Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 664/2015
18.08.2015. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.M., zbog krivičnog dela teško ubistvo iz člana 114. stav 1. tačka 9. u vezi sa članom 30. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti okrivljenog N.M., podnetom protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K.br.119/13, Kv.br.3600/14 od 03.02.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 br. 378/2015 od 11.03.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 18.08.2015. godine, doneo je
R E Š E NJ E
ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljenog N.M., podnet protiv pravnosnažnih rešenja Višeg suda u Beogradu K.br.119/13, Kv.br.3600/14 od 03.02.2015. godine i Apelacionog suda u Beogradu Kž2 br. 378/2015 od 11.03.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Višeg suda u Beogradu K.br.119/13, Kv.br.3600/14 od 03.02.2015. godine, odbačen je zahtev okrivljenog N.M. od 27.10.2014. godine za ponavljanje krivičnog postupka okončanog presudom Višeg suda u Beogradu K.br.119/13 od 26.04.2013. godine, koja je postala pravnosnažna dana 24.10.2013. godine.
Apelacioni sud u Beogradu, rešenjem Kž2 br. 378/2015 od 11.03.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu okrivljenog N.M. izjavljenu protiv rešenja Višeg suda u Beogradu K.br. 119/13, Kv.br.3600/14 od 03.02.2015. godine.
Okrivljeni N.M. podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih rešenja, u kojem osporava zakonitost i pravilnost pobijanih rešenja, posebno u pogledu zaključaka sudova da u zahtevu za ponavljanje krivičnog postupka nije naveo činjenice ni ponudio dokaze koji već nisu bili predmet razmatranja i ocene suda u pravnosnažno okončanom krivičnom postupku.
Zahtev za zaštitu zakonitosti okr. N.M. dostavljen je Vrhovnom kasacionom sudu preko branioca okrivljenog, adv. M.T. iz B., uz podnesak branioca od 17.04.2015. godine, u kojem se branilac izjašnjava da se, u smislu člana 483. stav 3. ZKP, pridružuje zahtevu okrivljenog za koji smatra da je podnet u smislu člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, zbog povreda zakona iz člana 439. tačka 2) i 3) ZKP i formuliše kao predlog zahteva da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti okr. N.M. i dozvoli ponavljanje postupka u predmetu Višeg suda u Beogradu K.br.119/13 ili da pobijana rešenja ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je, nakon dostavljanja zahteva za zaštitu zakonitosti okr. N.M. Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP), održao sednicu veća bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog (član 488. stav 2. ZKP), u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti okr. N.M. je nedozvoljen.
Odredbom člana 483. stav 1. ZKP propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana, propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.
Smisao zahteva iz citirane zakonske odredbe da se vanredni pravni lek- zahtev za zaštitu zakonitosti podnosi „isključivo preko branioca“ nije „prosleđivanje“ sudu preko kancelarije advokata, odnosno branioca, zahteva za zaštitu zakonitosti koji je sastavio lično okrivljeni već da, u cilju zaštite i ostvarenja prava okrivljenog na odbranu, okrivljenom bude obezbeđena stručna pravna pomoć prilikom sastavljanja i podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, povodom kojeg se, u postupku pred najvišom sudskom instancom, razmatraju pitanja zakonitosti krivičnog postupka protiv okrivljenog ili ostvarenja njegovih ljudskih prava i sloboda u tom postupku ili primene zakona nesaglasnog Ustavu.
Shodno rečenom, i kako je u konkretnom slučaju okr. N.M. zahtev za zaštitu zakonitosti podneo lično, a ne preko branioca (koji je njegov zahtev samo dostavio Vrhovnom kasacionom sudu), što je suprotno izričitoj odredbi člana 483. stav 3. ZKP o podnošenju ovog vanrednog pravnog leka isključivo preko branioca, to je zahtev okrivljenog u smislu navedene zakonske odredbe nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je, na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, odlučio kao u izreci ovog rešenja.
Zapisničar-savetnik Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.