
Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev2 1553/2025
08.04.2026. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Gordane Komnenić, predsednika veća, dr Ilije Zindovića i Marije Terzić, članova veća, u parnici tužioca AA iz ..., čiji je punomoćnik Marko Nikolić, advokat iz ..., protiv tuženog Privrednog društva „Lola“ fabrika otkovaka, d.o.o. Beograd - Lešak, čiji je punomoćnik Stefan Ružić, advokat iz ..., radi uplate doprinosa, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3762/24 od 06.02.2025. godine, u sednici održanoj 08.04.2026. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovana, revizija tužioca izjavljena protiv stava drugog i trećeg izreke presude Apelacionog suda u Nišu Gž1 3762/24 od 06.02.2025. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Leskovcu P1 215/24 od 10.10.2024. godine stavom prvim izreke, obavezan je tuženi da za tužioca uplati doprinose za obavezno socijalno osiguranje, za period od januara 2011. godine zaključno sa majem 2022. godine, na mesečne osnovice bliže navedene u tom stavu izreke, po stopama koje će važiti na dan uplate. Stavom drugim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka od 154.025,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od izvršnosti presude do konačne isplate.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Gž1 3762/24 od 06.02.2025. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je presuda Osnovnog suda u Leskovcu P1 215/24 od 10.10.2024. godine u stavu prvom izreke, za uplatu pripadajućih doprinosa za obavezno socijalno osiguranje za mesec novembar 2013. godine na iznos od 40.143,00 dinara i za mesec februar 2018. godine na iznos od 40.130,00 dinara, a žalba tuženog u tom delu odbijena kao neosnovana. Stavom drugim irzeke, preinačena je ista presuda u preostalom delu stava prvog i stavu drugom izreke, tako što je obavezana tužena da tužiocu uplati pripadajuće doprinose za obavezno socijalno osiguranje za period od januara 2011. godine zaključno sa krajem 2022. godine na mesečne osnovice bliže označene u tom stavu izreke, a po stopi i osnovama koje važe na dan uplate, u roku od 8 dana od dana prijema presude, dok se od dosuđenih osnovica mesečnih iznosa do traženih iznosa osnovica dosuđenih prvostepenom presudom, tužbeni zahtev tužioca odbija kao neosnovan. Stavom trećim izreke, obavezan je tuženi da tužiocu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 104.100,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom od dana izvršnosti presude do konačne isplate, u roku od 8 dana od dana prijema presude, a deo zahteva za naknadu troškova parninog postupka kod dosuđenog do iznosa od 154.025,00 dinara, odbija se kao neosnovan.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude, tužilac je blagovremeno izjavio reviziju pobijajući preinačujući deo presude, zbog pogrešne primene materijalnog prava i sa pozivom na odredbu člana 404 ZPP.
Obzirom da je prvostepena presuda preinačena od strane drugostepenog suda, to su se stekli uslovi da se o reviziji odlučuje u smislu člana 408. stav 2. tačka 2. ZPP.
Ispitujući pobijanu presudu na osnovu člana 408. u vezi člana 403. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“, br. 72/11... 10/23), Vrhovni sud je našao da revizija tuženog nije osnovana.
U sprovedenom postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 374. stav 2. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, na koju Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je kod tuženog bio zaposlen na određeno vreme od 25.11.1985. godine na poslovima ... . Veštačenjem je utvrđeno, a za sporni period, iznos isplaćenih zarada koji prati i uplatu doprinosa za PIO, izuzev za mesec novembar 2013. godine i za februar 2018. godine kada nije bilo podataka ni za uplatu zarade. Nalaz veštaka je urađen u dve varijante. U prvoj varijanti shodno isplaćenim mesečnim iznosima za sporni period (visina uplate doprinosa), a po drugoj varijanti visina je opredeljena prema najnižoj mesečnoj osnovici za obračun obavezujućih socijalnih doprinosa u Republici Srbiji u iznosu od 40.148,00 dinara za svaki mesec spornog perioda shodno podacima za obračun objavljenim u „Službenom glasniku RS“ na dan obračuna veštačenja.
Pri ovako utvrđenom činjeničnom stanju, prvostepeni sud je primenom odredbe člana 60. stav 4. Ustava RS, člana 51. stav 1. i 2. Zakona o doprinosima za obavezno socijalno osiguranje usvojio tužbeni zahtev tužioca, pri čemu je prihvatio drugu varijantu nalaza veštaka.
Drugostepeni sud je prihvatio pravnu argumentaciju prvostepenog suda u pogledu osnova potraživanja i visine osnovice za uplatu doprinosa za mesec novembar 2013. godine i za februar 2018. godine, a ovo iz razloga što za te mesece nema dokaza o visini isplaćene zarade, pa se doprinosi u tom periodu na osnovicu uplaćuju na najnižu mesečnu osnovicu za uplatu obavezujućih socijalnih doprinosa. U pogledu preostalog dela, drugostepeni sud nije prihvatio osnovicu na koju treba da se izvrše uplate doprinosa, nalazeći da doprinosi mogu biti uplaćeni samo na iznos zarade koja je tužiocu isplaćena od datuma na iznosu ugovorene, a neisplaćene zarade, a ti iznosi su iskazani u drugoj varijanti nalaza veštaka. Preinačio je presudu prvostepenu presudu u tom delu i zahtev od niže osnovice do veće osnovice odbio. Shodno tome, doneo je odluku o troškovima postupka.
Po oceni Vrhovnog suda, drugostepeni sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primenio materijalno pravo.
Prema članu 105. stav 2. Zakona o radu, propisano je da se pod odgvarajućom zaradom smatra zarada koja sadrži poreze i doprinose koji se plaćaju iz zarade, a koje je poslodavac dužan da obračuna i uplati u korist zaposlenog nadležnim fondovima. Prema članu 13. Zakona o doprinosima i obavezno socijalno osiguranje („Službei glasnik RS“, br. 84/2004... 44/21), bilo je propisano da osnovica doprinosa za zaposlene i za poslodavca je zarada, odnosno plata i naknada zarade. Prema članu 53. stav 3. naznačenog Zakona, propisano je da ako poslodavac ne isplati zaradu do poslednjeg dana u tekućem mesecu za prethodni mesec, dužan je da najkasnije do tog roka obračuna i uplati doprinose za prethodni mesec na najnižu mesečnu osnovicu doprinosa iz člana 37. tog Zakona. Prema članu 37. istog Zakona, propisano je da „mesečna osnovica doprinosa ne može biti niža od najniže mesečne osnovice doprinosa“. Tužiocu je za sporni period isplaćivana zarada, pa je shodno stavu 2. člana 51. citiranog Zakona, tuženi kao poslodavac dužan da isplati doprinose shodno isplaćenim zaradama. Stoga je pravilno drugostepeni sud postupio kada je preinačio prvostepenu presudu u tom delu, a pri čemu će se uplata izvršiti po stopi koja važi na dan uplate (osnovica + zakonska zatezna kamata).
Iz napred naznačenih razloga, navodi iz revizije se ne mogu prihvatiti kao nosnovani, niti isti mogu dovesti do drugačije odluka suda.
Pravilna je i odluka suda o troškovima postupka.
Na osnovu izneto, primenom člana 414. ZPP, odlučeno je kao u izreci.
Predsednik veća - sudija
Gordana Komnenić, s.r.
Za tačnost otpravka
Zamenik upravitelja pisarnice
Milanka Ranković

.jpg)
