
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Kzz 1384/2025
19.11.2025. godina
Beograd
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Milene Rašić, predsednika veća, Gordane Kojić, Aleksandra Stepanovića, Bojane Paunović i Dijane Janković, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog suda Snežanom Medenicom, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog AA, zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog – advokata Ane Đinđić Stanimirović, podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K br.34/25 od 05.05.2025. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 br.124/2025 od 25.08.2025. godine, u sednici veća održanoj dana 19. novembra 2025. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog AA – advokata Ane Đinđić Stanimirović, podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Aleksincu K br.34/25 od 05.05.2025. godine i Višeg suda u Nišu Kž1 br.124/2025 od 25.08.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Aleksincu K br.34/25 od 05.05.2025. godine okrivljeni AA oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 1. KZ, za koje delo je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest meseci.
Istom presudom, na osnovu člana 84. KZ, okrivljenom je izrečena mera bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara, koja će se izvršavati u zavodu za izvršenje kazne zatvora ili u drugoj specijalizovanoj ustanovi i koja će trajati dok postoji potreba za lečenjem, ali ne duže od izrečene kazne zatvora, s tim da se vreme provedeno u ustanovi za lečenje uračunava u kaznu zatvora.
Okrivljeni je obavezan da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 16.932,00 dinara, te paušal u iznosu od 5.000,00 dinara kao i da Osnovnom javnom tužilaštvu plati troškove postupka u iznosu od 37.037,00 dinara, sve u roku od 15 dana od dana pravnosnažnosti presude, pod pretnjom prinudnog izršenja.
Oštećena je upućena na parnični postupak radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva.
Presudom Višeg suda u Nišu Kž1 br.124/2025 od 25.08.2025. godine, odbijena je kao nesnovana žalba branioca okrivljenog AA – advokata Ane Đinđić Stanimirović, a presuda Osnovnog suda u Aleksincu K br.34/25 od 05.05.2025. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog AA – advokat Ana Đinđić Stanimirović, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, ne navodeći konkretno o kojoj povredi zakona se radi, sa predlogom da Vrhovni sud ukine pobijane presude i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.
Vrhovni sud je u sednici veća, ispitujući zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog u smislu odredbi člana 487. Zakonika o krivičnom postupku, ocenio da je zahtev nedozvoljen, iz sledećih razloga:
Odredbom člana 484. ZKP propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP). Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP, dakle ograničeno je pravo okrivljenog i njegovog branioca na podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti u pogledu razloga zbog kojih mogu podneti ovaj vanredni pravni lek i to taksativnim nabrajanjem povreda zakona koje su učinjene u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim odnosno drugostepenim sudom i to zbog povreda odredaba člana 74, člana 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), člana 439. tačka 1) do 3) i člana 441. stav 3. i 4. ZKP.
Branilac okrivljenog AA – advokat Ana Đinđić Stanimirović, u uvodu zahteva za zaštitu zakonitosti, kao razlog podnošenja, ističe povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, koja je opšteg karaktera, a u obrazloženju zahteva ne navodi nijednu povredu iz člana 485. stav 4. ZKP, zbog koje je podnošenje ovog vanrednog pravnog leka dozvoljeno okrivljenima preko branilaca, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odnosno povredu člana 440. ZKP, isticanjem da oštećena, uprkos razvodu braka, i dalje živi u zajedničkoj kući sa okrivljenim i da pronalazi način da ga iz iste udalji stalnim prijavama za nasilje u porodici, te da je sud prilikom donošenja odluke zanemario medicinsku dokumentaciju i u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje veštaka neuropsihijatra, te zaključio da je prema okrivljenom potrebno izreći meru bezbednosti obaveznog lečenja alkoholičara, iako ne postoji nijedan konkretan dokaz da je alkohol na bilo koji način uzrok njegovog nasilničkog ponašanja.
Kako, dakle, branilac okrivljenog u podnetom zahtevu ne ističe nijednu povredu zakona iz člana 485. stav 4. ZKP, već ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu ocenu dokaza, odnosno na povredu člana 440. ZKP, koja ne predstavlja zakonom dozvoljen razlog za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenima preko branilaca, to je Vrhovni sud podneti zahtev za zaštitu zakonitosti odbacio kao nedozvoljen.
Sa svega izloženog, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, doneta je odluka kao u izreci.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Snežana Medenica, s.r. Milena Rašić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
