Kzz Pr 50/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz Pr 50/2015
19.01.2016. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dragiše Đorđevića, predsednika veća, Zorana Tatalovića, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević-Tomić i Milunke Cvetković, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u prekršajnom predmetu okrivljene M.R., zbog prekršaja iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz 493/2015 od 22.12.2015. godine, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Prekršajnog suda u Leskovcu Pr br.1285/14 od 09.10.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje u Nišu Prž 20169/15 od 03.11.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 19.01.2016. godine, doneo je

P R E S U D U

USVAJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz 493/2015 od 22.12.2015. godine, kao osnovan, pa se PREINAČAVAJU pravnosnažne presude Prekršajnog suda u Leskovcu Pr br.1285/14 od 09.10.2015. godine i Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje u Nišu Prž 20169/15 od 03.11.2015. godine, tako što Vrhovni kasacioni sud na osnovu člana 248. stav 1. tačka 6. Zakona o prekršajima prema okrivljenoj M.R.,

OBUSTAVLJA PREKRŠAJNI POSTUPAK

- da je dana 14.12.2013. godine u 00.30 časova u privatnom stanu u ulici ... u L., glasnom muzikom remetila javni i red i mir, na taj način što je puštanjem muzičkih sadržaja preko muzičkih uređaja i pojačala uznemiravala stanare stambene zgrade,

- čime bi učinio prekršaj iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru.

Troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prekršajnog suda u Leskovcu Pr br.1285/14 od 09.10.2015. godine okrivljena M.R. oglašena je krivom zbog izvršenja prekršaja iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru i osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 5.000,00 dinara, koju je obavezana da plati u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude i određeno da ako isto ne učini, kazna će se zameniti kaznom zatvora u trajanju od 5 dana računajući svakih započetih 1.000,00 dinara u jedan dan zatvora, posebnim rešenjem suda, na osnovu člana 37. Zakona o prekršajima.

Istom presudom obavezana je okrivljena M.R. na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 dinara koje je dužna da plati u roku od 15 dana od pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Presudom Prekršajnog apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje u Nišu Prž 20169/15 od 03.11.2015. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene M.R., a presuda Prekršajnog suda u Leskovcu Pr br.1285/14 od 09.10.2015. godine je potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je Republički javni tužilac pod brojem Ptz 493/2015 od 22.12.2015. godine zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka u smislu člana 234. stav 1. tačka 15. i stava 2. u vezi člana 85. stav 1. i člana 81. Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“, br. 101/05, 116/08 i 111/09), sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, ukine pobijane presude i spise predmeta vrati prvostepenom sudu na ponovnu odluku, ili da obustavi prekršajni postupak protiv okrivljene M.R. zbog prekršaja iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, usled nastupanja zastarelosti.

Na sednici veća, o kojoj je u smislu člana 286. stav 2. ZPR („Službeni glasnik RS“, broj 65/13), obavestio Republičkog javnog tužioca, Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca je osnovan.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da su pobijane presude donete uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz člana 234. stav 1. tačka 15. i stava 2. u vezi člana 85. stav 1. i člana 81. Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“, br. 101/05, 116/08 i 111/09 - u daljem tekstu ranije važećeg ZPR), koji je važio u vreme započinjanja ovog prekršajnog postupka, a koje bitne povrede odredaba prekršajnog postupka su propisane i Zakonom o prekršajima („Službeni glasnik RS“ broj 65/13 - u daljem tekstu sada važeći ZPR) koji je stupio na snagu 01.03.2014. godine u članu 264. stav 1. tačka 14. i stav 2. tačka 2, 3. i 4. u vezi člana 93. stav 1.

Članom 340. sada važećeg ZPR, propisano je da će se prekršajni postupci započeti do dana početka primene tog zakona, okončati po odredbama ranije važećeg ZPR.

Članom 214. stav 1. ranije važećeg ZPR, koji je bio na snazi u vreme započinjanja prekršajnog postupka u konkretnoj prekršajnoj stvari, propisano je da se prekršajni postupak završava donošenjem osuđujuće ili oslobađajuće presude ili rešenjem kojim se postupak obustavlja, a istovetnu odredbu sadrži i sada važeći ZPR u članu 246. stav 1, s tim da je dodato rešenje kojim se maloletnom učiniocu prekršaja izriče vaspitna mera.

Kako je u konkretnom slučaju prekršajni postupak započet u vreme važenja Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“ br. 101/06 ... 111/09) isti je i okončan primenom tog zakona donošenjem pravnosnažne osuđujuće presude shodno članu 340. sada važećeg ZPR, ali se na postupak po vanrednom pravnom leku, kao poseban postupak pokrenut zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca Ptz 493/15 od 22.12.2015. godine, dakle pokrenut nakon početka primene sada važećeg ZPR (nakon 01.03.2014. godine), imaju primeniti odredbe ovog zakona.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da su prvostepenom i drugostepenom presudom učinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz člana 234. stav 1. tačka 15. Zakona o prekršajima („Službeni glasnik RS“ br. 101/05, 116/08 i 111/09) a što je propisano i sada važećim ZPR u članu 264. stav 1. tačka 14. i stav 2. tačka 2. i 3., jer je izreka prvostepene presude nerazumljiva, nije navedeno tačno mesto izvršenja prekršaja, a dati razlozi su potpuno nejasni, dok je drugostepeni sud potvrđujući prvostepenu presudu učinio istu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljena M.R. oglašena krivom zbog izvršenja prekršaja iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru koji je prema izreci učinila dana 14.12.2013. godine u 00.30 časova u privatnom stanu u ulici ... u L., a ni obrazloženje prvostepene presude ne sadrži bliže naznačenje mesta izvršenja navedenog prekršaja. Nadalje, drugostepeni sud je u obrazloženju naveo da iako je nesporno da u izreci ožalbene presude nije naveden broj stana u kome je izvršen prekršaj, broj stana se može utvrditi iz krivične prijave koja je sastavni deo spisa te da žalbeni navodi branioca okrivljene M.R. u tom pravcu nemaju uticaja na pravilnost izrađene presude.

