Kzz 281/2014

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 281/2014
15.04.2014. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Zorana Tatalovića i Sonje Pavlović, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog S.B., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B., advokata LJ.A. iz N.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K 92/12 od 05.11.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 934/13 od 11.09.2013. godine, u sednici veća održanoj dana 15.04.2014. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B., advokata LJ.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Somboru K 92/12 od 05.11.2012. godine i Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 934/13 od 11.09.2013. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Somboru K 92/12 od 05.11.2012. godine, okrivljeni S.B., zajedno sa okrivljenima P.V. i E.U. oglašen je krivim, izrekom pod tačkom 1, za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 5-pet godina, uz obavezu okrivljenog plaćanja sudu troškova krivičnog postupka u iznosu od 121.029,00 dinara.

Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Kž1 934/13 od 11.09.2013. godine, odbio je kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Somboru i branilaca okr. P.V., E.U. i S.B., i presudu Višeg suda u Somboru K 92/12 od 05.11.2012. godine, potvrdio.

Branilac okrivljenog S.B., advokat LJ.A., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom Vrhovnom kasacionom sudu da usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će u celini ukinuti presudu Višeg suda u Somboru K 92/12 od 05.11.2012. godine i presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 934/13 od 11.09.2013. godine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je održao sednicu veća u smislu člana 486. stav 1. i čl. 487. st.1. Zakonika o krivičnom postupku („Službeni glasnik RS“ 72/11, 101/11, 121/12, 32/13 i 45/13) (u daljem tekstu: ZKP), u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog S.B., advokata LJ.A., je nedozvoljen. Kao razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti branilac okr. S.B. navodi povredu zakona u smislu člana 485. stav 1. tačka 1. ZKP, koju ne opredeljuje navođenjem konkretne povrede odredaba ZKP u smislu člana 485. stav 4. ZKP, a prema navodima u obrazloženju zahteva za zaštitu zakonitosti, povredu zakona učinili su prvostepeni i drugostepeni sud zaključkom da su okrivljeni S.B., P.V. i E.U. delovali u grupi, jer u toku predmetnog krivičnog postupka nije dokazano da je okr. S.B. izvršio krivično delo za koje je osuđen, odnosno nije dokazano da je on učestvovao u donošenju zajedničke odluke za izvršenje krivičnog dela, niti je dokazana i utvrđena njegova uloga i doprinos u navodnom vršenju krivičnog dela. S tim u vezi, branilac okrivljenog u zahtevu ističe da okr. S.B. nije imao nikakve veze sa uzgojem marihuane, da se okrivljeni samo formalno pojavio kao zakupac poslovnog prostora na molbu okr. P.V., koji je planirao poslove na crno oko alkoholnih pića i hteo da izbegne ispitivanja vlasnika prostora u vezi sa obavljanjem tog posla i da je samo upoznao okrivljenog P.V. sa E.U. koji su kasnije postigli međusobni dogovor oko montiranja opreme za uzgoj marihuane, što su potvrdili u svojim odbranama i okrivljeni V. i U., te da ne postoji niti jedan dokaz koji tereti okr. S.B. u smislu njegovog učešća u izvršenju predmetnog krivičnog dela. Izloženim navodima zahteva za zaštitu zakonitosti, po nalaženju Vrhovnog kasacionog suda, branilac okr. S.B., pozivajući se na povredu krivičnog zakona u suštini osporava činjenično stanje utvrđeno u pravnosnažnoj presudi u pogledu učešća ovog okrivljenog u izvršenju predmetnog krivičnog dela. Međutim, članom 485. stav 4. ZKP koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno branilac okrivljenog shodno ograničenju njegovih prava pravima koja u postupku ima okrivljeni (član 71. tačka 5. ZKP), mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je predhodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka po osnovu pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u pravnosnažnoj presudi, zbog čega je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okr.S.B., ocenio kao nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ovog rešenja, tako što je, na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2. u vezi sa članom 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. S.B., odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik,                                                                                                                           Predsednik veća-sudija,

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                                                  Janko Lazarević,s.r.