
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 566/2015
18.08.2015. godina
Beograd
U IME NARODA
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog N.U., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.U., advokata Ž.M. iz N.S., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 857/14 od 08.10.2014. godine i Posl.br. Kž3 3/15 od 27.03.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 18.08.2015. godine, jednoglasno, doneo je
P R E S U D U
ODBIJA SE kao neosnovan zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog N.U., advokata Ž.M., podnet protiv pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 857/14 od 08.10.2014. godine i Posl.br. Kž3 3/15 od 27.03.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Presudom Osnovnog suda u Novom Sadu Posl.br. K-919/2012 od 21.01.2013. godine, okrivljeni N.U., na osnovu člana 355. tačka 2) ZKP, oslobođen je od optužbe za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi krivičnog dela ugrožavanje javnog saobraćaja iz člana 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakonika (KZ) i odlučeno je da troškovi krivičnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava.
Presudom Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 857/14 od 08.10.2014. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Novom Sadu i preinačena presuda Osnovnog suda u Novom Sadu K 919/12 od 21.01.2013. godine, tako što je okr. N.U. oglašen krivim za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ, izvršenog radnjama opisanim u izreci drugostepene presude i za to delo okrivljenom je izrečena uslovna osuda tako što mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1-jedne godine i istovremeno određeno da se ova kazna neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku od 2-dve godine računajući od dana pravnosnažnosti prvostepene presude, ne učini novo krivično delo, a okrivljenom je izrečena i mera bezbednosti zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 1-jedne godine računajući od dana pravnosnažnosti prvostepene presude, te je obavezan na plaćanje troškova krivičnog postupka, koje će prvostepeni sud opredeliti posebnim rešenjem, u roku od 15 dana od pravnosnažnosti prvostepene presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Apelacioni sud u Novom Sadu, presudom Posl.br. Kž3 3/15 od 27.03.2015. godine, odbio je kao neosnovanu žalbu branioca okr. N.U. i presudu Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 857/14 od 08.10.2014. godine, potvrdio.
Branilac okr. N.U., adv. Ž.M., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda Apelacionog suda u Novom Sadu, prema navodima u obrazloženju zahteva, zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) Zakonika o krivičnom postupku, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i donese presudu kojom će presude Apelacionog suda u Novom Sadu Posl.br. Kž3 3/15 od 27.03.2015. godine i Kž1 857/14 od 08.10.2014. godine preinačiti, tako što će žalbu Osnovnog javnog tužilaštva u Novom Sadu izjavljenu protiv presude Osnovnog suda u Novom Sadu br. K-919/2012 od 21.01.2013. godine odbiti kao neosnovanu i prvostepenu presudu potvrditi ili pobijane presude Apelacionog suda u Novom Sadu ukinuti i predmet vratiti na ponovno odlučivanje.
Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okr. N.U. Republičkom javnom tužiocu, shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je nakon ocene navoda iznetih u zahtevu, našao:
Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. N.U., adv. Ž.M., je neosnovan.
Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je, nakon ukidanja osuđujuće drugostepene presude Apelacionog suda u Novom Sadu Kž1 1261/13 od 24.09.2013. godine, u ponovljenom drugostepenom postupku na pretresu od 08.10.2014. godine, Apelacioni javni tužilac suprotno odredbi člana 450. stav 5. ZKP izmenio činjenični opis optužnce Osnovnog javnog tužioca na štetu okrivljenog tako što je uneo činjenice koje prvobitni optužni akt ne sadrži, i to brzinu kretanja vozila okrivljenog dodavanjem reči „... krećući se brzinom od 55,8 km/h ...“ i okolnost da ista nije bila prilagođena kretanju pod oborenim svetlima, a da je Apelacioni sud u Novom Sadu, unošenjem tih činjenica i okolnosti u izreku pobijane drugostepene presude Kž1 857/14, iako iste nisu bile navedene u izreci oslobađajuće prvostepene presude ni u izreci prethodno donete drugostepene presude (Kž1 1261/13) koja se poziva na činjenični opis dela iz prvostepene presude i na koju nije bilo žalbe javnog tužioca, stavio okrivljenom na teret veće kriminogene količine bitnih činjenica i okolnosti i time povredio odredbu člana 453. ZKP i učinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP.
