Kzz RZ 4/2024 2.3; 2.4.1.21.1.2.3.2

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz RZ 4/2024
18.03.2025. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Miroljuba Tomića, predsednika veća, Tatjane Vuković, Slobodana Velisavljevića, Svetlane Tomić Jokić i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Marijom Ribarić, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog Huseina Mujanovića, zbog krivičnog dela ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SRJ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva Ktz broj: 1531/2024 od 22.11.2024. godine, podnetom protiv pravnosnažne presude Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1 Po2 3/22 od 22.12.2022. godine, u sednici veća održanoj dana 18.03.2025. godine, jednoglasno je doneo

P R E S U D U

USVAJA SE, zahtev za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva Ktz. Broj: 1531/2024 od 22.11.2024. godine, pa se utvrđuje da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1 Po2 3/22 od 22.12.2022. godine, u korist okrivljenog Huseina Mujanovića povređen zakon iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) Zakonika o krivičnom postupku.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 3/2021 od 09.05.2022. godine okrivljeni Husein Mujanović oglašen je krivim da je izvršio krivično delo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SRJ, za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 godina, u koju mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.07.2018. godine pa na dalje. Istom presudom okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka na način bliže naveden u izreci presude, dok je oštećeni radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Presudom Apelacionog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1 Po2 3/22 od 22.12.2022. godine delimično su usvojene žalbe okrivljenog Huseina Mujanovića i njegovih branilaca advokata Dušana Ignjatovića i advokata Dragana Krgovića, pa je presuda Višeg suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine K-Po2 3/2021 od 09.05.2022. godine preinačena tako što je okrivljeni Husein Mujanović oglašen krivim samo za radnju izvršenja predmetnog krivičnog dela pod tačkom 2. izreke prvostepene presude za koje je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 meseci, u koju se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 30.07.2018. godine pa nadalje, dok je žalba tužioca za ratne zločine odbijena kao neosnovana. Okrivljeni je obavezan da snosi troškove krivičnog postupka, kao je to bliže navedeno u izreci presude, a oštećeni je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnični postupak.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva Ktz broj: 1531/2024 od 22.11.2024. godine sa predlogom da Vrhovni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i utvrdi da je presudom Apelaconog suda u Beogradu, Odeljenje za ratne zločine Kž1 Po2 3/22 od 22.12.2022. godine povređen zakon u korist okrivljenog Huseina Mujanovića.

Vrhovni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva braniocima okrivljenog, advokatu Dušanu Ignjatoviću i advokatu Draganu Krgoviću, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštenja javnog tužioca i branilaca okrivljenog, smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), nakon razmatranja spisa predmeta i pravnosnažne presude protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, te nakon ocene navoda izloženih u zahtevu našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti je osnovan.

Osnovano se u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je odlukom drugostepenog suda učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) i 2) ZKP.

Odredbom člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako se presuda zasniva na dokazu na kome se po odredbama ovog zakonika ne može zasnivati, osim ako je, s obzirom na druge dokaze, očigledno da bi i bez tog dokaza bila donesena ista presuda.

Odredbom člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, propisano je da bitna povreda odredaba krivičnog postupka postoji ako je izreka presude protivrečna sama sebi ili su razlozi presude protivrečni izreci, ili ako presuda nema uopšte razloga ili u njoj nisu navedeni razlozi o činjenicama koje su predmet dokazivanja ili su ti razlozi potpuno nejasni ili u znatnoj meri protivrečni, ili ako o činjenicama koje su predmet dokazivanja postoji znatna protivrečnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržini isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, pa zbog toga nije moguće ispitati zakonitost i pravilnost presude.

Javni tužilac Vrhovnog javnog tužilaštva u podnetom zahtevu za zaštitu zakonitosti ukazuje da je drugostepeni sud, u odnosu na radnju opisanu pod tačkom 1. prvostepene presude, dajući razloge za svoju odluku, u obrazloženju naveo da protivzakonito zatvaranje civila nije izričito predviđeno kao radnja inkriminisana zajedničkim članom 3. Ženevskih konvencija, te da samim tim radnja ne ispunjava kriterijume za postojanje ratnog zločina i da s obzirom da je krivično delo iz člana 142. stav 1. KZ SRJ blanketne prirode, isto podrazumeva prethodno postojanje pravila međunarodnog humanitarnog prava, a iako dopunski protokol II u članu 5. stav 1. propisuje zaštitu lica lišenih slobode u nemeđunarodnom oružanom sukobu, u smislu njihovog prava na zaštitu, on se ne odnosi na pritvaranje niti na procesna prava.

