Kž I 318/05

Republika Srbija
VRHOVNI SUD SRBIJE
Kž I 318/05
24.05.2005. godina
Beograd

U IME NARODA

 

Vrhovni sud Srbije, u Beogradu, u veću sastavljenom od sudija: Nikole Latinovića, predsednika veća, Nikole Mićunovića, Zorana Savića, Miodraga Vićentijevića i Dragana Jocića, članova veća, savetnika Vrhovnog suda, Dragice Gajić, zapisničara, u krivičnom predmetu protiv optuženog AA, zbog krivičnog dela neovlašćeno držanje i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. Osnovnog krivičnog zakona i dr, rešavajući o žalbama branilaca optuženog – advokata AB i AV, izjavljenim protiv presude Okružnog suda u Kragujevcu, K. 154/04 od 19. novembra 2004. godine, u sednici veća održanoj, u smislu člana 375. ZKP, u prisustvu optuženog AA, dana 24. maja 2005. godine, doneo je

 

P R E S U D U

 

ODBIJAJU SE kao neosnovane žalbe branilaca optuženog AA i POTVRĐUJE presuda Okružnog suda u Kragujevcu, K. 154/04 od 19. novembra 2004. godine.

 

O b r a z l o ž e nj e

 

Navedenom presudom Okružnog suda u Kragujevcu, optuženi AA, oglašen je krivim pod tačkom 1 za krivično delo neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora pet godina i šest meseci, i pod tačkom 2 za krivično delo neovlašćeno nabavljanje i držanje vatrenog oružja iz člana 33. stav 1. Zakona o oružju i municiji za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset meseci, pa je za delo u sticaju osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina u koju kaznu mu se uračunava vreme provedeno u pritvoru od 29. jula 2004. godine, pa nadalje; optuženom je primenom člana 69. u vezi člana 245. stav 5. OKZ izrečena mera bezbednosti oduzimanja predmeta i to 324,34 grama opojne droge heroin i jednog pištolja marke Zastava model M-57 kalibra 7,62 h 25mm; optuženi je obavezan da sudu na ime paušala plati 6.000,00 dinara a na ime troškova krivičnog postupka 3.600,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

 

Protiv navedene presude, žalbe su izjavili:

 

- branilac optuženog AB, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, i odluke o kazni, s`predlogom da se prvostepena presuda ukine, predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili preinači u smislu predloga i navoda u žalbi, sa zahtevom da optuženi i branilac budu obavešteni o sednici veća drugostepenog suda;

 

- branilac optuženog AV, najavio je žalbu, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka, povrede krivičnog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s`predlogom da će obrazloženje naknadno dostaviti u zakonom propisanom roku, se predlogom da se prvostepena presuda ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje ili preinači u smislu predloga i navoda u žalbi, i zahtevom da optuženi i branilac budu obavešteni o sednici veća drugostepenog suda. Kako obrazloženje ove žalbe nije dostavljeno Vrhovni sud je, povodom nje ispitao pobijanu presudu samo u granicama člana 380. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP.

 

Republički javni tužilac Srbije podneskom Ktž. broj 444/05 od 08. marta 2005. godine predložio je da se žalbe branilaca optuženog odbiju kao neosnovane, a prvostepena presuda potvrdi.

 

Pošto je u svemu postupio u smislu člana 375. ZKP, Vrhovni sud je održao sednicu veća kojoj nisu prisustvovali uredno obavešteni Republički javni tužilac i branilac optuženog AB, a optuženi obaveštava sud da mu je otkazao punomoćje, pa se javlja advokat AV, koji prilaže punomoćje, na kojoj je razmotrio sve spise ovog predmeta zajedno sa pobijanom presudom, koju je ispitao u smislu člana 380. ZKP, pa je po oceni navoda u žalbi branioca optuženog, advokata AB, i navedenog pismenog predloga Republičkog javnog tužioca, i datih objašnjenja optuženog i njegovog branioca za navode ove i predloge iz obe žalbe, našao:

 

Prvostepena presuda ne sadrži bitne povrede odredaba krivičnog postupka niti povredu krivičnog zakona na štetu optuženog, na koje drugostepeni sud, povodom žalbe, pazi po službenoj dužnosti, a u smislu člana 380. stav 1. tačka 1. i 2. ZKP. Izneto se konstatuje i povodom žalbe branioca optuženog AV, koji nije u zakonskom roku dostavio obrazloženje žalbe.

 

Neosnovano se žalbom branioca optuženog AB prvostepena presuda pobija zbog povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 368. stav 1. tačka 11. ZKP, jer po nalaženju ovoga suda prvostepena presuda je jasna i razumljiva, i sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama. U stvari žalbeni navodi, po tom osnovu, svode se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Činjenično stanje u odnosu na krivično delo iz člana 245. stav 1. OKZ, opisano pod tačkom 1 izreke prvostepene presude, je pravilno i potpuno utvrđeno i isto se ne dovodi u sumnju žalbenim navodima branioca optuženog AB. Pravilno je prvostepeni sud utvrdio da je optuženi u svom stanu držao opojnu drogu – heroin. Naime, optuženi ne osporava da je znao da se u kesici koju je preuzeo od BB nalazi opojna droga, od koje je jednu kesicu odneo i ostavio pored puta, pozivajući se pri tome na izvesnog GG na lice po čijem je uputstvu upravo postupao i koji mu je rekao da ostavi manju količinu droge pored puta.

