
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 506/2014
03.07.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Ljubice Milutinović, predsednika veća, Biljane Dragojević i Jasminke Stanojević, članova veća, u parnici tužioca M.A.1 iz sela V., A., protiv tužene M.A.2 iz sela Z., T., čiji je punomoćnik advokat J.D. iz B., radi prestanka izdržavanja, odlučujući o reviziji tužene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 161/13 od 15.04.2013.godine, u sednici održanoj 03.07.2015.godine, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovana revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 161/13 od 15.04.2013. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Kragujevcu, Sudska jedinica u Topoli, P2 1221/11 od 24.01.2013.godine, usvojen je tužbeni zahtev i utvrđeno je da prestaje obaveza tužioca da doprinosi izdržavanju tužene, kao bivše supruge, utvrđena presudom Opštinskog suda u Topoli P2 9/08 od 04.11.2008.godine, počev od 03.10.2011.godine kao dana podnošenja tužbe pa ubuduće (stav jedan). Odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stav dva).
Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž2 161/13 od 15.04.2013. godine, odbijena je žalba tužene kao neosnovana i potvrđena je navedena prvostepena presuda.
Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je blagovremeno izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.
Vrhovni kasacioni sud je ispitao pravilnost pobijane presude u granicama ovlašćenja iz člana 399. Zakona o parničnom posutpku –ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 125/04 i 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. ZPP („Službeni glasnik RS“, broj 72/11 ... 54/14) i utvrdio da je revizija tužene neosnovana.
U postupku nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti. Neosnovani su navodi revizije o postojanju bitne povrede iz člana 361. stav 2. tačka 7. ZPP. Tužena je lično, a u jednom delu postupka preko angažovanog punomoćnika iz reda advokata učestvovala u parničnom postupku i predlagala dokaze i izjašnjavala se o zahtevima i dokaznim predlozima tužioca, koji se u postupku sam zastupao.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju tužilac i tužena su bivši supružnici. Presudom o razvodu braka tužilac je obavezan da plaća izdržavanje tuženoj. Visina te obaveze (utvrđena od 1989.godine) je menjana sudskim odlukama, poslednji put pravnosnažnom presudom Opštinskog suda u Topoli P2 9/08 od 04.11.2008.godine. Tom presudom tužilac je obavezan da plaća izdržavanje tuženoj u visini od 40% od najniže zarade u Republici Srbiji. Kako ovu svoju obavezu nije izmirivao, pravnosnažnom presudom Osnovnog suda u Kragujevcu K 8587/10 oglašen je krivim zbog krivičnog dela nedavanja izdržavanja iz člana 195. stav 1. KZ i osuđen na novčanu kaznu od 50.000,00 dinara.
Stranke su stekle zajedničku bračnu nepokretnu imovinu u KO Z., M. i V., koja se sastoji od stambenih i pomoćnih objekata i oko 6 ha zemljišta. Pravnosnažnom presudom iz 2001.godine utvrđeni su njihovi suvlasnički udeli na toj imovini, tužioca od 2/3, a tužene od 1/3 idealnog dela. Deoba nije izvršena, a sudski postupak je u toku, s tim što stranke odvojeno koriste kuće i okućnice. Tužilac živi sam u kući u V., a tužena u Z.. Tužena obrađuje baštu (2-3 ara) i gaji živinu, za svoje potrebe. Stranke ne obrađuju imanje (zemlju) u Z., niti ga daju u zakup, a za to, zbog njihovih loših odnosa i sporova, nema zainteresovanih lica pa je zaparloženo.
Tužilac je 1939.godište. Ostvario je pravo na poljoprivrednu penziju u 2009.godini, koja iznosi 9.941,00 dinar. Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo godinama, a naročito posle 2008.godine i donošenja poslednje presude o izdržavanju tužene. Oboleo je od visokog krvnog pritiska, operisao je kilu 2009.godine, a više puta je hospitalizovan zbog gušenja, srčane slabosti i malaksalosti, te sukrvičastog iskašljavanja. Boluje i leči se od srčanog popuštanja i aritmije apsolute, a 2012. godine mu je ugrađen vodič srčanog ritma-pejsmeker. Po oceni lekara specijaliste potrebno mu je mirovanje i nije sposoban za dugotrajno stajanje, hodanje i nošenje tereta. Zbog takvog zdravstvenog stanja ne može da obrađuje imanje, pa ni da gaji baštu i obezbedi deo životnih namirnica. Živi sam i niko ga ne pomaže finansijski (nije u kontaktu sa ćerkama).
Tužena je 1946.godište. Još 1988.godine je operisana zbog malignog oboljenja (grlića materice). Zbog srčanih i reumatoloških tegoba, ide na redovne kontrole i prima terapiju. Kupuje lekove, osim leka za regulisanje krvnog pritiska. Prima naknadu za telesno oštećenje od 455,00 dinara mesečno. Poslednjih 18 godina prima poljoprivrednu penziju, u istoj visini kao i tužilac (9.941,00 dinar), ali ta činjenica nije cenjena u postupku donošenja poslednje presude o njenom izdržavanju iz 2008.godine.