Članom 12. sada važećeg ZPR propisano je da je prekršaj izvršen kako u mestu gde je učinilac radio ili bio dužan da radi, tako i u mestu gde je posledica nastupila.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, mesto izvršenja prekršaja predstavlja bitan elemenat prekršaja pa imajući u vidu da izreka prvostepene presude ne sadrži precizino naznačenje mesta izvršenja prekršaja okrivljene M.R., niti obrazloženje prvostepene i drugostepene presude daju razloge o ovoj odlučnoj činjenici, pobijane presude donete su uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 1. tačka 14. i stav 2. tačka 2. i 3. sada važećeg ZPR, jer je izreka prvostepene presude nerazumljiva, protivrečna razlozima presude, a obrazloženja pobijanih presuda ne sadrže razloge o ovoj odlučnoj činjenici, a kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje.

Osnovano se zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje da su pobijane presude donete i uz bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz člana 234. stav 2. u vezi člana 85. stav 1. i člana 81. ranije važećeg ZPR a što je propisano i članom 264. stav 2. tačka 4. u vezi člana 93. stav 1. sada važećeg ZPR jer je okrivljena M.R. dala svoju pisanu odbranu, a nije joj data mogućnost da se pre donošenja odluke izjasni o činjenicama i dokazima koji je terete.

Članom 93. stav 1. sada važećeg ZPR propisano je da se pre donošenja odluke, okrivljenom mora dati mogućnost da se izjasni o činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist, osim u slučajevima predviđenim zakonom.

Iz spisa predmeta proizilazi da je okrivljena M.R. u ovom prekršajnom postupku svoju odbranu dala pismenim putem i dostavila sudu 11.08.2014. godine, kao i da je u svojoj odbrani negirala izvršenje prekršaja.

Iz spisa predmeta proizilazi da je svedok J.J. u svom iskazu datom u prvostepenom postupku, navela da je ona bila zakupac stana u kome je puštana muzika kritičnom prilikom, a ne okrivljena M.R., koja je bila samo gošća, te večeri, a činjenicu da je svedok J.J. bila zakupac stana u kome se odigrao kritični događaj potvrdila je i svedokinja M.M.

Iz obrazloženja prvostepene presude proizilazi da je prvostepeni sud poklonio veru iskazima svedoka N.M. kao i iskazima službenih lica M.K. i Ž.R., koji su naveli da je zakupac stana bila upravo okrivljena M.R.

Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, budući da su u ovom krivičnom postupku izvedeni kontradiktorni dokazi, okrivljenoj M.R. je u smislu člana 93. stav 1. sada važećeg ZPR morala biti data mogućnost da se izjasni o činjenicama i dokazima koji je terete, a što u konkretnom slučaju nije učinjeno, već su presude donete samo na osnovu pismene odbrane okrivljene, a čime je učinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz člana 264. stav 2. tačka 4. u vezi člana 93. stav 1. sada važećeg ZPR, kako se to osnovano zahtevom za zaštitu zakonitosti Republičkog javnog tužioca ukazuje.

Zbog učinjenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka pobijane presude bi trebalo ukinuti i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Međutim, članom 84. stav 1. sada važećeg ZPR propisano je da se prekršajni postupak ne može pokrenuti niti voditi ako protekne jedna godina od dana kada je prekršaj učinjen, a stavom 7. istog člana propisano je da pokretanje i vođenje prekršajnog postupka zastareva u svakom slučaju kad protekne dva puta onoliko vremena koliko se po zakonu traži za zastarelost.

Kako je u konkretnom slučaju prekršaj za koji je okrivljena M.R. oglašena krivom učinjen dana 14.12.2013. godine, shodno članu 84. stav 7. sada važećeg ZPR, apsolutna zastarelost vođenja prekršajnog postupka u konkretnom slučaju nastupila je dana 14.12.2015. godine, iz kog razloga je Vrhovni kasacioni sud, budući da je pobijane presude trebalo ukinuti i predmet vratiti prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje, pobijane presude preinačio i primenom člana 248. stav 1. tačka 6. sada važećeg ZPR-a prekršajni postupak protiv okrivljene M.R. zbog prekršaja iz člana 15. stav 1. Zakona o javnom redu i miru, obustavio.

Imajući u vidu da je protiv okrivljene M.R. obustavljen prekršajni postupak, Vrhovni kasacioni sud je odlučio da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda a na osnovu člana 141. stav 2. sada važećeg ZPR.

Iz napred navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 286. stav 1. i člana 287. stav 4. u vezi sa članom 248. stav 1. tačka 6. sada važećeg ZPR.

Zapisničar-savetnik,                                                                   Predsednik veća-sudija,

Tatjana Milenković, s.r.                                                             Dragiša Đorđević, s.r.