![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 643/2014
08.07.2014. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Maje Kovačević-Tomić, Radmile Dragičević- Dičić i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog V.S., zbog krivičnog dela nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.S., advokata T.H. iz S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru broj K. 1079/10 od 21.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3920/12 od 20.02.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 08.07.2014. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog V.S., advokata T.H., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Somboru broj K. 1079/10 od 21.09.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 3920/12 od 20.02.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Somboru broj K. 1079/10 od 21.09.2012. godine okrivljeni V.S. oglašen je krivim za krivično delo nasilje u porodici iz člana 194. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika i izrečena mu je uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1-jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti pod uslovom da okrivljeni za vreme od 3- tri godine ne učini novo krivično delo. Okrivljenom je izrečena mera stavljanja pod zaštitni nadzor u vremenu od dve godine, u roku proveravanja, nakon pravnosnažnosti presude, sa obavezom okrivljenog da se javlja organu nadležnom za izvršenje mere u rokovima koje isti odredi i posećivanja savetovališta ili ustanove koju odredi taj organ, te da postupa po uputstvima savetovališta ili ustanove, s tim da, ako ne ispunjava navedene obaveze, sud može uslovnu osudu opozvati, a može i pojedine obaveze ukinuti ili zameniti drugim s obzirom na ostvarene rezultate, a ako u trajanju zaštitnog nadzora sud utvrdi da je ispunjena svrha ove mere može zaštitni nadzor ukinuti pre isteka određenog vremena, kao i produžiti trajanje zaštitnog nadzora u okviru vremena proveravanja ako okrivljeni ne ispunjava obaveze koje je sud odredio. Oštećeni B.S. sa imovinskopravnim zahtevom upućen je na parnicu.
Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Kž1 3920/12 od 20.02.2014. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu okrivljenog V.S. i presudu Osnovnog suda u Somboru K 1079/10 od 21.09.2012. godine, potvrdio.
Branilac okr. V.S., adv. T.H., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, „iz razloga predviđenih članom 485. stav 1. tačka 1. te na osnovu člana 439. tačka 1. u vezi stava 4. Zakona o krivičnom postupku R Srbije“, sa predlogom Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji zahtev, ukine prvostepenu i drugostepenu presudu i vrati predmet na ponovno suđenje pred novim većem, te eventualno preinači u celini ili delimično donetu odluku po redovnom pravnom leku.
Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okr. V.S., pa je našao da zahtev nema propisan sadržaj.
Prema odredbi člana 484. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), koja propisuje sadržaj zahteva za zaštitu zakonitosti, u zahtevu se mora navesti razlog za podnošenje istog, propisan odredbama člana 485. stav 1. ZKP, odnosno mora se navesti da li se zahtev podnosi zbog povrede zakona (tačka 1), ili zbog primene „neustavnog zakona“ (tačka 2) ili zbog povrede ili uskraćivanja ljudskog prava i slobode (tačka 3), s tim da se u slučaju iz člana 485. stav 1. tačka 2) i 3) ZKP, mora dostaviti i odluka Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Branilac okr. V.S., kao razlog podnošenja zahteva za zaštitu zakonitosti, u uvodu zahteva, označava povredu zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) u vezi stava 4. ZKP, i to povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, po pitanju da li je delo za koje se okrivljeni goni krivično delo, sa obrazloženjem da radnje opisane u izreci pravnosnažne presude ne predstavljaju elemente krivičnog dela u pitanju pošto su unutrašnjim i međunarodnim pravom predviđene kao sadržina roditeljskog prava i prava deteta. Pored toga, branilac u obrazloženju zahteva ističe povredu zakona iz člana 485. stav 3. ZKP, za koju kaže da je učinjena konstantnim kršenjem prava okrivljenog tokom postupka, pogrešnom primenom materijalnih i procesnih zakona i nepoštenim suđenjem okončanim donošenjem odluka na osnovu samo posrednih dokaza i bez valjanog obrazloženja u drugostepenoj presudi povodom navoda žalbe branioca o učinjenim povredama zakona.
Odredbom člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP propisano je da se zahtev za zaštitu zakonitosti može podneti ako je pravnosnažnom odlukom ili odlukom u postupku koji je prethodio njenom donošenju povređen zakon, a u stavu 4. istog člana taksativno su navedene povrede zakona zbog kojih okrivljeni preko branioca može podneti ovaj vanredni pravni lek. Prema odredbi člana 485. stav 1. tačka 3. ZKP ovaj vanredni pravni lek može se podneti ako je povređeno ili uskraćeno ljudsko pravo i sloboda okrivljenog koje je zajemčeno Ustavom ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda i dodatnim protokolima, a to je utvrđeno odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava.
Međutim, pozivajući se na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. u vezi sa članom 485. stav 1. tačka 1. i stav 4. ZKP, branilac okrivljenog ne navodi konkretan osnov i okolnosti koje isključuju postojanje elemenata krivičnog dela u pitanju, a u pogledu navoda u obrazloženju zahteva o povredama prava okrivljenog u smislu člana 485. stav 1. tačka 3. ZKP ne kaže koja konkretno prava okrivljenog, zajemčena Ustavom Republike Srbije ili Evropskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i osnovnih sloboda, su povređena u konkretnom slučaju, ni da li su povrede prava okrivljenog u krivičnom postupku utvrđene odlukom Ustavnog suda ili Evropskog suda za ljudska prava, niti je takva odluka priložena uz zahtev. Sledstveno navedenom, predmetni zahtev za zaštitu zakonitosti u odnosu na oba navedena razloga za podnošenje istog, nema propisan sadržaj u smislu člana 484. ZKP.
Vrhovni kasacioni sud, prema izričitoj odredbi člana 489. stav 1. ZKP, ispituje pravnosnažnu odluku ili postupak koji je prethodio njenom donošenju u okviru razloga (član 485. stav 1. ZKP) dela i pravca pobijanja koji su istaknuti u zahtevu i nije ovlašćen da po službenoj dužnosti ocenjuje koju konkretnu povredu zakona je branilac imao u vidu prilikom podnošenja zahteva, niti da li postoji odluka suda iz člana 485. stav 1. tačka 3) ZKP o pitanju istaknutom u zahtevu za zaštitu zakonitosti.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. Tačka 3) ZKP odlučio kao u izreci ovog rešenja, odnosno zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. V.S. odbacio.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.