Rev2 79/2015 tehnološki višak

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 79/2015
13.05.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Ljubice Milutinović, predsednika veća, Jasminke Stanojević i Biljane Dragojević, članova veća, u parnici tužilje S.A. iz R., čiji je punomoćnik S.S., advokat u R., protiv tuženog JP ''Kumunalac'' iz Rume, koga zastupa M.M., advokat u R., radi poništaja rešenja o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2476/14 od 17.10.2014. godine, u sednici održanoj 13.05.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

UKIDAJU SE presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2476/14 od 17.10.2014. godine i presuda Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Rumi P1 1171/10 od 27.03.2013. godine ispravljeno rešenjem istog suda pod istim brojem od 14.07.2014. godine i predmet vraća prvostepenom sudu na ponovno suđenje.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Sremskoj Mitrovici, Sudska jedinica u Rumi P1 1171/10 od 27.03.2013. godine usvojen je tužbeni zahtev tužilje i poništeno rešenje o otkazu ugovora o radu broj 2712 od 09.06.2010. godine, kojim je tužilji otkazan ugovor o radu br.1455/2 od 15.04.2008. godine i ugovor o radu br. 3703 od 04.04.2008. godine, te je obavezan tuženi da tužilju rasporedi na radno mesto koje odgovara njenoj stručnoj spremi, znanju i sposobnostima.

Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Gž1 2476/14 od 17.10.2014. godine, žalbe parničnih stranaka su odbijene i navedena prvostepena presuda potvrđena.

Protiv pravnosnažne presude donesene u drugom stepenu, tuženi je blagovremeno izjavio reviziju zbog bitne povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava

Ispitujući pobijanu presudu u smislu člana 399. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', br. 125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. Zakona o parničnom postupku (''Službeni glasnik RS'', broj 72/11), Vrhovni kasacioni sud je našao da je revizija osnovana.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužilja je kao diplomirani ekonomista bila u radnom odnosu kod tuženog na neodređeno vreme na poslovima rukovodioca službe plana i analize i referenta plana i analize. Nakon donetog akta o sistematizaciji radnih mesta kojim je ukinuto radno mesto referenta plana i analize na kome je tužilja bila raspoređena, osporenim rešenjem od 09.06.2010. godine tužilji je otkazan ugovor o radu, zbog prestanka potrebe za daljim radom usled tehnoloških, ekonomskih i organizacionih promena kod poslodavca. Tužilji je otpremnina isplaćena 16.06.2010. godine, kao i preostala primenja po osnovu radnog odnosa. Dana 24.05.2010. godine tuženi je primio u radni odnos na određeno vreme J.O., koja je po zanimanju diplomirani ekonomista i ima visoku stručnu spremu, i to na mesec dana zbog povećanog obima posla, a na radnom mestu ''kontista'' za koje radno mesto se prema Pravilniku o izmenama i dopunama Pravilnika o sistematizaciji radnih mesta od 30.40.2008. godine ne zahteva visoka stručna sprema. Rešenjem od 21.06.2010. godine J.O. je otkazan ugovor o radu, a zatim je primljena u radni odnos kod tuženog zbog zamene odsutnog radnika u trajanju od tri meseca počev od 24.06.2010. godine do 23.09.2010. godine na radnom mestu ''kontista-analitičar''. Po istom osnovu joj je radni odnos produžen do 18.04.2011. godine. Novim ugovorima o radu od 07.10.2011. godine, 23.12.2011. godine i zatim od 27.03.2012. godine zasnovala je radni odnos kod tuženog na određeno vreme u trajanju od po 3 meseca, a zbog povećanog obima posla na radnom mestu naplaćivač komunalnih usluga.

Polazeći od ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestepeni sudovi su usvojili tužbeni zahtev i poništili osporeno rešenje o otkazu ugovora o radu, kao nezakonito, iz razloga što je tuženi u toku postupka proglašavanja tužilje viškom zaposlenih, zasnovao radni odnos sa novim licem, koji ima isti stepen stručne spreme, kao i tužilja.

Ocenjujući navode revizije, Vrhovni kasacioni sud nalazi da zbog pogrešne primene materijalnog prava, činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, zbog čega se za sada ne može prihvatiti kao pravilan navedeni zaključak nižestepenih sudova.

Prema odredbi člana 179. stav 1. tačka 9. Zakona o radu (''Službeni glasnik RS'', broj 24/05), poslodavac može zaposlenom da otkaže ugovor o radu ako za to postoji opravdani razlog koji se odnosi na radnu sposobnost zaposlenog, njegovo ponašanje i potrebe poslodavca i to ako usled tehnoloških, ekonomskih ili organizacionih promena prestane potrebe za obavljanjem određenog posla ili dođe do smanjenja obima posla. Ako otkaže ugovor o radu zaposlenom iz navedenog otkaznog razloga, poslodavac prema odredbi člana 182. istog zakona, ne može na istim poslovima da zaposli drugo lice u roku od 6 meseci od dana prestanka radnog odnosa, odnosno ako pre isteka ovog roka nastane potreba za obavljanjem istih poslova, prednost za zaključivanje ugovora o radu ima zaposleni kome je prestao radni odnos.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju, radno mesto tužilje – referent plana i analize je ukinuto, zbog čega joj je otkazan ugovor o radu dana 09.06.2010. godine. Pre donošenja ovog rešenja, tuženi je primio u radni odnos na određeno vreme na mesec dana, drugo lice, na radnom mestu ''kontista'', a radi povećanog obima posla, da bi sa istim licem, ali radi zamene odsutnog radnika na radnom mestu ''kontista-analitičar'', u narednom periodu zaključio više ugovora o radu na određeno vreme, pa i ugovor o radu na određeno vreme u trajanju od 3 meseca, zbog povećanog obima posla na radnom mestu naplaćivač komunalnih usluga. Međutim, ostalo je neutvrđeno i nejasno da li su navedeni poslovi bili i odgovarajući poslovi i odgovarajuće radno mesto na kojima je tužilja mogla biti raspoređena nakon ukidanja svog radnog mesta, a pre svega da li se radi o radnim mestima koja su bila upražnjena i na koje se tužilja, s obzirom na stepen stručne spreme koji poseduje, mogla rasporediti.

U ponovnom postupku, prvostepeni sud će utvrditi navedene činjenice i pravilnom primenom materijalnog prava ponovo odlučiti o zahtevu tužilje u ovoj parnici, imajući u vidu da i prema odredbi člana 171. navedenog Zakona o radu, poslodavac može zaposlenom da ponudi izmenu ugovorenih uslova rada, radi premeštaja na drugi odgovarajući posao, zbog potreba procesa i organizace rada, što znači da izmena ugovorenih uslova rada ili ponuda izmene ugovora o radu, zavisi pre svega od volje poslodavca.

Iz navedenih razloga primenom člana 407. stav 1. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Ljubica Milutinović, s.r.