Kzz Pr 24/2022 usvojen zzz; bitna povreda odred. čl. 264 st. 2 tač. 4 u vezi čl. 161 st. 1 Zakona o prekršajima

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 24/2022
23.06.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Biljane Sinanović, predsednika veća, Radmile Dragičević Dičić, Svetlane Tomić Jokić, Nevenke Važić i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Mašom Denić, kao zapisničarem, u prekršajnom postupku okrivljenog AA, zbog prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 8. u vezi člana 279. stav 1. tačka 11. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz 287/22 od 13.06.2022. godine podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Beogradu DS 47 Pr 2763/22 od 07.03.2022. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 12 Prž 6147/22 od 24.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 23.06.2022. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz 287/22 od 13.06.2022. godine, pa se UKIDA pravnosnažna presuda Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 12 Prž 6147/22 od 24.03.2022. godine i predmet vraća prvostepenom sudu - Prekršajnom sudu u Beogradu na dalje postupanje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog suda u Beogradu DS 47 Pr 2763/22 od 07.03.2022. godine, okrivljeni AA, oglašen je odgovornim zbog izvršenja prekršaja iz člana 330. stav 1. tačka 8. u vezi člana 279. stav 1. tačka 11. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima pa je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 100.000,00 dinara, koju je dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude ili će se ista izvršiti na osnovu člana 315. u vezi člana 41. Zakona o prekršajima i izrečena su mu 14 kaznena poena, koja će nadležna policijska uprava evidentirati po pravnosnažnosti presude.

Istom presudom, okrivljenom je na osnovu odredbe člana 330. stav 3. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima izrečena zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom „V“ kategorije u trajanju od osam meseci i obavezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.000,00 dinara, u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu 12 Prž 6147/22 od 24.03.2022. godine, odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog AA i prvostepena presuda, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je Republički javni tužilac pod brojem Ptz 287/22 od 13.06.2022. godine, zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4) u vezi člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak.

Na sednici veća, o kojoj je, u smislu člana 286. stav 2. Zakona o prekršajima obavestio Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda osnovano Republički javni tužilac u podnetom zahtevu ukazuje da je Prekršajni sud u Beogradu, kao prvostepeni učinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4) u vezi člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima. Ovo iz razloga jer je prvostepeni sud prilikom postupka dostave prvostepene presude, povredio pravo odbrane okrivljenog, na taj način što prvostepenu presudu nije dostavio braniocu okrivljenog, koji je angažovan u okviru žalbenog roka okrivljenog, a što je uticalo na donošenje zakonite i pravilne odluke.

Odredbom člana 285. stav 1. tačka 1) Zakona o prekršajima propisano je da se protiv pravnosnažne presude može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti ako je povređen zakon ili drugi propis o prekršaju.

Odredbom člana 93. stav 3. Zakona o prekršajima pored ostalog propisano je da okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam odabere.

Odredbom člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima propisano je da ako okrivljeni ima branioca, sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu dostaviće se samo braniocu, a ako ih ima više, samo jednom od njih i time se dostavljanje okrivljenom smatra izvršenim.

Odredbom člana 259. stav 1. Zakona o prekršajima propisano je da žalbu mogu izjaviti okrivljeni, branilac i podnosilac zahteva, dok je stavom 4. istog člana propisano da rok za žalbu teče od dana od kada je okrivljenom dostavljen prepis presude, a ako okrivljeni ima branioca od dana od kada je njemu dostavljen prepis presude.

Odredbom člana 99. Zakona o prekršajima propisano je da se na prekršajni postupak shodno primenjuju odredbe Zakonika o krivičnom postupku, ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

Odredbom člana 455. stav 3. ZKP, propisano je da drugostepeni sud o svim žalbama protiv iste presude odlučuje, po pravilu jednom odlukom.

Odredbom člana 272. Zakona o prekršajima u stavu 1. propisano je da drugostepeni prekršajni sud ispituje prvostepenu odluku u onom delu u kojem se pobija žalbom, ali mora uvek po službenoj dužnosti ispitati: 1) da li postoji bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 1. tačka 1) i tač. 6) do 14) ovog zakona; 2) da li je na štetu okrivljenog povređeno materijalno pravo (član 265).

