
Republika Srbija
VRHOVNI KASACIONI SUD
Kzz 1206/2015
21.01.2016. godina
Beograd
Vrhovni kasacioni sud, u veću sastavljenom od sudija: Janka Lazarevića, predsednika veća, Bate Cvetkovića, Gorana Čavline, Dragana Aćimovića i Radoslava Petrovića, članova veća, sa savetnikom Vesnom Veselinović, zapisničarem, u krivičnom predmetu okrivljenog A.S., zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. Krivičnog zakonika, odlučujući o zahtevu za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.S., advokata S.K., podnetom protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Prokuplju Ki br.763/12 od 23.11.2012. godine i pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 559/14 od 13.03.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.367/15 od 29.10.2015. godine, u sednici veća održanoj dana 21.01.2016. godine, doneo je
R E Š E NJ E
I ODBACUJE SE kao neblagovremen zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.S., podnet protiv pravnosnažnog rešenja Osnovnog suda u Prokuplju Ki 763/12 od 23.11.2012. godine.
II ODBACUJE SE kao nedozvoljen, zahtev za zaštitu zakonitosti branioca okrivljenog A.S., podnet protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K 559/14 od 13.03.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.367/15 od 29.10.2015. godine.
O b r a z l o ž e nj e
Rešenjem Osnovnog suda u Prokuplju Ki br.763/12 od 23.11.2012. godine, stavom I je odlučeno da se protiv okrivljenog A.S., sprovede istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, a stavom II prema okrivljenom je na osnovu člana 136. st.1, 2. i 4. ZKP, izrečena mera zabrane napuštanja boravišta bez odobrenja suda i privremeno je oduzeta putna isprava koja glasi na ime okrivljenog, te je određeno da će izrečena mera iz st.1. i 2. člana 136. ZKP, trajati dok za istom postoji potreba, a najduže do pravnosnažnosti presude i da sud, ukoliko okrivljeni prekrši izrečenu zabranu, protiv njega može odrediti pritvor.
Presudom Osnovnog suda u Prokuplju K 559/14 od 13.03.2015. godine, okrivljeni A.S., oglašen je krivim zbog krivičnog dela teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i istovremeno je određeno da će se ova kazna izvršiti tako što će je okrivljeni izvršavati u prostorijama u kojima stanuje, primenom elektronskog nadzora i da okrivljeni ne sme napuštati prostorije u kojima stanuje, osim u slučajevima propisanim zakonom koji uređuje izvršenje krivičnih sankcija te da će sud odrediti da okrivljeni ostatak kazne zatvora izdrži u Zavodu za izvršenje kazne zatvora ukoliko jednom u trajanju od preko šest časova, samovoljno napusti prostorije u kojima stanuje. Prema okrivljenom je na osnovu člana 86. u vezi člana 297. stav 5. KZ izrečena mera bezbednosti – zabrana upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od jedne godine, računajući od dana pravnosnažnosti odluke, s tim da se vreme provedeno u zatvoru, ne uračunava u vreme trajanja ove mere. Okrivljeni je obavezan da plati sudu: paušalni iznos od 10.000,00 dinara i troškove krivičnog postupka u iznosu od 215.857,00 dinara i oštećenima I.S. i V.N., za angažovanog punomoćnika iz redova advokata iznos od 225.375,00 dinara, a sve u roku od 15 dana po pravnosnažnosti presude i pod pretnjom prinudnog izvršenja.
Presudom Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.367/15 od 29.10.2015. godine, usvojena je žalba Osnovnog javnog tužioca u Prokuplju i prvostepena presuda je preinačena u delu odluke o krivičnoj sankciji, tako što je drugostepeni sud okrivljenog za krivično delo teško delo protiv bezbednosti javnog saobraćaja iz člana 297. stav 4. u vezi člana 289. stav 3. u vezi stava 1. KZ, za koje je prvostepenom presudom oglašen krivim, osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja će se izvršiti u Zavodu za izvršenje kazne zatvora, u koju mu se, povodom žalbe Osnovnog javnog tužioca u Prokuplju (u smislu člana 63. stav 1. KZ) u vezi člana 451. stav 3. ZKP, uračunava vreme zadržavanja od 22.11.2012. godine do 25.11.2012. godine, dok je žalba branioca okrivljenog odbijena kao neosnovana i prvostepena presuda u nepreinačenom delu potvrđena.
