Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 166/2015
25.02.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Bate Cvetkovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.T., zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T., adv. M.M., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 1705/13 od 26.05.2014. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž 321/14 od 06.08.2014. godine, u sednici veća održanoj 25.02.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T., adv. M.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Vranju K 1705/13 od 26.05.2014. godine i Višeg suda u Vranju 3Kž 321/14 od 06.08.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Vranju K 1705/13 od 26.05.2014. godine, okrivljeni M.T. oglašen je krivim zbog krivičnog dela laka telesna povreda iz člana 122. stav 2. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika za koje mu je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest meseci i istovremeno određeno da se ista neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od dve godine po pravnosnažnosti presude ne izvrši novo krivično delo.
Okrivljeni je obavezan da na ime sudskog paušala plati iznos od 3.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 14.000,00 dinara u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude, a oštećena J.Đ. za ostvarivanje imovinskopravnog zahteva upućena je na parnicu.
Presudom Višeg suda u Vranju 3Kž 321/14 od 06.08.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljenog M.T. i presuda Osnovnog suda u Vranju K 1705/13 od 26.05.2014. godine, potvrđena.
Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljenog M.T., adv. M.M., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti, zbog povrede zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1. u vezi člana 439. tačka 1. i 2. Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude preinači i okrivljenog oslobodi od optužbe.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je ramotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. M.T., adv. M.M., je nedozvoljen.
Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).
Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP), okrivljeni preko svog branioca i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti i okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP) takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.
Prema tome, obaveza navođenja razloga za podnošenje zahteva zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) podrazumeva ne samo formalno označavanje o kojoj povredi zakona se radi, već i ukazivanje na to u čemu se ona sastoji.
U konkretnom slučaju branilac okrivljenog M.T., adv. M.M., u zahtevu za zaštitu zakonitosti kao razlog podnošenja zahteva samo formalno označava povredu iz člana 439. tačka 1) i 2) ZKP, zbog koje povrede je zahtev dozvoljen, ali ne opredeljuje u čemu se povreda materijalno pravne prirode sastoji već u suštini u obrazloženju zahteva osporava utvrđeno činjenično stanje u pravnosnažnim odlukama i ukazuje na pogrešnu ocenu dokaza, što ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.
U zahtevu za zaštitu zakonitosti se navodi da je prvostepena presuda doneta uz bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, kao i da je ista nejasna, nerazumljiva i protivrečna sama sebi i razlozima datim u obrazloženju presude iz čega proizilazi da se ista pobija zbog povrede iz člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP a što ne predstavlja razloge zbog kojih je u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.
Kako je, dakle, u podnetom zahtevu samo formalno označena povreda zakona zbog koje je podnošenje zahteva dozvoljeno, dok se u suštini ukazuje na pogrešno utvrđeno činjenično stanje i ocenu dokaza od strane prvostepenog i drugostepenog suda kao i na povredu krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) i člana 438. stav 1. tačka 11) ZKP, a iz kojih razloga zahtev za zaštitu zakonitosti je nedozvoljen, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog M.T., adv. M.M., na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) u vezi člana 485. stav 4. ZKP, odbacio kao nedozvoljen i odlučio kao u izreci rešenja.
Zapisničar - savetnik Za Predsednika veća-sudija
Mila Ristić,s.r. Vesko Krstajić,s.r.