![](/sites/default/files/grb-srb.png)
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 468/2014
22.05.2014. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Zorana Tatalovića, predsednika veća, Radmile Dragičević-Dičić, Maje Kovačević Tomić, Sonje Pavlović i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Tatjanom Milenković, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog B.L., zbog krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca osuđenog B.L., advokata I.V., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K br.2131/10 od 07.02.2014. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž br.170/14 od 08.04.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 22.05.2014. godine, jednoglasno je doneo
P R E S U D U
ODBIJA SE, kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.L., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Kraljevu K br.2131/10 od 07.02.2014. godine i Višeg suda u Kraljevu Kž br.170/14 od 08.04.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kraljevu K br.2131/10 od 07.02.2014. godine okrivljeni B.L. je između ostalih, oglašen krivim zbog izvršenja krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ, za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 3 meseca i određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 1 godine od dana pravnosnažnosti presude ne učini novo krivično delo. Istom presudom, okrivljeni B.L. je, između ostalih, obavezan da u korist budžetskih sredstava suda plati na ime paušala iznos od 3.000,00 dinara a na ime troškova krivičnog postupka iznos od 49.125,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja, dok je oštećena E. E. B., Filijala Kraljevo shodno članu 258. stav 4. ZKP radi ostvarivanja imovinsko pravnog zahteva upućena na građansku parnicu.
Presudom Višeg suda u Kraljevu Kž br.170/14 od 08.04.2014. godine odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog B.L., a presuda Osnovnog suda u Kraljevu K br.2131/10 od 07.02.2014. godine, potvrđena.
Protiv napred navedenih pravnosnažnih presuda zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog B.L., advokat I.V. zbog povreda zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP u vezi sa članom 112. stav 26. i član 355. stav 1. KZ, s tim da u obrazloženju zahteva branilac ukazuje da su prvostepeni i drugostepeni sud ''pogrešno cenili odlučne činjenice koje se odnose na biće krivičnog dela'', a čime se ukazuje na povredu zakona iz člana 439. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud pobijane presude preinači tako što će osuđenog osloboditi od optužbe shodno članu 423. stav 1. tačka 1. ZKP, jer delo za koje se okrivljeni optužuje nije krivično delo, ili da pobijane presude ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i donošenje odluke.
Razmatrajući zahtev za zaštitu zakonitosti, na sednici veća održanoj shodno odredbama člana 486. i 487. ZKP, Vrhovni kasacioni sud je našao da je zahtev izjavljen od ovlašćenog lica, blagovremen i dozvoljen.
Nakon što je primerak zahteva za zaštitu zakonitosti u smislu člana 488. stav 1. ZKP dostavio javnom tužiocu, Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća, o kojoj nije obaveštavao javnog tužioca i branioca, jer veće nije našlo da bi njihovo prisustvo bilo od značaja za donošenje odluke. Na sednici veća Vrhovni kasacioni sud je razmotrio spise predmeta, sa presudama protiv kojih je zahtev za zaštitu zakonitosti podnet, pa je po oceni navoda u zahtevu našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog B.L. je neosnovan.
Branilac okrivljenog B.L. je u svom zahtevu naveo da su prvostepeni i drugostepeni sud pogrešno cenili odlučne činjenice koje se odnose na obeležje krivičnog dela falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ, jer se zahtev za izdavanje kreditne kartice, koji je okrivljeni B.L. popunio, navodeći lične podatke, ne može smatrati ispravom u smislu člana 112. stav 26. KZ, bez obzira da li su podaci označeni u zahtevu tačni ili netačni, obzirom da banka po podnetom zahtevu tek treba da utvrdi osnovanost navedenih podataka i da utvrdi činjenice da li određeno lice ispunjava uslove za ostvarivanje određenih prava propisanih opštim uslovima poslovanja banke, kao što je u konkretnom slučaju pravo na izdavanje platne kartice, ili takve uslove ne ispunjava.
U zahtevu branioca se dalje navodi da su sudovi morali dati razloge o odnosu između krivičnog dela neovlašćeno dobijanje i korišćenje kredita i druge pogodnosti iz člana 209. stav 1. KZ koje je prvobitnim optuženjem okrivljenom B.L. bilo stavljeno na teret i izmenjene optužbe na teže krivično delo falsifikovanje isprave iz člana 355. stav 1. KZ za koje je oglašen krivim i da se obzirom ako je okrivljeni imao nameru da navođenjem netačnih podataka u zahtevu dovede u zabludu banku, izjasni o odnosu između krivičnog dela iz člana 355. KZ u odnosu na krivično delo prevare iz člana 208. KZ.
Iznete navode zahteva, Vrhovni kasacioni sud ocenjuje neosnovanim. Naime, navode sadržane u zahtevu za zaštitu zakonitosti, branilac okrivljenog B.L. je isticao i u žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude, a drugostepeni sud je našao da su ti žalbeni navodi neosnovani i u obrazloženju presude dao jasne i dovoljne razloge za stav da pismeni zahtev za izdavanje kreditne kartice u smislu člana 112. stav 26. KZ predstavlja ispravu i kao takav predstavlja predmet izvršenja krivičnog dela, kao i da se u radnjama okrivljenog B.L. za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim stiču svi subjektivni i objektivni elementi krivičnog dela falsifikovanja isprave iz člana 355. stav 1. KZ, koje Vrhovni kasacioni sud u svemu prihvata i u smislu člana 491. stav 2. ZKP na njih upućuje.
Iz napred navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je doneo odluku kao u izreci na osnovu odredbe člana 491. stav 1. i 2. ZKP.
Zapisničar-savetnik, Predsednik veća-sudija,
Tatjana Milenković, s.r. Zoran Tatalović, s.r.