Protiv navedenog rešenja i navedenih presuda, zahtev za zaštitu zakonitosti podneo je branilac okrivljenog A.S., advokat S.K., zbog povrede zakona iz člana 200. stav 5. ZKP, sa predlogom da Vrhovni kasacioni sud usvoji zahtev, utvrdi da je podnosiocu zahteva povređen zakon iz člana 200. stav 5. ZKP i ukine rešenje Osnovnog suda u Prokuplju, Ki br.763/12 od 23.11.2012. godine.
Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 486. stav 1. ZKP, održao sednicu veća u kojoj je razmotrio spise predmeta, pa je našao:
Odredbom člana 485. stav 4. ZKP, propisano je da zbog povrede tog Zakonika (član 74. član 438. stav 1. tačka 1) i 4) i tačka 7) do 10) i stav 2. tačka 1), član 439. tačka 1) do 3) i član 441. st.3. i 4), učinjenih u prvostepenom i postupku pred apelacionim sudom, okrivljeni može podneti zahtev za zaštitu zakonitosti u roku od 30 dana od dana kada mu je dostavljena pravnosnažna odluka, pod uslovom da je protiv te odluke koristio redovni pravni lek. Ovaj rok važi i za branioca okrivljenog, s obzirom na odredbu člana 71. tačka 5) ZKP, kojom su prava branioca ograničena pravima okrivljenog.
S obzirom na to da iz spisa predmeta i to iz povratnice proizlazi da je okrivljeni A.S., pobijano pravnosnažno rešenje Osnovnog suda u Prokuplju Ki 763/12 od 23.11.2012. godine, lično primio dana 30.11.2012. godine, a da je njegov branilac, protiv navedenog rešenja, zahtev za zaštitu zakonitosti preko pošte podneo dana 10.12.2015. godine, dakle po proteku zakonom propisanog roka iz člana 485. stav 4. ZKP, za podnošenje ovog vanrednog pravnog leka, to je Vrhovni kasacioni sud isti u odnosu na citirano rešenje ocenio neblagovremenim.
Branilac okrivljenog zahtev za zaštitu zakonitosti je podneo i protiv pravnosnažnih presuda Osnovnog suda u Prokuplju K br.559/14 od 13.03.2015. godine i Apelacionog suda u Nišu Kž1 br.367/15 od 29.10.2015. godine, ističući da u predmetnom postupku koji je vođen pune tri godine protiv okrivljenog A.S., postupajući sudija nije ispitivao na svaka tri meseca opravdanost trajanja mere iako je to po članu 200. stav 5. ZKP, bio u obavezi da učini.
Kako članom 485. stav 4. ZKP, koji propisuje razloge zbog kojih okrivljeni, odnosno njegov branilac, mogu podneti zahtev za zaštitu zakonitosti, protiv pravnosnažne odluke i postupka koji je prethodio njenom donošenju, nije predviđena mogućnost podnošenja ovog vanrednog pravnog leka, zbog povrede zakona iz člana 200. stav 5. ZKP, to je Vrhovni kasacioni sud zahtev branioca okrivljenog A.S. u odnosu na pobijane pravnosnažne presude ocenio kao nedozvoljen.
Iz iznetih razloga, Vrhovni kasacioni sud je na osnovu člana 487. stav 1. tačka 1) ZKP, odlučio kao u stavu I, a na osnovu člana 487. stav 1. tačka 2), kao u stavu II izreke ovog rešenja.
Zapisničar – savetnik Predsednik veća - sudija
Vesna Veselinović,s.r. Janko Lazarević,s.r.