
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 292/2026
18.03.2026. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Miroljuba Tomića i Tatjane Vuković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Vesnom Zarić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka iz člana 146. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Jankovića, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani K.270/21 od 15.10.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 51/25 od 26.03.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 18.03.2026. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Jankovića, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani K.270/21 od 15.10.2024. godine i Višeg suda u Smederevu Kž1 51/25 od 26.03.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Velikoj Plani K.270/21 od 15.10.2024. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela neovlašćeno prikupljanje ličnih podataka iz člana 146. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu u određenom iznosu od 40.000,00 dinara. Okrivljeni je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, a oštećeni su upućeni na parnicu radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Smederevu Kž1 51/25 od 26.03.2025. godine odbijene su kao neosnovane žalbe okrivljenog i branilaca, pa je presuda Osnovnog suda u Velikoj Plani K.270/21 od 15.10.2024. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA - advokat Nenad Janković, zbog povrede odredbe člana 16. ZKP, sa predlogom da Vrhovni sud usvoji podneti zahtev, preinačni pobijane presude i okrivljenog oslobodi od optužbe ili ih ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Odredbom člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP propisano je da će Vrhovni kasacioni sud u sednici veća rešenjem odbaciti zahtev za zaštitu zakonitosti, ako je nedozvoljen (član 482. stav 2, član 483. i član 485. stav 4. ZKP).
Podnetim zahtevom branilac okrivljenog ističe povredu odredbe člana 16. ZKP, navodeći da sud nije poštovao načelo da u slučaju sumnje u pogledu činjenica od kojih zavisi postojanje obeležja krivičnog dela ili primena neke druge odredbe krivičnog zakona, odluči u korist okrivljenog.
Zahtevom za zaštitu zakonitosti se ističe i da okrivljeni nije učinio krivično delo koje mu je stavljeno na teret obzirom da je u svojoj odbrani izjavio da ne ume da rukuje društvenim mrežama, a da je njegovim fejsbuk profilom rukovodila njegova tadašnja supruga, koja je mnogo mlađa od njega, te da sud nije dokazao da je okrivljeni prikupljao lične podatke, niti na koji način je to izveo. Naime, okrivljeni nije mogao da pribavi takve podatke, a ne postoji ni jedan dokaz na osnovu kojeg bi okrivljeni bio doveden u vezu sa predmetnim krivičnim delom. Po stavu branioca, jedini dokaz koji okrivljenog stavlja u bilo kakvu korelaciju sa predmetnim krivičnim delom je činjenica da je objavljeno preko društvene mreže pod nazivom AA, a što nije dovoljno za osuđujuću presudu. Ovakvim navodima branioca okrivljenog suštinski se osporava utvrđeno činjenično stanje i ocena dokaza data od strane suda.
Pored navedenog, u obrazloženju zahteva se ističe i da su u pravnosnažnim presudama nejasni razlozi o odlučnim činjenicama, da postoje nejasnoće u pogledu činjenica koje su predmet dokazivanja i da je izreka presude u suprotnosti sa razlozima i izvedenim činjeničnim stanjem, te da sud nije dao razloge da se radi o neovlašćenom prikupljanju ličnih podataka, na koji način se ukazuje i na bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP.
Kako povreda odredbe člana 16. ZKP, pogrešno i nepotpuno činjenično stanje i bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP ne predstavljaju zakonske razloge zbog kojih je, u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP, dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenom i njegovom braniocu zbog povrede zakona, to je Vrhovni sud zahtev branioca okrivljenog ocenio nedozvoljenim.
Iz iznetih razloga Vrhovni sud je, na osnovu odredaba člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA - advokata Nenada Jankovića odbacio kao nedozvoljen.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Vesna Zarić, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