Iz spisa predmeta – dostavnice koja se nalazi u spisima, utvrđuje se da je okrivljeni pobijanu prvostepenu presudu primio dana 07.03.2022. godine, te da je Prekršajnom sudu u Beogradu dana 15.03.2022. godine dostavljen podnesak branioca okrivljenog AA – advokata Miodraga Ivanića, upućen preporučenom pošiljkom 11.03.2022. godine, kojim obaveštava sud da je u žalbenom roku angažovan u svojstvu branioca okrivljenog, uz molbu da mu se dostavi presuda tog suda DS 47 Pr 2763/22 od 07.03.2022. godine. Uz ovaj podnesak, branilac je sudu dostavio i uredno izdato punomoćje od strane okrivljenog. Takođe je utvrđeno da prvostepeni prekršajni sud braniocu okrivljenog koji je angažovan u žalbenom roku nije dostavio prvostepenu presudu, već je spise predmeta dostavio drugostepenom sudu radi odlučivanja o žalbi protiv prvostepene presude, koju je na tu presudu izjavio okrivljeni lično.

Shodno citiranim zakonskim odredbama, Vrhovni kasacioni sud nalazi da je navedeno postupanje prvostepenog suda, koji je svoju presudu dostavio samo okrivljenom, ali ne i njegovom braniocu, čije angažovanje u svojstvu branioca okrivljenog je bilo poznato sudu, očigledno uticalo na zakonitost pravnosnažne odluke jer je u postupku dostavljanja prvostepene presude, koji je prethodio donošenju drugostepene presude, braniocu okrivljenog uskraćena mogućnost da kao ovlašćeno lice, shodno članu 259. stav 1. Zakona o prekršajima, podnese redovni pravni lek – žalbu protiv prvostepene presude u korist okrivljenog, o kojoj bi shodno članu 99. Zakona o prekršajima i članu 455. stav 3. Zakonika o krivičnom postupku, drugostepeni sud zajedno sa žalbom koju je izjavio okrivljeni lično, odlučio jednom odlukom.

Usled ovakvog nezakonitog postupanja prvostepenog suda u toku prekršajnog postupka, povređeno je pravo odbrane okrivljenog i učinjena na njegovu štetu bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4) u vezi člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima, na koju se osnovano ukazuje u zahtevu, a što je bilo od uticaja na zakonito i pravilno donošenje drugostepene presude.

Iako navedeni propust drugostepenom odlukom nije otklonjen, Vrhovni kasacioni sud nalazi da drugostepeni sud u konkretnom slučaju nije povredio pravo odbrane okrivljenog, obzirom da bitna povreda prekršajnog postupka koja je učinjena u postupku dostavljanja prvostepene presude, shodno citiranom članu 272. Zakona o prekršajima ne predstavlja povredu na koju taj sud pazi po službenoj dužnosti, dok okrivljeni u izjavljenoj žalbi navedeni propust nije isticao. Međutim, i pored toga, po oceni Vrhovnog kasacionog suda drugostepena presuda je morala biti ukinuta, s obzirom da braniocu okrivljenog nije omogućeno da iskoristi svoje zakonsko pravo na izjavljivanje žalbe u korist okrivljenog.

Imajući u vidu navedeno Vrhovni kasacioni sud je usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca i na osnovu člana 286. i 287. stav 4. Zakona o prekršajima, odlučio kao u izreci ove presude, odnosno ukinuo pravnosnažnu drugostepenu presudu i predmet vratio prvostepenom sudu na dalje postupanje, a radi otklanjanja povrede zakona na koju mu je ukazano ovom presudom odnosno nedostataka u pogledu dostavljanja prvostepene presude, da bi drugostepeni sud u zakonito sprovedenom prekršajnom postupku mogao doneti novu, zakonitu i pravilnu odluku povodom žalbi izjavljenih od svih lica ovlašćenih za podnošenje tog redovnog pravnog leka.

Zapisničar-savetnik                                                                                                           Predsednik veća-sudija

Maša Denić, s.r.                                                                                                                    Biljana Sinanović, s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić