Rev2 310/2015 nedozvoljena revizija

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Rev2 310/2015
28.05.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija Snežane Andrejević, predsednika veća, Biserke Živanović i Spomenke Zarić, članova veća, u parnici iz radnog odnosa tužilje M.V. iz P., čiji je punomoćnik D.P., advotak iz P., ul. ... br. …, protiv tužene Republike Srbije, Visokog saveta sudstva, Osnovnog suda u Požarevcu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužene izjavljene protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1325/14 od 02.10.2014.godine, u sednici veća održanoj dana 28.05.2015.godine, doneo je

R EŠ E NJ E

ODBACUJE SE kao nedozvoljena revizija tužene izjavljena protiv presude Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1325/14 od 02.10.2014.godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Osnovnog suda u Požarevcu P1 97/2013 od 16.01.2014.godine, stavom prvim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade materijalne štete u vidu razlike između plate koju bi tužilja ostvarila da je radila kao sudija i naknade plate koja joj je isplaćivana, kao i na ime neisplaćenih plata, a sve za period od 01.01.2010.godine do 26.01.2012.godine isplati iznos od 1.098.039,70 dinara sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedinačni mesečni iznos bliže označen ovim stavom izreke. Stavom drugim izreke, obavezana je tužena da tužilji na iznose iz stava jedan izreke uplati doprinose za PIO Republičkom fondu PIO Filijala P. i to doprinose za zdravsteno osiguranje Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje-Filijala P., kao i doprinose za slučaj nezaposlenosti Nacionalnoj službi za zapošljavanje Filijala P. prema osnovici koja bude važila u momentu isplate. Stavom trećim izreke obavezana je tužena da tužilji isplati zakonsku zateznu kamatu na iznose primljenih naknada plata za period od 01.09.2010.godine do 23.05.2012.godine u iznosu od 50.289,36 dinara zajedno sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana izrade nalaza 13.05.2013.godne pa do isplate. Stavom četvrtim obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2010.godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 126.627,53 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2010.godine. Stavom petim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2011.godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 134.673,36 dinara sa zakonskom zatezom kamatom počev od 01.08.2011.godine do isplate. Stavom šestim izreke obavezana je tužena da tužilji na ime naknade štete za neiskorićeni godišnji odmor za 2012.godinu (za 27 radnih dana) isplati iznos od 127.376,33 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2012.godina do isplate, u roku od 8 dana od dana pravnosnažnosti presude pod pretnjom prinudnog izvršenja. Stavom sedmim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate. Stavom osmim izreke, obavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate. Stavom devetim izreke, obavezana je tužena da tužilji nadoknadi parnične troškove u iznosu od 344.119,03 dinara.

Presudom Apelacionog suda u Kragujevcu Gž1 1325/14 od 02.10.2014.godine odbijena je kao neosnovana žalba tužene i potvrđena prvostepena presuda u stavu prvom, drugom i trećem izreke. Stavom drugim izreke preinačena je prvostepena presuda u stavu četiri, pet, šest, sedam i osam izreke, kao i rešenje o troškovima parničnog postupka, sadržano u stavu devet izreke pobijane presude, tako što je: odbijen tužbeni zahtev za tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2010.godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 126.627,53 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2010.godine. pa do isplate, kao neosnovan. Stavom trećim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2011.godinu u trajanju od 30 radnih dana isplati iznos od 134.673,36 dinara sa zakonskom zatezom kamatom počev od 01.08.2011.godine do isplate, kao neosnovan. Stavom četvrtim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete za neiskorišćeni godišnji odmor za 2012.godinu u trajanju od 27 radnih dana isplati iznos od 127.376,33 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od 01.08.2012.godina do isplate, kao neosnovan. Stavom petim izreke odbavezana je tužena da tužilji na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje isplati iznos od 80.000,00 dinara sa zakonskom zatezonom kamatom počev od 16.01.2014.godine kao dana donošenja prvostepene presude pa do isplate, dok je za veće potraživanje od dosuđenog na ime naknade nematerijalne štete zbog povrede prava na pravično suđenje za iznos od 420.000,00 dinara tužbeni zatev odbijen. Stavom šestim izreke odbijen je tužbeni zahtev tužilje kojim je tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade nematerijalne štet zbog povrede časti i ugleda isplati iznos od 500.000,00 dinara sa zakonskom zateznom kamatom počev od dana donošenja presude do isplate, kao neosnovan. Stavom sedmim izreke, obavezana je tužena Visoki savet sudstva, Osnovni sud u Požarevcu da tužilji na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 217.036,00 dinara.

Protiv pravnosnažne drugostepene presude tužena je izjavila reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primene materijalnog prava.

Članom 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) novelirana je odredba člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) prema kojoj je revizija uvek dozvoljena ako je drugostepeni sud preinačio presudu i odlučio o zahtevima stranaka.

Međutim, u konkretnom slučaju ne može se smatrati preinačenjem u smislu noveliranog člana 403. stav 2. Zakona o parničnom postupku odluka drugostepenog suda kojim je preinačena prvostepena presuda samo u delu odluke o naknadi štete preko iznosa od 80.000,00 dinara, a do iznosa od 500.000,00 dinara (za iznos od 420.000,00 dinara), s obzirom da je iznos od 80.000,00 dinara bio dosuđen prvostepenom presudom za ovaj vid nematerijalne štete, a pravo na reviziju po osnovu ovog preinačenja mogla bi koristiti samo tužilja.

Ispitujući dozvoljenost revizije u smislu člana 410. stav 2. tačka 5. ZPP („Službeni glasnik RS“, br. 72/11 ) a u vezi sa članom 23. stav 1. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) Vrhovni kasacioni sud je utvrdio da revizija nije dozvoljena.

Članom 13. Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14) novelirana je odredba člana 403. stav 3. Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/11) prema kojoj revizija nije dozvoljena u imovinskim sporovima, ako vrednost predmeta spora pobijanog dela ne prelazi dinarsku protivvrednost 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe.

Tužilja je podnetom tužbom dana 18.02.2013.godine tražila da se obaveže tužena da joj na ime naknade štete isplati iznos od 2.016.839,00 dinara, a podneskom od 19.11.2013.godine tužbeni zahtev opredelila na iznos od 2.537.006,28 dinara.

Imajući u vidu da je pobijana drugostepena presuda doneta dana 02.10.2014.godine, nakon stupanja na snagu Zakona o izmenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 55/14), a vrednost predmeta spora pobijanog dela od 80.000,00 dinara, ne prelazi dinarsku protivvrednost od 40.000 evra po srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan podnošenja tužbe (18.92,2913.godine), to revizija tužene nije dozvoljena.

Iz navedenih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 413. Zakona o parničnom postupku odlučio kao u izreci.

Predsednik veća – sudija

Snežana Andrejević,s.r.