Kzz 651/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 651/2015
13.08.2015. godina
Beograd

U IME NARODA

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića,članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Natašom Banjac, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog D.I., zbog krivičnog dela neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1.Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.I., advokata R.S. iz Ž., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K.br.34/12 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-1819/14 od 02.02.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 13.08.2015. godine, jednoglasno, doneo je

P R E S U D U

ODBIJA SE zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog D.I., advokata R.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Jagodini K.br.34/12 od 15.11.2013. godine i Apelacionog suda u Kragujevcu Kž1-1819/14 od 02.02.2015. godine, kao neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) Zakonika o krivičnom postupku, dok se u ostalom delu zahtev za zaštitu zakonitosti odbacuje kao nedozvoljen.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Jagodini K.br.34/12 od 15.11.2013. godine, u osuđujućem delu izreke pod I, između ostalih, okrivljeni D.I. oglašen je krivim za krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. Krivičnog zakonika (KZ) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3-tri godine, te je obavezan na plaćanje sudu na ime paušala iznosa od 15.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznosa od 108.509,63 dinara, u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja.

Apelacioni sud u Kragujevcu, presudom Kž1-1819/14 od 02.02.2015. godine, odbio je kao neosnovanu, između ostalih, žalbu okrivljenog D.I. i presudu Višeg suda u Jagodini K.br. 34/12 od 15.11.2013. godine, potvrdio.

Branilac okr. D.I., adv. R.S., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti protiv navedenih pravnosnažnih presuda, zbog povrede zakona – pogrešne primene člana 246. stav 1. KZ na štetu okrivljenog, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev za zaštitu zakonitosti i pravnosnažnu presudu Višeg suda u Jagodini K.br. 34/12 od 15.11.2013. godine i presudu Apelacinog suda u Kragujevcu Kž1-1819/14 od 02.02.2015. godine donetu po redovnom pravnom leku u celosti ili delimično ukine i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovnu odluku ili da navedene presude preinači delimično ili u celosti, kao i da odloži izvršenje pravnosnažne presude Višeg suda u Jagodini K.br.34/12 od 15.11.2013. godine do okončanja postupka.

Vrhovni kasacioni sud je dostavio primerak zahteva za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.I. Republičkom javnom tužiocu shodno odredbi člana 488. stav 1. Zakonika o krivičnom postupku (ZKP) i u sednici veća, koju je održao bez obaveštavanja Republičkog javnog tužioca i branioca okrivljenog smatrajući da njihovo prisustvo nije od značaja za donošenje odluke (član 488. stav 2. ZKP), razmotrio spise predmeta sa pravnosnažnim presudama protiv kojih je podnet zahtev za zaštitu zakonitosti, pa je po oceni navoda iznetih u zahtevu, našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okr. D.I., adv. R.S., je neosnovan u odnosu na povredu krivičnog zakona iz člana 439 tačka 2) ZKP, dok je u ostalom delu zahtev nedozvoljen.

Branilac okr. D.I. u zahtevu za zaštitu zakonitosti ističe da je pobijanim pravnosnažnim presudama povređen krivični zakon na štetu okrivljenog jer su radnje za koje je okrivljeni optužen i oglašen krivim pogrešno kvalifikovane kao krivično delo iz člana 246. stav 1. KZ, kod nespornih činjenica da je okrivljeni kao zavisnik od heroina u spornom periodu nabavljao opojnu drogu heroin u manjim količinama isključivo za svoje potrebe i da je izvršio samo jednu radnju neovlašćene prodaje heroina i to dana 06.11.2009. godine, a u tim radnjama okrivljenog po stavu branioca, stiču se sva obeležja krivičnog dela neovlašćeno držanje opojnih droga iz člana 246a KZ.

Prednji navodi zahteva kojima branilac okrivljenog ukazuje na povredu krivičnog zakona iz člana 439. tačka 2) ZKP po pitanju da li je u pogledu krivičnog dela koje je predmet optužbe primenjen zakon koji se ne može primeniti, po oceni Vrhovnog kasacionog suda, nisu osnovani.

Radnje okr. D.I. opisane u izreci prvostepene presude, saglasno činjeničnom opisu dela u optužnom aktu, pravilno su pravno kvalifikovane kao krivično delo neovlašćena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz člana 246. stav 1. KZ, čija zakonska obeležja proizilaze iz objektivnih činjenica koje se odnose na inkriminisane radnje okrivljenog stavljanja u promet (prodaje i posredovanja u prodaji) opojne droge heroin kupljene od saokrivljenih I.M. i B.A., a u vreme i na način bliže opisan u prvostepenoj presudi, kao i postojanja takvog subjektivnog odnosa okrivljenog prema delu koji podrazumeva svest o preduzetoj radnji i posledici iste i o zabranjenosti dela, te htenje takve radnje i posledice.

Kako je za postojanje krivičnog dela iz člana 246. stav 1. KZ dovoljno da je preduzeta i samo jedna i bilo koja od, tom zakonskom odredbom, alternativno propisanih radnji izvršenja dela stavljanjem u promet opojne droge, neprihvatljivi su suprotni navodi u zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog da samo jedna, nesporno izvršena radnja okrivljenog neovlašćene prodaje heroina i nepostojanje dužeg kontinuiranog vremenskog perioda, nije dovoljno za postojanje tog krivičnog dela.

Branilac okrivljenog u zahtevu za zaštitu zakonitosti osporava kao pogrešan i neutemeljen u dokazima izvedenim tokom postupka, zaključak suda da je okrivljeni nabavljao opojnu drogu u periodu od jula meseca 2009. godine do 27.01.2010. godine i ističe da je taj period mnogo kraći, odnosno da je nedvosmisleno utvrđeno da je okrivljeni kupovao opojnu drogu isključivo za sopstvene potrebe u periodu od mesec dana. Ovim navodima zahteva osporava se pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u pravnosnažnoj presudi u pogledu vremena izvršenja dela, a što, shodno odredbi člana 485. stav 4. ZKP, nije dozvoljen zakonski razlog za podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti od strane okrivljenog, odnosno njegovog branioca, pa je zahtev branioca okr. D.I. u navedenom delu nedozvoljen.

Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je odlučio kao u izreci ove presude, na osnovu člana 491. stav 1. ZKP, u odnosu na odbijajući deo, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2) (u vezi sa članom 485. stav 4.) ZKP u delu u kojem je zahtev odbačen kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                              Predsednik veća-sudija

Nataša Banjac,s.r.                                                                                                    Janko Lazarević,s.r.