Kzz 1122/2015

Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1122/2015
23.12.2015. godina
Beograd

Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Nevenke Važić, predsednika veća, Veska Krstajića, Biljane Sinanović, Milunke Cvetković i Gorana Čavline, članova veća, sa savetnikom Vrhovnog kasacionog suda Milom Ristić, kao zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljene D.D., zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.D., adv. D.A., podnetom protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zaječaru 9K 93/10 od 09.12.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 19Kž1 274/14 od 18.02.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 23.12.2015. godine, doneo je

R E Š E NJ E

ODBACUJE SE, kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.D., adv. D.A., podnet protiv pravnosnažnih presuda Višeg suda u Zaječaru 9K 93/10 od 09.12.2013. godine i Apelacionog suda u Nišu 19Kž1 274/14 od 18.02.2015. godine.

O b r a z l o ž e nj e

Presudom Višeg suda u Zaječaru 9K 93/10 od 09.12.2013. godine, okrivljena D.D., oglašena je krivom zbog krivičnog dela zloupotreba položaja odgovornog lica iz člana 234. stv 3. u vezi stava 1 .Krivičnog zakonika i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Okrivljena je obavezana i da sudu na ime paušala plati novčani iznos od 20.000,00 dinara i na ime troškova krivičnog postupka iznos od 232.672,00 dinara u roku od 30 dana po pravnosnažnosti presude.

Oštećeni JKP „T.“ iz K. je radi ostvarivanja imovinskopravnog zahteva upućen na parnicu.

Presudom Apelacionog suda u Nišu 19Kž1 274/14 od 18.02.2015. godine, odbijena je kao neosnovana žalba branioca okrivljene D.D. i presuda Višeg suda u Zaječaru 9K 93/10 od 09.12.2013. godine, potvrđena.

Protiv navedenih pravnosnažnih presuda branilac okrivljene D.D., adv. D.A., podneo je zahtev za zaštitu zakonitosti zbog povrede zakona, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, pobijane presude ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. i člana 487. stav 1. ZKP održao sednicu veća na kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:

Zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.D., adv. D.A. je nedozvoljen.

Odredbom člana 484. Zakonika o krivičnom postupku propisano je da se u zahtevu za zaštitu zakonitosti mora navesti razlog za njegovo podnošenje (član 485. stav 1. ZKP).

Kada se zahtev podnosi zbog povrede zakona (član 485. stav 1. tačka 1) ZKP) okrivljeni preko svog branioca, a i sam branilac koji u korist okrivljenog preduzima sve radnje koje može preduzeti okrivljeni (član 71. tačka 5) ZKP), takav zahtev može podneti samo iz razloga propisanih odredbom člana 485. stav 4. ZKP.

Odredbom člana 485. stav 4. ZKP ograničeni su razlozi zbog kojih okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, pa sledstveno tome okrivljeni na osnovu člana 485. stav 1. tačka 1) i stav 4. ZKP može preko branioca, podneti zahtev za zaštitu zakonitosti samo zbog povrede tog zakonika, propisanih u članu 74, članu 438. stav 1. tačka 1) i 4) tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1) članu 439. tačka 1) do 3) i članu 441. stav 3. i 4. ZKP, učinjenih u prvostepenom postupku i u postupku pred apelacionim sudom.

Branilac okrivljene D.D., podneo je zahtev zbog povrede krivičnog zakona iz člana 485. stav 1. tačka 1) ZKP, s tim što nije opredelio konkretno učinjenu povredu zakona, a iz obrazloženja zahteva proizilazi da se zahtevom ukazuje da se prvostepena presuda zasniva na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, osporava se ocena dokaza od strane prvostepenog suda i ukazuje da je povređena odredba člana 462. stav 3. ZKP, to jest da prvostepeni sud nije izveo sve propisne radnje i raspravio sva sporna pitanja na koje je ukazao drugostepeni sud u svojoj odluci, dakle, ukazuje se na razloge zbog kojih u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP nije dozvoljeno podnošenje zahteva za zaštitu zakonitosti okrivljenog i njegovog branioca.

Pored toga, branilac okrivljene D.D., u zahtevu za zaštitu zakonitosti, ukazuje da drugostepena presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, to jest iz kojih razloga je žalbene navode ocenio neosnovanim, kao i razloge zašto smatra da je prvostepeni sud postupio u skladu sa odredbom člana 462. stav 3. ZKP, iz čega proizilazi da se zahtevom za zaštitu zakonitosti drugostepena presuda pobija zbog bitne povrede odredaba krivičnog postupka iz člana 438. stav 2. tačka 2) ZKP, a koja povreda ne predstavlja zakonski razlog zbog kojeg u smislu odredbe člana 485. stav 4. ZKP je dozvoljeno podnošenje ovog vanrednog pravnog leka okrivljenom i njegovom braniocu, te je i u ovom delu zahtev branioca okrivljene ocenjen kao nedozvoljen.

Sa iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu odredbe člana 487. stav 1. tačka 2) ZKP u vezi člana 485. stav 4. ZKP, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljene D.D., adv. D.A., odbacio kao nedozvoljen.

Zapisničar-savetnik                                                                                           Predsednik veća-sudija

Mila Ristić,s.r.                                                                                                    Nevenka Važić,s.r.