Ovako iznetim navodima drugostepenog suda očigledno je da sud utvrđuje da delo za koje je okrivljeni optužen, po zakonu, nije krivično delo, koji razlozi se odnose na primenu odredbe člana 423. stav 1. tačka 1) ZKP, međutim drugostepeni sud u obrazloženju zaključuje da nema dokaza da je okrivljeni Husein Mujanović u inkriminisanom periodu, kao upravnik vojničkog pritvora u Hrasnici, preduzeo protivpravno zatvaranje oko 30 srpskih civila, usled čega je navedena radnja opisana u tački 1. optužbe izostavljena iz činjeničnog opisa, pa su po nalaženju Vrhovnog suda razlozi drugostepene presude u odnosu na tačku 1. izreke prvostepene presude, protivrečni. Osim toga osnovano javni tužilac u zahtevu ukazuje, da drugostepeni sud ne daje razloge zašto smatra da su saglasni iskazi svedoka dati pred tužilaštvom za ratne zločine Republike Srbije i neposredno na glavnom pretresu pred prvostepenim sudom u unakrsnom ispitivanju o izdavanju naredbe za prebijanje zatvorenika, dovedeni u sumnju činjenicom da to nisu naveli u iskazu pred tužilaštvom Bosne i Hercegovine, u postupku koji se vodi protiv drugih lica i za nepoznati opis krivičnog dela, niti daje jasne razloge na osnovu kojih zaključuje da postoji razlika u iskazima svedoka datim na glavnom pretresu pred Višim sudom u Beogradu, Odeljenju za ratne zločine u odnosu na njihove iskaze date u ranijim postupcima. Po oceni Vrhovnog suda, drugostepena presuda nema razloga, a dati razlozi su nejasni u pogledu činjenica oje su predmet dokazivanja, a kako se to osnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti VJT ukazuje, pa je na navedeni način drugostepenom presudom učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.

Takođe su osnovani navodi iz zahteva da je pobijanim presudama učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s obzirom da se presuda drugostepenog suda, u pogledu činjenice da nije dokazano da je okrivljeni Husein Mujanović izdao naredbu za prebijanje zatvorenika, zasniva na tome da svedok oštećeni AA, koji je tu činjenicu potvrdio pred Tužilaštvom za ratne zločine i na glavnom pretresu, nije to naveo u svom iskazu datom Službi za otkrivanje zločina MUP RS od 10.02.2016. godine u svojstvu građana.

Iz spisa proizlazi da je drugostepeni sud izvršio uvid i upoznao se sa sadržinom iskaza svedoka oštećenog AA datim u policiji, a koje službene beleške ne mogu predstavljati dokaz, a kako je sud na posredan način iste kao dokaz ocenio i prihvatio, po nalaženju Vrhovnog suda Apelacioni sud u Beogradu Odeljenje za ratne zločine je postupanjem na napred navedeni način, učinio povredu Krivičnog zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) ZKP, s obzirom da je osuđujuću presudu zasnovao na dokazu na kome se ne može zasnivati.

Iz navedenih razloga, Vrhovni sud je usvojio kao osnovan zahtev za zaštitu zakonitosti javnog tužioca Vrhovnog javnog tužilaštva i utvrdio da je pravnosnažnom presudom Apelacionog suda u Beogradu Odeljenje za ratne zločine Kž1 PO2 br. 3/22 od 22.12.2022. godine učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 2. tačka 1) i tačka 2) ZKP u korist okrivljenog, ne dirajući u pravnosnažnu odluku protiv koje je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet.

Iz iznetih razloga Vrhovni sud je na osnovu člana 492. stav 1. tačka 3. ZKP doneo odluku kao u izreci ove presude.

Zapisničar – savetnik                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                        Predsednik veća – sudija

Marija Ribarić,s.r.                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                                              Miroljub Tomić,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković