Rev 2272/2025 3.19.1.26.1.3; 3.19.1.26.1.4

Republika Srbija
VRHOVNI SUD
Rev 2272/2025
11.02.2026. godina
Beograd

Vrhovni sud, u veću sastavljenom od sudija: Dobrile Strajina, predsednika veća, Dragane Mirosavljević, Nadežde Vidić, dr Ilije Zindovića i Gordane Komnenić, članova veća, u parnici tužilje AA iz ..., čiji je punomoćniik Dušan Jovanović, advokat iz ..., protiv tuženog BB iz ..., čiji je punomoćnik Miodrag Nikolov, advokat iz ..., radi duga, odlučujući o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 14/24 od 21.11.2024. godine, u sednici održanoj 11.02.2026. godine, doneo je

R E Š E NJ E

NE DOZVOLJAVA SE odlučivanje o reviziji tužilje izjavljenoj protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 14/24 od 21.11.2024. godine, kao o izuzetno dozvoljenoj.

ODBACUJE SE, kao nedozvoljena, revizija tužilje izjavljena protiv presude Višeg suda u Zaječaru Gž 14/24 od 21.11.2024. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Zaječaru P 331/23 od 13.11.2023. godine, stavom prvim izreke, ukinuto je u celini rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Zaječaru Iiv 232/22 od 10.11.2022. godine u obavezujućem delu za iznos glavnog duga od 148.500,00 dinara i za troškove izvršenja od 13.257,00 dinara i tužbeni zahtev tužilje je odbijen kao neosnovan. Stavom drugim izreke, obavezana je tužilja da tuženom na ime naknade parničnih troškova isplati 73.885,00 dinara.

Presudom Višeg suda u Zaječaru Gž 14/24 od 21.11.2024. godine, stavom prvim izreke, potvrđena je prvostepena presuda i žalba tužilje odbijena kao neosnovana. Stavom drugim izreke, odbijen je kao neosnovan zahtev tužilje za naknadu troškova drugostepenog postupka.

Protiv pravnosnažne presude donete u drugom stepenu tužilja je izjavila reviziju, zbog pogrešne primene materijalnog prava, sa predlogom da se o reviziji odluči kao o izuzetno dozvoljenoj primenom člana 404. ZPP.

Odlučujući o dozvoljenosti izjavljene revizije na osnovu člana 404. stav 2. Zakona o parničnom postupku – ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ... 10/23), po oceni Vrhovnog suda, u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonom propisani uslovi za odlučivanje o reviziji tužilje, kao o izuzetno dozvoljenoj, jer nije potrebno da se razmotre pravna pitanja od opšteg interesa ili pravna pitanja u interesu ravnopravnosti građana, niti je potrebno ujednačavanje sudske prakse i novo tumačenje prava.

Pravnosnažnom presudom ukinuto je u celini rešenje o izvršenju Osnovnog suda u Zaječaru i odbijen, kao neosnovan, tužbeni zahtev tužilje, jer potraživanje tužilje, kao advokata, prema tuženom nije dospelo. O pravu tužilje nižestepeni sudovi su odlučili na osnovu činjenica utvrđenih u postupku, uz primenu materijalnog prava koje ne odstupa od prakse izražene u odlukama revizijskog suda u situaciji kada stranke postignu dogovor o naplati potraživanja shodno Zakonu o obligacionim odnosima, te se ne radi o pravnom pitanju koje je potrebno razmotriti radi ujednačavanja sudske prakse, odnosno pravnom pitanju od opšteg interesa i pitanju u interesu ravnopravnosti građana niti je potrebno novo tumačenje prava.

Iz tog razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu prvom izreke doneo primenom odredbe člana 404. stav 1. ZPP.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu odredbe člana 410. stav 2. tačka 5, u vezi člana 479. stav 6. ZPP, Vrhovni sud je utvrdio da je revizija nedozvoljena.

Odredbom člana 468. stav 1. ZPP, propisano je da se sporovima male vrednosti smatraju sporovi u kojima se tužbeni zahtev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, dok je stavom 4. istog člana propisano da se kao sporovi male vrednosti smatraju i sporovi u kojima predmet tužbenog zahteva nije novčani iznos, a vrednost predmeta spora koju je tužilja u tužbi navela ne prelazi iznos iz stava 1. ovog člana. Protiv odluke drugostepenog suda kojom je odlučeno u sporu male vrednosti revizija nije dozvoljena, jer je tako propisano odredbom člana 479. stav 6. istog zakona.

Tužba u ovoj pravnoj stvari podneta je 07.11.2022. godine, a vrednost predmeta spora je 148.500,00 dinara.

Pobijanom drugostepenom presudom odlučeno u sporu male vrednosti, jer vrednost predmeta spora ne prelazi dinarsku protivvrednost 3.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe, iz čega sledi da revizija tužene nije dozvoljena, na osnovu odredbe člana 479. stav 6. Zakona o parničnom postupku.

Iz izloženih razloga, Vrhovni sud je odluku kao u stavu drugom izreke doneo primenom odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku.

Predsednik veća - sudija

Dobrila Strajina,s.r.

Za tačnost otpravka

Zamenik upravitelja pisarnice

Milanka Ranković