Izložene navode zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog Vrhovni kasacioni sud ocenjuje kao neosnovane.
Optužnicom Opštinskog javnog tužioca u Bačkoj Palanci, Kt.br.336/07 od 08.07.2009. godine (koju je preuzeo Osnovni javni tužilac u Novom Sadu), okr. N.U. stavljeno je na teret izvršenje krivičnog dela iz člana 297. stav 4. u vezi sa članom 289. stav 3. u vezi sa stavom 1. KZ, na taj način što je u označeno vreme i na označenom mestu na magistralnom putu M-7, upravljajući putničkim vozilom, suprotno čl.45. stav 1. Zakona o osnovama bezbednosti saobraćaja na putevima (ZOBS) propustio da brzinu kretanja svog vozila prilagodi osobinama i stanju puta, noćnim uslovima vidljivosti, te drugim saobraćajnim uslovima, a u momentu kada je iz suprotnog smera nailazilo NN vozilo sa upaljenim belim svetlima na prednjoj strani koje mu je smanjivalo vidljivost, usled kojih propusta je okrivljeni, nakon mimoilaženja sa NN vozilom, svojim vozilom ostvario kontakt sa biciklom kojim je upravljala opštećena, sada pok. H.Z.
Kod takvog stanja stvari, da je prvobitnom optužnicom brzina kretanja vozila okrivljenog, kao uzrok nastanka predmetne saobraćajne nezgode, opisana i opredeljena kao neprilagođena, odnosno neodgovarajuća saobraćajnim uslovima u vreme i na mestu saobraćajne nezgode, između ostalog, noćnim uslovima vožnje, usled smanjene vidljivosti i dodatno smanjene usled zaslepljivanja svetlima vozila drugog učesnika u saobraćaju nailazećeg iz suprotnog smera, kasniji dodaci u opisu istog činjeničnog stanja u optužnom aktu, na pretresu pred drugostepenim sudom, u smislu označavanja tačne brzine kojom se kretalo vozilo okrivljenog, kao i označavanja njene neprilagođenosti dometu oborenih svetala, što se podrazumeva u prethodno već optužbom opisanoj neprilagođenosti noćnim uslovima, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, ne predstavlja izmenu činjeničnog stanja drugačijeg od optužnice, pa time ni izmenu optužnog akta na štetu okrivljenog i stoga nije postupanjeno suprotno ovlašćenju tužioca iz člana 450. stav 5. ZKP.
Naime, navedenim dodatnim opisom istog činjeničnog stanja okrivljenom nije stavljena na teret niti jedna činjenica ili radnja kao bitno obeležje krivičnog dela u pitanju, a koja nije obuhvaćena prvobitnom optužnicom, već su samo precizirane i pojašnjene pojedine okolnosti, tom optužnicom obuhvaćene i opisane povrede saobraćajnog propisa, odnosno u okviru iste blanketne norme.
Samim tim, unošenjem navedenih činjenica i okolnosti u izreku pobijane drugostepene presude, a koje nije imalo za posledicu strožu pravnu kvalifikaciju dela okrivljenog niti izricanje istom strože krivične sankcije u odnosu na prethodno donetu drugostepenu presudu, suprotno navodima u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog, nije povređena zabrana preinačenja na štetu okrivljenog iz člana 453. ZKP.
Nalazeći, iz iznetih razloga, da pobijanim pravnosnažnim presudama nije učinjena bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 1. tačka 10) ZKP na koju se, neosnovano, ukazuje u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okr. N.U., Vrhovni kasacioni sud, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, odlučio je kao u izreci ove presude.
Zapisničar Predsednik veća-sudija
Nataša Banjac,s.r. Janko Lazarević,s.r.