Polazeći od utvrđenih činjenica, prvostepeni sud je zaključio da se od vremena donošenja ranije presude o izdržavanju tužene 2008.godine tužiočevo zdravstveno stanje pogoršalo, tako da nije sposoban za bilo kakav rad i ostvarivanje prihoda, da je visina penzije koju je stekao nedovoljna za njegove povećane potrebe i da je prepušten sam sebi i da živi na ivici egzistencije, dok tužena prima penziju iste visine, stambeno je obezbeđena, a bez obzira što je i njeno zdravstveno stanje sa godinama u pogoršanju još uvek gaji baštu i živinu za svoje osnovne potrebe, zbog čega dalje produžavanje tužiočeve obaveze u pogledu njenog izdržavanja ne bi bilo pravedno. Utvrdivši da su ispunjeni uslovi iz člana 167. stav 2. tačka 2. Porodičnog zakona usvojio je tužbeni zahtev i izrekao prestanak tužiočeve obaveze da plaća izdržavanje tuženoj kao razvedenom supružniku. Drugostepeni sud je pobijanom presudom potvrdio prvostepenu odluku i prihvatio njene razloge.
Neosnovani su navodi revizije tužene o pogrešnoj primeni materijalnog prava.
Pravo na izdržavanje supružnika zavisi od uslova propisanih u članu 151. Porodičnog zakona. Supružnik koji nema dovoljno sredstava za izdržavanje, a nesposoban je za rad ili je nezaposlen ima pravo na izdržavanje od drugog supružnika, srazmerno njegovim mogućnostima (stav 1.). To pravo nema supružnik ako bi njegov zahtev za izdržavanje predstavljao očiglednu nepravdu za drugog supružnika (stav 3.). Svi uslovi, koji važe i za razvedenog supružnika, moraju postojati u vreme donošenja sudske odluke o izdržavanju, ali i kasnije jer od njih zavisi trajanje obaveze izdržavanja i za ubuduće. Sudska odluka o izdržavanju je podložna promenama, zbog promene okolnosti značajnih za određivanje te obaveze i utvrđivanje njene visine. Promena tih okolnosti daje pravo davaocu i primaocu izdržavanja da traže smanjenje ili povećanje visine dosuđenog izdržavanja (član 164. u vezi čl. 160. i 162. Porodičnog zakona). Ali, izmenjene okolnosti od kojih zavisi pravo na izdržavanje mogu dovesti do prestanka izdržavanja u smislu člana 167. istog zakona.
Odredbama člana 167. stav 2. tačka 1. i 2. navedenog zakona propisano je da izdržavanje može da prestane kada poverilac izdržavanja stekne dovoljno sredstava za izdržavanje i kada dužnik izdržavanja izgubi mogućnost za davanje izdržavanja, ili davanje izdržavanja postane za njega očigledno nepravično, osim ako je poverilac izdržavanja maloletno dete.
Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilac je u dugom nizu godina jedno vreme izvršavao svoju obavezu izdržavanja prema tuženoj kao razvedenoj supruzi, a zatim je prestao, zbog čega je i krivično osuđen na novčanu kaznu. U međuvremenu je visina njegove obaveze menjana sudskim odlukama, u zavisinosti od promenjenih prilika. Poslednji put je na njegov zahtev tužiočeva obaveza prema tuženoj smanjena i utvrđena u visini od 40% od najniže zarade u Republici, presudom iz 2008.godine. Posle toga su se prilike ponovo promenile. Tužilac zbog godina i naglog pogoršanja zdravstvenog stanja nije sposoban da prihoduje radom, dok tužena još uvek i pored narušavanja zdravlja gajenjem bašte i živine obezbeđuje deo svojih potreba. Oboje primaju jednake poljoprivredne penzije i suvlasnici su nepokretne imovine, čija deoba je u toku.
U vreme donošenja ranije presude nije cenjena okolnost da tužena već dugi niz godina prima penziju, koju je tužilac naknadno ostvario. Nova okolnost je i takvo pogoršanje tužiočevog zdravstvenog stanja, koje je dovelo do njegove očigledne nesposobnosti za bilo kakav rad (u 74. godini života).
Sve utvrđene okolnosti slučaja potkrepljuju ispravnost zaključivanja nižestepenih sudova da su ispunjeni zakonski uslovi za prestanak izdržavanja tužene od strane tužioca iz člana 167. stav 2. tačka 2. Porodičnog zakona. Na drukčiju ocenu i presuđenje ovog spora ne utiče činjenica da je tužilac mnogo ranije i u prethodnom periodu prestao da izvršava svoju obavezu. Zbog toga je krivično odgovoran i kažnjen. Presuda o prestanku obaveze izdržavanja prema tuženoj ne oslobađa ga izmirenja ranije zaostale novčane obaveze u tom pogledu.
Većim delom svojih navoda u reviziji tužena ukazuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, što nije dozvoljen revizijski razlog u smislu člana 398. stav 2. ZPP. S tim u vezi nisu osnovani njeni navodi da joj u postupku nije omogućena upotreba jednakih oruđa i dokaznih sredstava kao i tužiocu, budući da je upravo ona, a ne tužilac u delu parnice bila zastupana od punomoćnika advokata i imala mogućnost da slobodno i stručno predloži dokaze za važne činjenice u skladu sa pravilnom o teretu dokazivanja. Pri tome je većina utvrđenih činjenica među strankama bila i nesporna.
Iz navedenih razloga je Vrhovni kasacioni sud primenom člana 405. ZPP odlučio kao u izreci presude.
Predsednik veća-sudija,
Ljubica Milutinović,s.r.