Rev 1665/2014 ugovor o zajmu

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev 1665/2014
27.05.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Predraga Trifunovića, predsednika veća, Jelene Borovac i Zvezdane Lutovac, članova veća, u parnici tužioca D.D.B. iz B., čiji je punomoćnik V.D., advokat u B., protiv tuženog M.T. iz B., čiji je punomoćnik V.V., advokat u B., radi duga, odlučujući o reviziji tuženog, izjavljenoj protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 4532/13 od 23.07.2014. godine, u sednici veća održanoj 27.05.2015. godine, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE kao neosnovana revizija tuženog izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Beogradu broj Gž 4532/13 od 23.07.2014. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Prvog osnovnog suda u Beogradu broj P 79707/10 od 11.03.2013. godine je usvojen tužbeni zahtev tužioca pa je obavezan tuženi da tužiocu na ime duga isplati iznos od 45.000,00 evra sa kamatom po najnižoj stopi koju utvrđuje Evropska centralna banka i to na iznos od 40.000,00 evra počev od 15.02.2009. godine pa do konačne isplate, a na iznos od 5.000,00 evra počev od 02.02.2010. godine pa do konačne isplate, sve u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS na dan isplate, a sve u roku od 15 dana. Obavezan je tuženi da tužiocu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 379.873,00 dinara, u roku od 15 dana.

Rešenjem o ispravci broj P 79707/10 od 10.04.2013. godine, Prvi osnovni sud u Beogradu je ispravio navedenu presudu u prvom stavu izreke utoliko što je reči „iznos od 45.000,00 evra sa kamatom po najnižoj stopi koju utvrđuje Evropska centralna banka“ zamenio rečima „iznos od 45.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu na dan isplate sve sa kamatom prema Zakonu o visini stope zatezne kamate“.

Apelacioni sud u Beogradu je presudom broj Gž 4532/13 od 23.07.2014. godine odbio kao neosnovanu žalbu tuženog i potvrdio naznačenu presudu Prvog osnovnog suda u Beogradu koja je ispravljena rešenjem broj P 79707/10 od 10.04.2013. godine u delu prvog stava izreke koji se odnosi na obavezu tuženog da tužiocu isplati iznos od 45.000,00 evra u dinarskoj protivvrednosti po srednjem kursu NBS kao i u drugom stavu izreke (troškovi postupka). Preinačio je naznačenu presudu prvostepenog suda u pogledu dosuđene kamate na glavni dug utoliko što je tuženi obavezan da tužiocu na iznos glavnog duga od 45.000,00 evra isplati kamatu po stopi koju određuje Evropska centralna banka i to na iznos od 40.000,00 evra počev od 15.02.2009. do 25.12.2012. godine, a na iznos od 5.000,00 evra počev od 02.02.2010. godine do 25.12.2012. godine, a za period od 25.12.2012. godine pa do isplate na iznos od 45.000 evra kamatu po stopi koju propisuje Zakon o zateznoj kamati sve u dinarskoj protivvrednosti, po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan plaćanja u roku od 15 dana.

Protiv presude Apelacionog suda u Beogradu, tuženi je izjavio blagovremenu reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogreše primene materijalnog prava.

Odlučujući o reviziji tuženog na osnovu člana 399. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br.125/04, 111/09), koji se primenjuje na osnovu člana 506. stav 1. sada važećeg Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11 i 55/2014), Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana.

U postupku pred nižestepenim sudovima nije učinjena bitna povreda parničnog postupka iz člana 361. stav 2. tačka 9. ZPP na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, a u reviziji se ne ukazuje na druge povrede postupka zbog kojih se revizija može izjaviti.

Prema utvrđenom činjeničnom stanju između tužioca kao vlasnika firme i tuženog kao zakupodavca je 2004. godine, zaključen ugovor o zakupu lokala u B., u ulici …. U toku trajanja zakupnog odnosa tuženi je od tužioca tražio pozajmicu u cilju obavljanja određenog posla sa automobilima. Tužilac je posedovao novac (ušteđevina stečena radom u inostranstvu), pa je 20.04.2006. godine pozajmio tuženom iznos od 20.000,00 evra, o čemu su parnične stranke sačinile priznanicu koju je tuženi potpisao. U priznanici nije tačno preciziran datum vraćanja pozajmice, ali su se stranke usmeno dogovorile da tuženi pozajmljeni novac vrati bez kamate onda kada ga tužilac zatraži. Nakon toga tužilac je ponovo tuženom pozajmio 15.000,00 evra, zatim 20.000,00 evra i na kraju 5.000,00 evra (ukupno 40.000,00 evra). U vezi ovih pozajmica stranke su 25.04.2008. godine sačinile ugovor o pozajmici iznosa od 40.000,00 evra na neodređeno vreme.Taj ugovor je pripremio i sastavio tuženi u dva primerka od čega je jedan primerak zadržao za sebe. I ova pozajmica je po usmenom dogovoru bila bez kamate, jer su stranke bile u poslovnom odnosu u vezi zakupa lokala, a i tužilac je želeo da pomogne tuženom. Tužilac je otkazao ugovor o zakupu 15.12.2008. godine i prilikom napuštanja lokala tražio je vraćanje zajma. Tuženi je preko advakata V.P. u njegovoj kancelariji, vratio tužiocu 02.02.2010. godine iznos od 15.000,00 evra uz sačinjenje priznanice, dok ostatak duga od 45.000,00 evra nije vratio.

Na osnovu ovako utvrđenih činjenica nižestepeni sudovi su pravilo primenili član 557. Zakona o obligacionim odnosima kada su obavezali tuženog kao zajmoprimca da vrati neisplaćeni deo duga tužiocu kao zajmodavcu, jer je u postupku na nesumnjiv način utvrđeno da je tužilac tuženom ukupno pozajmio 60.000,00 evra (priznanica i ugovor o zajmu), a tuženi je vratio samo iznos od 15.000,00 evra (priznanica od 02.02.2010. godine), na koji način je samo delimično izvršio ugovornu obavezu vraćanja pozajmljenog iznosa.

Revident u reviziji ponavlja žalbene navode o kojima se drugostepeni sud iscrpno i obrazloženo izjasnio. Tuženi i u reviziji osporava pravilnost ocene izvedenih dokaza, tvrdi da prvostepeni sud nije pravilno primenio član 8. ZPP što je navodno uticalo na pogrešno utvrđeno činjenično stanje u vezi visine duga, čime se posredno takođe pobija utvrđeno činjenično stanje, što prema članu 398. stav 2. ZPP ne može biti revizijski razlog.

Vrhovni kasacioni sud je ocenio da revizija tuženog nije osnovana pa je odlučio kao u izreci na osnovu člana 405. stav 1. ZPP.

Predsednik veća - sudija

Predrag Trifunović,s.r.