Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 445/2014
22.05.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.G., zbog krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.G., advokata V.N., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine i Višeg suda u Čačku Kž 16/14 od 26. 02. 2014. godine, u sednici veća održanoj dana 22.05.2014. godine, većinom glasova je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.G., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine i Višeg suda u Čačku Kž 16/14 od 26. 02. 2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine okrivljeni N.G. oglašen je krivim zbog izvršenja krivičnog dela uvreda iz člana 170. stav 1. KZ, i osuđen na novčanu kaznu u iznosu od 10.000,00 dinara, koju je obavezan da plati u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude i određeno, da u slučaju da istu ne plati, sud će izrečenu novčanu kaznu zameniti u kaznu zatvora tako što će se za svakih započetih 1.000,00 dinara novčane kazne odrediti jedan dan kazne zatvora.
Istom presudom okrivljeni N.G. je obavezan da na ime troškova sudskog paušala plati iznos od 4.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, kao i da privatnom tužiocu O.M. na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 144.460,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Višeg suda u Čačku Kž 16/14 od 26. 02. 2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog N.G. i presuda Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog N.G., advokat V.N., zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 2. ZKP i povrede ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom i ratifikovanim konvencijama iz člana 485. stav 1. tačka 3. ZKP, kao i povrede zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud preinači pobijane presude tako što će doneti presudu kojom se optužba odbija i odrediti da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava suda.
Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 486. i 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.G. je neosnovan.
Branilac okrivljenog N.G. u zahtevu navodi da je pobijanim presudama učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP jer je ovaj okrivljeni za kazneni događaj istog dana, u isto vreme, na istom mestu, pravnosnažno prekršajno osuđen presudom Prekršajnog suda u Čačku Pr br. 2029/11 od 13. 03. 2012. godine, za prekršaj protiv javnog reda i mira iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru.
Članom 604. ZKP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11....) propisano je da će se zakonitost preduzetih radnji pre početka primene ovog Zakonika ocenjivati po odredbama Zakonika o krivičnom postupku („Službeni list SRJ“ br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br. 58/04...76/10).
Odredbom člana 6. ZKP („Službeni list SRJ“ br. 70/01 i 68/02 i „Službeni glasnik RS“ br. 58/04...76/10) koji je važio u vreme donošenja prvostepene presude, propisano je da niko ne može da bude gonjen i kažnjen za krivično delo za koje je pravosnažnom presudom oslobođen ili osuđen ili je za to delo postupak pravnosnažno obustavljen ili optužba pravnosnažno odbijena. Isto je propisano i članom 4. ZKP („Službeni glasnik RS“ br. 72/11....) koji važi u vreme donošenja drugostepene presude.
Iz spisa predmeta proizilazi da je pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine okrivljeni N.G. oglašen krivim da je dana 28. 06. 2010. godine oko 20,00 časova na seoskom putu ispred kuće V.R. iz Ž. vređao privatnog tužioca O.M. tako što je privatnog tužioca pozvao da izađe na put, a nakon što je to učinio vređao privatnog tužioca govoreći mu ..., pa je nakon toga krenuo da se sa njim fizički obračuna i pojurio tužioca drvetom kada je privatni tužilac pobegao.
Iz presude Prekršajnog suda u Čačku Pr br. 2029/11 od 13. 03. 2012. godine proizilazi da je okrivljeni N.G. oglašen krivim što je dana 28. 06 2010. godine na seoskom putu ispred kuće V.R. remetio javni red i mir izazivanjem i učestvovanjem u tuči, na taj način što je putničkim motornim vozilom golf, seoskim putem došao ispred dvorišta V.R. gde se nalazio O.M. sa kojim je imao neraščišćena novčana potraživanja oko prodaje vozila pa je pozvao O. koji je kod V.R. sedeo prethodno na terasi, da izađe na put, kad su počeli raspravu oko novca na ime prodaje putničkog vozila, u jednom trenutku je okrivljeni gurnuo rukama u predelu grudi O.M., a ovaj mu vratio udarcem šakom u predelu lica, da bi potom okrivljeni zatvorenom šakom udario u predelu lica O.M. da bi potom O.M. preskočio ogradu pored puta i udaljio se van mesta događaja, a okrivljeni je ovakvim ponašanjem izazvao učestvovanje u tuči te je ovim remetio javni red i mir.
Događaj opisan u izreci presude Prekršajnog suda u Čačku Pr br. 2029/11 od 13. 03. 2012. godine i događaj opisan u presudi Osnovnog suda u Čačku K broj 1065/12 od 28. 02. 2013. godine, koja se pobija zahtevom za zaštitu zakonitosti, dogodio se istog dana - 28. 06. 2010. godine, u isto vreme - oko 20,00 časova i na istom mestu, u selu Ž. ispred kuće V.R., ali se događaji ne odnose na iste radnje okrivljenog N.G. Naime, činjenični opis prekršaja odnosi se na to da je okrivljeni N.G. nakon otpočinjanja rasprave, gurnuo rukama u predelu grudi O.M., ovaj mu je vratio udarcem šakom u predelu lica, da bi potom okrivljeni zatvorenom šakom udario u predelu lica O.M., nakon čega se O.M. udaljio, dok se činjenični opis krivičnog dela za koje je okrivljeni N.G. oglašen krivim odnosi na vređanje privatnog tužioca O.M. od strane okrivljenog. Po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, protiv okrivljenog N.G., povodom istog događaja, zbog pojedinih radnji, vođen je prekršajni postupak, u kome je oglašen krivim zbog prekršaja iz člana 6. stav 3. Zakona o javnom redu i miru, kod koga je zaštitni objekat javni red i mir, a zbog druge radnje je u krivičnom postupku oglašen krivim, za krivično delo uvrede iz člana 170. stav 1. KZ, kod koga je zaštitni objekat čast i ugled.
Imajući u vidu navedeno, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda u konkretnoj situaciji se ne radi o presuđenoj stvari i nije učinjena povreda zakona iz člana 438. stav 1. tačka 1. ZKP, u pravnosnažnim presudama, kako se to neosnovano u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.G. ukazuje.
Navode zahteva branioca okrivljenog u kojima ističe povrede zakona propisane u članu 485. stav 1. tač. 2. i 3. ZKP, Vrhovni kasacioni sud nije razmatrao, jer uz zahtev nisu dostavljene odluke Ustavnog suda RS ili Evropskog suda za ljudska prava, koju obavezu ima okrivljeni shodno članu 484. ZKP.
Iz navedenih razloga doneta je odluka kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Zoran Tatalović, s.r.