 

Međutim, prvostepeni sud je na osnovu izvedenih dokaza – iskaza saslušanih svedoka DD, ĐĐ i EE, radnika SUP-a nesumnjivo utvrdio da je optuženi na način i pod okolnostima opisanim pod tačkom 1 izreke prvostepene presude izvršio krivično delo u pitanju. Naime, svedok DD policajac pri OUP-u ___, izjavio je da je kritičnog dana nakon operativnog saznanja da će doći do razmene opojnih sredstava između optuženog i nekih lica sa teritorije Opštine ___, ispred privatne kafane \"ĐĐ", presreo vozilo ____ kojim je upravljao optuženi, koji mu je na njegov zahtev gde je bacio drogu odmah pokazao mesto koje je bilo udaljeno oko 200 metara i tu je pronađen jedan zamotuljak veličine oraha zavijen u novčanicu od 10 dinara, a to je potvrdio i svedok ĐĐ - kriminalistički policajac OUP-a ___, dok je na osnovu iskaza svedoka EE – kriminalističkog tehničara OUP-a ____, utvrđeno da je prilikom pretresa stana optuženog, pronađen jedan pištolj koji je bio oblepljen širokom lepljivom trakom i da su na stvari za koje je postojala osnovana sumnja da ima i tragova opojne droge heroina kao i predmeti koji služe za spravljanje, merenje opojne droge. Imajući u vidu izneto, kao i nesumnjivo utvrđene činjenice da optuženi sam živi u stanu i niko drugi nije imao ključ niti ostajao bez njega u stanu, pa ni njegova devojka, pravilno je prvostepeni sud zaključio da je optuženi u svom stanu držao opojnu drogu u cilju dalje prodaje, a na šta ukazuje pronađeni i oduzeti pribor (makaze, nož, selotejp i td), a koji se nalazio u žutoj kesi u kutiji na zamrzivaču.

 

Žalbeni navodi branioca optuženog AB, da je devojka optuženog narkomanka, pa otud i pronađeni pribor u njegovom stanu, po oceni Vrhovnog suda bez podloge su u spisima predmeta i očigledno usmerena na izbegavanje krivične odgovornosti optuženog.

 

Kada je u pitanju krivično delo neovlašćeno nabavljanje i držanje vatrenog oružja i municije iz člana 33. stav 1. Zakona o oružju i municiji za koje je optuženi oglašen krivim pod tačkom 2 izreke prvostepene presude Vrhovni sud nalazi da je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno a što se ne osporava ni žalbama branilaca optuženog.

 

Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, prvostepeni sud je pravilno primenio krivični zakon, kada je radnje optuženog pod tačkom 1 izreke prvostepene presude pravno kvalifikovao kao krivično delo neovlašćeno stavljanje u promet opojnih droga iz člana 245. stav 1. OKZ, a radnje opisane pod tačkom 2 izreke kao krivično delo iz člana 33. stav 1. ZOOM. Razloge prvostepenog suda date u tom pravcu kao jasne, logične i uverljive u celosti prihvata i ovaj sud.

 

Ispitujući odluku o kazni Vrhovni sud nalazi da je prvostepeni sud pravilno cenio sve okolnosti koje utiču na vrstu i visinu kazne i da je pravilno optuženom za krivično delo iz člana 245. stav 1. OKZ utvrdio kaznu zatvora od pet godina. Međutim, pri utvrđivanju kazne zatvora u trajanju od 10 meseci za krivično delo iz člana 33. stav 1. ZOOM RS Vrhovni sud nalazi da je prvostepeni sud pogrešno primenio odredbe o ublažavanju kazne, član 42. i 43. OKZ, iako u toku postupka na strani optuženog nije utvrdio osobito olakšavajuće okolnosti, čak je našao da na strani optuženog nema olakšavajućih okolnosti. Kako je navedena povreda učinjena u korist osuđenog, to je Vrhovni sud istu samo konstatovao jer nije bilo mogućnosti da se otkloni pošto nije bilo žalbe ovlašćenog tužioca. Vrhovni sud nalazi da nije bilo osnova za blaže kažnjavanje optuženog, što se predlaže u žalbama njegovih branilaca, pa je, s`toga žalbe ocenio neosnovanim, nalazi istovremeno, da je izrečena jedinstvena kazna zatvora od šest godina adekvatna društvenoj opasnosti učinjenog krivičnog dela i krivičnoj odgovornosti optuženog i da će se istom ostvariti svrha kažnjavanja predviđena u članu 33. OKZ.

 

Sa iznetih razloga, na osnovu člana 388. ZKP, Vrhovni sud je odlučio kao u izreci ove presude.

 

Zapisničar, Predsednik veća-sudija,

Dragica Gajić, s.r. Nikola Latinović, s.r.

 

Za tačnost otpravka