Kzz 599/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 599/2015
09.09.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Bate Cvetkovića i Zorana Tatalovića, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Snežanom Medenicom kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog M.T. i dr, zbog krivičnog dela ubistva u pokušaju iz člana 113. u vezi sa članom 30. Krivičnog zakonika u saizvršilaštvu – u vezi u članom 33. Krivičnog zakonika i dr, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T. – advokata P.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu 2K 422/10 od 09.11.2012. godine i Apelacionog suda u Nišu 6Kž1 br.1093/13 od 05.06.2014. godine, u sednici veća održanoj dana 09. septembra 2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T. – advokata P.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Nišu 2K 422/10 od 09.11.2012. godine i Apelacionog suda u Nišu 6Kž1 br.1093/13 od 05.06.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Nišu 2K 422/10 od 09.11.2012. godine, okrivljeni M.T. je, pored ostalih okrivljenih, oglašen krivim zbog izvršenja jednog krivičnog dela ubistva u pokušaju iz člana 113. u vezi sa članom 30. KZ u saizvršilaštvu – u vezi sa članom 33. KZ, jednog krivičnog dela nasilničkog ponašanja iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ i krivičnog dela napad na službeno lice u vršenju službene dužnosti iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. KZ, pa pošto su mu prethodno utvrđene pojedinačne kazne sa svako od krivičnih dela, i to za krivično delo iz člana 113. u vezi sa članom 30. i u vezi sa članom 33. KZ kazna zatvora u trajanju od 3 godine, za krivično delo iz člana 344. stav 2. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 8 meseci, a za krivično delo iz člana 323. stav 3. u vezi stava 1. KZ kazna zatvora u trajanju od 10 meseci, okrivljeni je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 godine i 6 meseci. U ovu kaznu, okrivljenom je uračunato vreme provedeno u pritvoru od 02.04.2010. do 13.01.2011. godine.

Istom presudom, okrivljeni M.T. obavezan je da sudu na ime troškova krivičnog postupka plati iznos od 368.717,00 dinara i na ime paušala iznos od 5.000,00 dinara, kao i da oštećenom G.B. na ime zastupanja punomoćnika – advokata G.P. plati troškove u iznosu od 167.062,50 dinara, sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 6Kž1 br.1093/13 od 05.06.2014. godine, odbijene su kao neosnovane žalbe Višeg javnog tužioca u Nišu, branioca okrivljenog M.T. i branioca okrivljenog M.M., a presuda Višeg suda u Nišu 2K 422/10 od 09.11.2012. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog M.T. po službenoj dužnosti – advokat P.S., zbog povrede zakona iz člana 439. stav 1. tačka 1. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev i ukine pobijane presude a predmet vrati prvostepenom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, ili da ukine drugostepenu presudu i predmet vrati Apelacionom sudu u Nišu na ponovni postupak u odluku ili da pobijane presude preinači tako što će okrivljenog M.T. osloboditi od optužbe da je izvršio krivično delo ubistva iz člana 113. u vezi sa članom 30. KZ u saizvršilaštvu – u vezi sa članom 33. KZ, a da mu za krivična dela iz stava 2 i 3 prvostepene presude izrekne kaznu po zakonu.

Vrhovni kasacioni sud je u sednici veća razmotrio spise predmeta sa zahtevom za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog M.T. - advokata P.S., pa je našao:

Zahtev je nedozvoljen.

Odredbom člana 483. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti mogu podneti Republički javni tužilac, okrivljeni i njegov branilac, a odredbom stava 3. istog člana propisano je da zahtev za zaštitu zakonitosti okrivljeni može podneti isključivo preko branioca.

Odredbama člana 74. ZKP određeno je i taksativno nabrojano devet procesnih situacija u kojima okrivljeni mora imati branioca i do kada. Odredbom člana 76. stav 1. ZKP određeno je da u tim procesnim slučajevima, ako okrivljeni ne izabere branioca ili bez njega ostane, branioca mu po službenoj dužnosti za dalji tok postupka, rešenjem postavlja javni tužilac ili predsednik suda.

Navedenim odredbama, po stavu Vrhovnog kasacionog suda, jasno je opredeljeno ne samo do kada okrivljeni mora imati branioca uopšte, već i do kada mora imati branioca koji mu je postavljen po službenoj dužnosti, a što je u konkretnom slučaju, imajući u vidu član 74. tačka 2) ZKP „ako se postupak vodi zbog krivičnog dela za koje je propisana kazna zatvora od osam godina ili teža kazna - od prvog saslušanja pa do pravnosnažnog okončanja krivičnog postupka“.

Kako je u konkretnom slučaju krivični postupak prema okrivljenom M.T. pravnosnažno okončan donošenjem presude Apelacionog suda u Nišu 6Kž1 br.1093/13 od 05.06.2014. godine, te obzirom da je zahtev za zaštitu zakonitosti podneo branilac koji je okrivljenog po službenoj dužnosti branio do pravnosnažnog okončanja postupka, a koji je protiv okrivljenog vođen zbog krivičnog dela za koje se može izreći kazna zatvora od pet do 15 godina, to ovaj branilac (iz člana 76. ZKP), dakle u konkretnom slučaju advokat P.S., iz iznetih razloga, imajući u vidu odredbu člana 483. stav 3. ZKP, ne spada u krug lica koja mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, te je njegov zahtev u smislu navedenih odredaba nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, a na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP, Vrhovni kasacioni sud doneo je odluku kao u izreci rešenja.

Zapisničar-savetnik,                                                                                   Predsednik veća-sudija,

Snežana Medenica, s.r.                                                                               Nevenka Važić, s.r.