
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 30/2016
05.10.2016. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u prekršajnom predmetu okrivljenog D.J., zbog prekršaja iz člana 331. stav 1. tačka 10. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ.br.420/16 od 21.09.2016. godine, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Kragujevcu, Odeljenja u Batočini 8-Pr.8707/14 od 04.05.2016. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu – Odeljenja u Kragujevcu I-101-Prž br.13472/16 od 05.07.2016. godine, u sednici veća održanoj dana 05. oktobra 2016. godine, doneo je
P R E S U D U
USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca PTZ.br.420/16 od 21.09.2016. godine, pa se PREINAČUJU pravnosnažne presude Prekršajnog suda u Kragujevcu, Odeljenja u Batočini 8- Pr.8707/14 od 04.05.2016. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu – Odeljenja u Kragujevcu I-101-Prž br.13472/16 od 05.07.2016. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud prema okrivljenom D.J., na osnovu odredbe člana 248. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'', broj 65/2013,), OBUSTAVLJA PREKRŠAJNI POSTUPAK za prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 10. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, zbog nastupanja apsolutne zastarelosti prekršajnog gonjenja.
Troškovi postupka padaju na teret suda.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Prekršajnog suda u Kragujevcu, Odeljenja u Batočini 8- Pr.8707/14 od 04.05.2016. godine, okrivljeni D.J. oglašen je odgovornim da je dana 18.07.2014. godine učinio prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 10. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, za koji prekršaj je osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 dinara. Na osnovu člana 40. Zakona o prekršajima određeno je da je izrečenu novčanu kaznu okrivljeni dužan da plati u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, te da će u suprotnom sud na osnovu člana 315.
Zakona o prekršajima posebnim rešenjem odlučiti o načinu izvršenja neplaćene novčane kazne.
Istom presudom, okrivljenom je izrečeno 6 kaznenih poena, shodno članu 335. stav 1. tačka 20. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, kao i zaštitna mera zabrane upravljanja motornim vozilom ''B'' kategorije u vremenskom trajanju od tri meseca, na osnovu člana 338. stav 1. tačka 13. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima. Istovremeno, okrivljeni je obavezan da nadoknadi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 1.200,00 dinara u istom roku kao i novčanu kaznu, pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Prekršajnog apelacionog suda – Odeljenja u Kragujevcu I-101-Prž br.13472/16 od 05.07.2016. godine, potvrđena je presuda Prekršajnog suda u Kragujevcu, Odeljenja u Batočini 8-Pr.8707/14 od 04.05.2016. godine, a žalba okrivljenog D.J. odbijena je kao neosnovana.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, Republički javni tužilac podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog bitne povrede odredaba prekšajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4. u vezi člana 93. stav 1. i člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, ili da preinači pobijane presude tako što će na osnovu člana 248. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima prema okrivljenom D.J. obustaviti prekršajni postupak za prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 10. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima.
Nakon što je postupio u smislu odredbe člana 286. stav 2. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'', broj 65/2013), Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, na kojoj je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.
Osnovano se u zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ističe da su pravnosnažnim presudama učinjene bitne povrede odredaba prekšajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4. članom 161. stav 1. Zakona o prekršajima.
Odredbom člana 93. stav 3. Zakona o prekršajima propisano je da okrivljeni ima pravo da se brani sam ili uz stručnu pomoć branioca koga sam odabere.
Članom 161. stav 1. istog zakona, propisano je da, ako okrivljeni ima branioca, sve odluke od čijeg dostavljanja teče rok za žalbu – dostaviće se samo braniocu, a ako ih ima više, samo jednom od njih, i time se dostavljanje okrivljenog smatra izvršenim, a prema članu 259. stav 1. Zakona, žalbu mogu izjaviti okrivljeni, branilac i podnosilac zahteva.
Prema stanju u spisima, prvostepeni sud svoju presudu nije dostavio braniocu okrivljenog – advokatu M.K. iz Ć., već samo okrivljenom D.J., na koji način je povredio pravo odbrane okrivljenog.
Naime, u spisima predmeta nalazi se podnesak branioca okrivljenog – advokata M.K. iz Ć., dostavljen sudu dana 27.06.2016. godine, kojim obaveštava sud da ga je okrivljeni D.J. ovlastio da ga brani i zastupa do pravnosnažnosti i okončanja prekršajnog postupka za prekršaj iz člana 331. stav 1. tačka 10. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima, sa molbom da sud njemu, kao braniocu, dostavi sve odluke u prekršajnom postupku u skladu sa članom 161. stav 1. Zakona o prekršajima. Tom prilikom, branilac je sudu dostavio i uredno popunjeno punomoćje, izdato od strane okrivljenog.
Međutim, prvostepeni sud, iako na opisani način obavešten u okviru žalbenog roka okrivljenog da je okrivljeni angažovao branioca, braniocu okrivljenog nije dostavio prvostepenu presudu donetu dana 04.05.2016. godine. Navedeni propust, koji prilikom razmatranja spisa pre odlučivanja o žalbi koju je protiv prvostepene presude izjavio okrivljeni lično, nije uočio ni drugostepeni sud, niti je naložio prvostepenom sudu da ga otkloni, imao je za posledicu da je braniocu okrivljenog uskraćena mogućnost da kao ovlašćeno lice za podnošenje redovnog pravnog leka protiv prvostepene presude prekršajnog suda, shodno odredbi člana 259. stav 1. Zakona o prekršajima, podnese žalbu u korist okrivljenog. Time je povređeno pravo odbrane okrivljenog D.J. u žalbenom postupku, što je uticalo na zakonito i pravilno donošenje drugostepene odluke i učinjena je na štetu okrivljenog bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4. u vezi člana 161. stav 1. Zakona o prekršajima, što se osnovano ističe u podnetom zahtevu.
Zbog učinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pobijane presude bi trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Međutim, kako je okrivljeni prekršaj koji mu je stavljen na teret, prema izreci prvostepene presude, učinio dana 18.07.2014. godine, to je dana 18.07.2016. godine nastupila apsolutna zastarelost prekršajnog gonjenja u konkretnom slučaju, shodno odredbi člana 84. stav 1. i stav 7. Zakona o prekršajima.
Naime, odredbom člana 84. stav 1. Zakona o prekršajima, propisano je da se prekršajni postupak ne može pokrenuti ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen, a odredbom stava 7. istog člana, propisano je da prekršajno gonjenje zastareva u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost gonjenja.
Kako se zastarelost prekršajnog gonjenja računa od dana učinjenog prekršaja, to je u konkretnom slučaju zastarelost nastupila dana 18.07.2016. godine, a iz kojih razloga je Vrhovni kasacioni sud preinačio pobijane presude tako što je prekršajni postupak protiv okrivljenog obustavio, na osnovu člana 287. stav 4. u vezi sa članom 248. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'', broj 65/2013).
Odluka o troškovima postupka doneta je na osnovu člana 141. stav 2. Zakona o prekršajima (''Službeni glasnik RS'', broj 65/2013).
Sa svega izloženog doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Za Predsednika veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Vesko Krstajić, s.r.