Kzz RZ 4/2022 438 st. 2 t. 1) ZKP; 439 t. 2) ZKP

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz RZ 4/2022
07.09.2022. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dubravke Damjanović, predsednika veća, Milene Rašić, Bate Cvetkovića, Svetlane Tomić Jokić i Bojane Paunović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Joja Plavanjca i dr., zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Savezne Republike Jugoslavije, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Joja Plavanjca - advokata Aleksandra Lazarevića i Pavla Gmitrovića, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 07.09.2022. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Joja Plavanjca - advokata Aleksandra Lazarevića i Pavla Gmitrovića, podnet protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 br.7/2020 od 14.06.2021. godine okrivljeni Joja Plavanjac, između ostalih, oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 15 godina. Okrivljeni su obavezani na plaćanje troškova krivičnog postupka, a oštećeni su upućeni na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine, u prvom stavu, delimičnim usvajanjem žalbi branilaca okrivljenih, preinačena je presuda Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 br.7/2020 od 14.06.2021. godine, pa je okrivljeni Joja Plavanjac oglašen krivim da je izvršio krivičnio delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SRJ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 14 godina. Istom presudom okrivljeni su oslobođeni plaćanja troškova krivičnog postupka, a oštećeni su radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućeni na parnicu. U drugom stavu izreke presude žalba Tužioca za ratne zločine je odbijena kao neosnovana.

Protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine (a time i protiv prvostepene presude), zahtev za zaštitu zakonitosti su podneli branioci okrivljenog Joja Plavanjca - advokati Aleksandar Lazarević i Pavle Gmitrović, zbog povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP, dok iz obrazloženja zahteva proizilazi da se isti podnosi i zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji podneti zahtev, preinači pobijanu presudu i okrivljenog oslobodi od optužbe.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. ZKP, te je u sednici veća koju je održao u smislu člana 490. ZKP, bez obaveštenja Republičkog javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta i pravnosnažne presude protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je, po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je neosnovan.

U podnetom zahtevu branioci okrivljenog navode da se pobijana presuda zasniva na nezakonitim dokazima na koji način se ukazuje na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP. Prema navodima zahteva izjave svedoka koje su priložene uz optužnicu Tužilaštva za ratne zločine KTO 4/17 su nezakoniti dokazi, pre svega usled nekompatibilnosti pravnih sistema BiH i Republike Srbije imajući u vidu činjenicu da je predmet ustupljen pravosuđu Republike Srbije u fazi već potvrđene optužnice. Izjave svedoka koje su davane različitim organima BiH su nezakonite shodno odredbi člana 16. stav 1. ZKP. Takođe ukazuje se da ovi zapisnici nisu sačinjeni ni u skladu sa odredbama ZKP BiH jer u zapisnike nisu doslovno uneta postavljena pitanja i odgovori i to: zapisnici o datim iskazima svedoka AA od 06.10.2010. godine, koji je u međuvremenu preminuo, BB od 14.07.2010. godine, koji je u međuvremenu preminuo, VV od 21.07.2010. godine, čije prisustvo nije moglo biti obezbeđeno, koji svedoci su saslušani pred Upravom policije – Sektor kriminalističke policije Unsko – sanskog kantona MUP BIH, zapisnik o iskazu svedoka GG, čije prisustvo nije moglo biti obezbeđeno, koji je saslušan pred istražnim sudijom Kantonalnog suda u Bihaću 23.12.1998. godine i pred Upravom policije – Sektor kriminalističke policije Unsko – sanskog kantona MUP BIH 06.08.2010. godine, zapisnik o iskazu svedoka DD od 10.02.2012. godine, dat pred Kantonalnim tužilaštvom Unsko – sanskog kantona Bihać, zapisnik o saslušanju svedoka ĐĐ od 10.08.2012. godine saslušanim u prostorijama Treće PU Sanski most, zapisnik o saslušanju svedoka EE od 31.08.2010. godine dat u službenim prostorijama Prve policijske uprave, Policijske stanice Bosanska Krupa, zapisnik o saslušanju svedoka ŽŽ od 11.10.2010. godine, dat u službenim prostorijama Prve policijske uprave, Policijske stanice Bosanska Krupa, zapisnik o saslušanju svedoka ZZ od 18.07.2011. godine sačinjenog pred Tužiocem Kantonalnog tužilaštva Unsko – sankskog kantona Bihać, zapisnici o saslušanju svedoka II od 23.07.2010. godine, JJ od 02.11.2010. godine, GG od 06.08.2010. godine, JJ od 02.11.2010. godine, sastavljen u službenim prostorijama Prve policijske uprave, Policijske stanice Bosanska Krupa, zapisnik o saslušanju svedoka KK od 14.09.2010. godine, sastavljen u službenim prostorijama MUP, USK, Sektora kriminalističke policije i zapisnik o saslušanju svedoka LL od 26.07.2010. godine, sastavljen u službenim prostorijama Prve policijske uprave, PS Bihać. Dakle, po navodima branilaca sud je morao da donese rešenje o izdvajanju iz spisa predmeta svih zapisnika o izjavama svedoka priloženih uz optužnicu Tužilaštva za ratne zločine KTO 4/17 u skladu sa članom 407. stav 1. ZKP, te da veće po pravnosnažnosti pomenutog rešenja postupi u skladu sa članom 237. stav 2. i 3. ZKP, kako to predviđa odredba člana 407. stav 3. ZKP.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Isti navodi zahteva bili su istaknuti u žalbi branilaca okrivljenog Joja Plavanjca - advokata Aleksandra Lazarevića i Pavla Gmitrovića, te bili predmet razmatranja drugostepenog veća Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine koje je postupalo po žalbi branilaca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 br.7/2020 od 14.06.2021. godine. Drugostepeno veće Apelacionog suda u Beogradu je ove navode ocenilo neosnovanim i o tome na strani 6 presude Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine iznelo jasne i argumentovane razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na ove razloge i upućuje.

Prihvatajući razloge drugostepenog suda, i po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, na navedenim dokazima može se zasnivati presuda, to samim tim nije moralo biti doneto rešenje o njihovom izdvajanju iz spisa predmeta. Pored toga, ovaj sud posebno ukazuje da su prema sadržini svih osporavanih zapisnika, svi saslušani svedoci prethodno detaljno upoznati sa svojim pravima u postupku prema važećim propisima Republike BiH, te da su svi potpisali zapisnike bez primedbi.

U obrazloženju istaknute povrede krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP branioci okrivljenog Joje Plavanjca navode da je sud pogrešno primenio odredbe materijalnog prava kvalifikujući delo za koje je okrivljeni oglašen krivim i osuđen kao krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. KZ SRJ obzirom da se ne radi o civilnom stanovništvu, već o ratnim zarobljenicima.

Izneti navodi zahteva za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog se, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne mogu prihvatiti kao osnovani, iz sledećih razloga:

Isti navodi zahteva bili su istaknuti i u žalbi branilaca okrivljenog Joja Plavanjca - advokata Aleksandra Lazarevića i Pavla Gmitrovića, te bili predmet razmatranja drugostepenog veća Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine koje je postupalo po žalbi branilaca okrivljenog izjavljenoj protiv prvostepene presude Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 br.7/2020 od 14.06.2021. godine. Drugostepeno veće Apelacionog suda u Beogradu je ove navode ocenilo neosnovanim i o tome na strani 11. stav 6, 12. stav 1. i 6, 13 stav 1. i 15. stav 4. presude Kž1-Po2 5/21 od 17.03.2022. godine iznelo jasne i argumentovane razloge, koje Vrhovni kasacioni sud prihvata kao pravilne, te u smislu odredbe člana 491. stav 2. ZKP, na ove razloge i upućuje.

Branioci okrivljenog u ostalom delu zahteva osporavaju stav suda da su u konkretnom slučaju oštećeni civili, a ne vojna lica, navodeći dokaze na osnovu kojih se po njihovoj oceni utvrđuje da se radi o ratnim vojnim zarobljenicima, tj. licima koja pokušavaju da se naoružani probiju ka teritoriji pod kontrolom BiH sa namerom da se istoj pridruže, te pružaju otpor prilikom zaraobljavanja, te da su kao pripadnici grupe „JOKS“ bili pritvoreni u vojnom pritvoru, dakle van ingerencija Ministarstva pravde RS, koje je nadležno za pritvorena lica koja imaju status civila. Ovakvi navodi branilaca okrivljenog predstavljaju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnim odlukama i iznošenje sopstvene ocene dokaza, što nije dozvoljen razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca, te se Vrhovni kasacioni sud u ocenu ovih navoda zahteva nije upuštao.

Sa iznetih razloga, nalazeći da pobijanim presudama nisu učinjene povrede zakona na koje se neosnovano ukazuje zahtevom za zaštitu zakonitosti branilaca okrivljenog Joja Plavanjca - advokata Aleksandra Lazarevića i Pavla Gmitrovića, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 491. stav 1. i 2. ZKP zahtev branilaca okrivljenog odbio kao neosnovan.

Zapisničar-savetnik                                                                                             Predsednik veća-sudija

Vesna Zarić,s.r.                                                                                                       Dubravka Damjanović,s.r.

Za tačnost otpravka

Upravitelj pisarnice

Marina Antonić