
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 1/2015
20.05.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Zvezdane Lutovac i Jelene Borovac, članova veća, u parnici tužioca M.D.M.F.K.G. iz K., čiji je punomoćnik B.S., advokat iz B., protiv tužene T.š. P.S. iz N.S., čiji je punomoćnik E.V., advokat iz N.S., radi utvrđenja postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme, odlučujući o reviziji tužioca izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 br.2359/13 od 22.01.2014. godine, u sednici veća od 20.05.2015. godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužioca izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 br.2359/13 od 22.01.2014. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 br.2359/13 od 22.01.2014. godine, odbijena je kao neosnovana žalba tužioca i potvrđena je presuda Osnovnog suda u Novom Sadu P1 231/10 od 12.02.2013. godine. Tom presudom, stavom prvim izreke, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtev tužioca kojim je tražio da se utvrdi da je ugovor o radu na određeno vreme broj 2610/01 od 20.09.2007. godine koji je zaključio sa tuženim u suprotnosti sa zakonom, da se isti poništi i da se utvrdi da je njegov radni odnos kod tuženog prešao u radni odnos na neodređeno vreme od 03.09.2007. godine, te da se tuženi obaveže da mu omogući obavljanje poslova nastavnika praktične nastave osnova frizure i vasuljarstva ili drugih poslova u skladu sa njegovom stručnom spremom i radnom sposobnošću. Stavom drugim izreke, tužilac je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka od 224.250,00 dinara.
Protiv navedene pravnosnažne presude donete u drugom stepenu, tužilac je izjavio reviziju, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Ispitujući pravilnost pobijane presude u smislu člana 399. ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 125/04, 111/09) koji se u ovom parničnom postupku primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. važećeg ZPP („Sl. glasnik RS“, broj 72/11, 55/14) Vrhovni kasacioni sud je našao da revizija nije osnovana. Donošenjem pobijane presude nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a na koju je ukazano i revizijom.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je i pre zaključenja ugovora o radu na određeno vreme br.2610/01 od 20.09.2007. godine, radio kod tuženog na određeno vreme na poslovima nastavnika praktične nastave osnova frizure i vlasuljarstva u periodu od 01.09.2005. godine do 31.08.2006. godine, bez konkursa. Po osnovu ovog ugovora zasnovao je kod tuženog radni odnos na određeno vreme do donošenja odluke po konkursu za radno mesto nastavnik osnova frizura i vlasuljarstva na neodređeno vreme. Po sprovedenom konkursu objavljenom u časopisu „Poslovi“ dana 16.10.2007. godine, tuženi je doneo odluku od 08.11.2007. godine, da se ne izabere ni jedan kandidat jer niko od njih nije ispunio uslove iz konkursa, pa ni tužilac koji ima četvrti stepen stručne spreme, a za poslove nastavnika osnova frizure i vlasuljarstva se zahteva peti stepen stručne spreme. Kako po navedenom konkursu nije izabran ni jedan kandidat, tuženi je 23.11.2007. godine, zaključio sa tužiocem novi ugovor o radu na određeno vreme do izbora kandidata, a najduže do kraja te školske 2007-2008 godine.
Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su nižestepeni sudovi zaključili da u konkretnoj situaciji nema uslova za utvrđenje postojanja radnog odnosa na neodređeno vreme na osnovu člana 37. Zakona o radu i da to ne čini pobijani ugovor o radu na određeno vreme, zaključen 20.09.2007. godine nezakonitim; bez obzira što je tužilac radio na istim poslovima nastavnika praktične nastave počev od 01.09.2005. godine; u situaciji kada se na tuženog kao ustanovu srednjeg obrazovanja i vaspitanja primenjuju odredbe Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kao specijalnog zakona. Odredbom člana 121. stav 1. tačka 1. tada važećeg Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja („Sl. glasnik RS“, broj 62/2003, 64/2003...) propisano je da se prijem u radni odnos u ovakvoj ustanovi vrši na osnovu konačne odluke direktora o izboru kandidata po raspisanom konkursu, a stavom 8. istog člana, da rešenje o prijemu u radni odnos, donosi direktor ustanove posle donošenja konačne odluke o izboru kandidata. Odredbom člana 122. citiranog zakona, regulisani su uslovi za prijem u radni odnos na određeno vreme, koji može biti bez konkursa, pored ostalog do izbora kandidata po raspisanom konkursu a najduže do završetka školske godine.
Nisu osnovani revidentovi navodi o pogrešnoj primeni materijalnog prava, da su nižestepeni sudovi pogrešno zaključili da nema mesta primeni odredbe člana 37. Zakona o radu, kada je radio na istim poslovima nastavnika u kontinuitetu, počev od 01.09.2005. godine. Ovo sa razloga što se odredbe važećeg Zakona o radu, kao odredbe „opšteg“ zakona, primenjuju na zaposlene koji rade na teritoriji Republike Srbije, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, u smislu člana 2. stav 1. istog zakona. Posebni zakon u konkretnom slučaju je citirani Zakon o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja, kojim su u smislu odredbe člana 1. tog zakona, regulisani načini i uslovi za obavljanje delatnosti predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i vaspitanja u ustanovama obrazovanja i vaspitanja, u šta spada tuženi. U ovim ustanovama se prijem u radni odnos vrši (pored sporazuma o preuzimanju) na osnovu raspisanog konkursa, odnosno na osnovu konačne odluke direktora o izboru kandidata po raspisanom konkursu. Kako odredbe posebnog zakona – „lex specialis“ derogiraju odredbe opšteg zakona „lex generali“, što je jedno od osnovnih pravila u primeni materijalnog prava, to ovde nema mesta primeni odredbi opšteg zakona – Zakona o radu.
Pravilno je odlučeno i o troškovima postupka na osnovu člana 149. stav 1. i 150. stav 2. ZPP.
Iz izloženih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci presude, na osnovu člana 404. stav 1. ZPP.
Predsednik veća-sudija
Predrag Trifunović,s.r.