi dostave podataka i da je taj poziv uručen drugom licu, potpuno nejasni, pa je presuda doneta i uz povredu materijalnog prava u smislu člana 265. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima.

Odredbom člana 330. stav 1. tačka 23. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, propisano je da će se kaznom zatvora od najmanje 15 dana ili novčanom kaznom od 100.000,00 dinara do 120.000,00 dinara kazniti za prekršaj vozač ili lice koje postupi suprotno članu 247. stav 1. i 2. ovog zakona.

Članom 241. stav 1. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima propisano je, da je vlasnik, odnosno korisnik vozila obavezan da u roku od 8 dana da potpune i tačne podatke o identitetu lica kome je omogućeno upravljanje vozilom i dokaz na osnovu kojeg se na nesporan način može utvrditi da li je to lice upravljalo vozilom u određeno vreme, a stavom 2. istog člana propisano je da fizičko lice, vlasnik, odnosno korisnik vozila ne sme dati vozilo na upravljanje licu koje je pod dejstvom alkohola, odnosno psihoaktivnih supstanci ili u tolikoj meri umorno, bolesno ili je u takvom psiho-fizičkom stanju da nije sposobno da bezbedno upravlja vozilom i nema vozačku dozvolu odgovarajuće kategorije.

Odredbom člana 75. stav 1. Zakona o opštem upravnom postupku propisano je, da je lično dostavljanje obavezno kada od dana dostavljanja počinje da teče rok koji ne može da se produži, ako zakonom nije drugačije predviđeno.

Iz grafoskopskog veštačenja veštaka Milana Milovanovića od 15.10.2019. godine proizilazi da sporan potpis na povratnici SSP Loznica br 221-37172/18 sa datumom prijema od 16.11.2018. godine na mestu predviđenom za potpis primaoca, nije svojeručno potpisao – napisao AA.

Pozivanje građana, od strane ovlašćenog službenog lica policije, da u svojstvu vlasnika ili korisnika vozila u zakonom propisanom roku dostave potrebne podatke vrši se prema odredbama Zakona o opštem upravnom postupku, koji u članu 75. stav 1. tačka 1. propisuje lično dostavljanje, tako da u fazi kada još uvek nije pokrenut prekršajni postupak, policija kao organ uprave primenjuje pravila o upravnom postupku.

Okrivljeni AA kao vlasnik vozila, nije lično primio poziv da u roku od 8 dana da potpune i tačne podatke o identitetu lica kome je omogućio upravljanje njegovim vozilom, kao i dokaz na osnovu kojeg se na nesporan način može utvrditi da on sam nije upravljao vozilom u određeno vreme, što proizilazi iz grafoskopskog veštačenja, već je navedeni poziv po iskazu samog okrivljenog primio njegov brat.

U obrazloženju drugostepene presude konstatuju se navedene činjenice, ali urednost dostave okrivljenom AA sud ceni prema odredbama Zakona o prekršajima koje se odnose na dostavu, iako je dostavljanje poziva u ovom slučaju u nadležnosti policije i obavlja se prema Zakonu o opštem upravnom postupku koji izričito propisuje lično dostavljanje. Pitanje uredne dostave poziva okrivljenom predstavlja osnovnu pretpostavku za postojanje bitnih elemenata prekršaja za koje je okrivljeni AA oglašen odgovornim, pa pobijana presuda ne sadrži jasne razloge o toj odlučnoj činjenici-iz kojih razloga su radnje vezane za dostavu pre započinjanja prekršajnog postupka cenjene prema Zakonu o prekršajima, pa je po nalaženju ovoga suda ta presuda doneta uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 3. Zakona o prekršajima i povredu zakona iz člana 265. stav 1. tačka 1. Zakona o prekršajima, a kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičog javnog tužioca ukazuje.

Vrhovni kasacioni sud se nije upuštao u ocenu drugih navoda zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca, obzirom da je to bezpredmetno u ovoj procesnoj situaciji.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci, na osnovu odredbe člana 287. stav 4. Zakona o prekršajima.

Zapisničar-savetnik,                                                                                         Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                                                   Radmila Dragičević Dičić, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić